RIJEKA Riječanka Morana Komljenović već je godinama jedno od poznatijih imena u mlađoj generaciji hrvatskih dokumentarista, što je dodatno zapečatila prošle godine nagrađivanim filmom »Bosanoga« o nerazjašnjenoj sudbini Nenada Vižina. Riječanka koja posljednjih godina živi i radi u Zagrebu gdje je je trenutno direktorica producentske kuće Fade in, i ove godine nastavlja s intrigantnim riječkim temama, pa se tako prihvatila zahtjevnog dokumentarca o brodogradilištu »3. maj«, a odnedavno je posve neplanirano svoju kameru okrenula i prema aktualnim zbivanjima oko kluba Palach kojeg čega neka nova sudbina, odnoso službeno – rekonstruiranje. 

– Odlučili smo da ćemo u stvari faktografski zbilježiti što se događa u ovoj posljednjoj fazi rada Palacha prije nego aktualnoj ekipi koja vodi   klub u svibnju istekne koncesija. Ne planiramo raditi neke analize događaja, odgovarati na pitanje zašto se to događa i zašto je do toga došlo. Jednostavno, smatram da se radi o kraju jednog razdoblja za kojeg mislim da je užasno bitno, a mi to želimo popratiti i zabilježiti te posljednje »izdisaje«, obzirom da nitko ne zna kako će sve to izgledati u budućnosti, pojasnila nam je Komljenović koja se tek nedavno odlučila za ovaj brzinski osmišljen projekt. 

Bilježenje sudbine

Protekla dva vikenda ekipa Fade in-a, u kojoj su pored naše sugovornice i Neda Frank, te fotograf Kristijan Vučković u svojstvu pomagača iz Rijeke, motala se po Palachu i snimala prve materijale. Bit će to, tvrdi Komljenović, najvjerojatnije kratki film od dvadesetak minuta, koji će se ponajviše fokusirati na ekipu ljudi koja broji zadnje dane u tom prostoru.Bilježenje sudbine Palacha, Komljenović vidi i kao osobnu potrebu. 

– Na neki način osjećam odgovornost, jer sam svojedobno sjedila u povjerenstvu koje je odlučivao tko će dobiti koncesiju u Palachu. Tada smo produžili koncesiju Damiru Čargonji Čarliju. I prije i nakon toga, uvijek sam pratila što se događa s Palachom i bilo mi je stalo do tog prostora koji je dio i mog odrastanja. To je za Rijeku užasno važan prostor koji je uvijek funkcionirao kao rasadnik drugačijih ideja, no sad mi se još važnijim čini i to što Rijeka trenutno gubi takve prostore. Moja je impresija, naime, da je u Rijeci sad sve više i više prostora koji nemaju tu neku edukativnu funkciju i ne nude mladima kvalitetan sadržaj. I kroz »Bosanogu« sam nastojala »vidjeti« grad i pokušati ukazati na nešto što je bitno u nasljeđu Rijeke, pa mi je i priča o Palachu na tom tragu, iako neće biti puno govora o Palachu kakav je bio nekad, pojasnila je redateljica koja uskoro počinje snimati puno ambiciozniji, no ponovo posve riječki projekt. 

Brodolom

Uz još jednu Riječanku, snimateljicu Ivu Kraljević, Komljenović je još prošle godine krenula u projekt dokumentarca o brodogradilištu »3. maj«, radnog naslova »Brodolom«. – Zamislile smo to kao priču o licima koja stoje iza kolektivne sudbine u brodogradilištu. Ocjenile smo da bi bio preveliki zalogaj da idemo istraživati kronološki što se događalo s brodogradilištem i shvatile smo da želimo kroz radničke sudbine ispričati priču i o situaciji koja se dogodila primjerice Kamenskom ili brodogradilištu Kraljevica. Sudbina »3. maja« nam je, htjele ne htjele, dobro poznata, jer smo obje Riječanke i kroz neke obiteljske situacije i odrastanje susrele smo se s njom više puta, tvrdi Komljenović nadajući se da će kroz film uspjeti prikazati kako su zbivanja s brodogradilištem utjecala na nekoliko generacija Riječana, nerijetko i u samoj obitelji.  

– U moru tih crnih izvještaja i crnih brojki od kojih se svi zgrozimo, često u drugom planu ostaje činjenica da se iza njih kriju ljudske sudbine, pojašnjava Komljenović.Grad Rijeka je u skopu poticanja filmske produkcije ovaj projekt podržao s 85 tisuća kuna, a autorice se nadaju da će sličnu podršku za realizaciju filma dobiti i od Hrvatskog audiovizualnog saveza.