Danas su stupili u štrajk jer plaće nisu vidjeli od prosinca prošle godine. Više nemaju kud, ali opet kažu da bi se odrekli i te, barem jedne plaće koju traže ako bi to garantiralo da će sačuvati posao i radna mjesta. Jer ono što ih najviše ljuti je što, tvrdili su nam svi odreda, TIBO ima šansu preživjeti jer ima poslove, što već ugovorenih, što oni koji se »vrte« u perspektivi. U ovom trenutku, imaju dogovoren posao na izradi brodskih i sanitarnih kabina, stropova i panela za dvije novogradnje u Brodosplitu, dvije u Uljaniku i još dvije u »3. maju te pola milijuna dolara brodske opreme za američkog naručitelja. Razgovaraju i o opremi za još dva broda u pulskom škveru, u perspektivi će moguće raditi i za dva jedrenjaka koji se rade u Brodotrogiru, a dali su i ponudu i za četiri Jadrolinijina trajekta koji bi se trebali graditi. Radnici zato sumnjaju da netko namjerno i ciljano želi uništiti TIBO. Pitaju se zašto baš »3. maj« od svih brodogradilišta jedini ide u parcijalnu privatizaciju dok u Brodosplitu, primjerice, »u paketu« sa velikim škverom ide čak još jedno, ali manje Brodogradilište specijalnih objekata.

Prvi čovjek tvrtke u ostavci

»Tibovci« su suočeni s tim da nemaju novac, de facto u ovom trenutku nemaju ni vlasnika, račun im je u blokadi, a prvi čovjek tvrtke Fabijan Tomić je u ostavci. Ova bezizlazna situacija u koju su dovedeni natjerala ih je na ozbiljan »protuudar«. Jer, u TIBO-u jučer nisu samo obustavili rad u pogonima već su i zatvorili glavnu portu. Ništa od onog što su već proizveli od brodske opreme, rezolutni su štrajkaši,  neće napustiti njihove pogone u Matuljima dok ne dobiju barem jednu plaću. To je minimum kojeg zahtijevaju. 

U jednoj od hala stoji tako zgotovljena glavna razvodna ploča za jedan od asfalt-tankera koji se završavaju u matičnom »3. maju«. Riječ je o centrali i svojevrsnom »srcu« broda kojeg su iz škvera pokušali preuzeti dan uoči štrajka, ali im »tibovci« već tada nisu dozvolili. S porte je otpravljen i kamion koji je došao po opremu za Brodosplit.

Poruka je poslana – vi nama plaće, mi vama opremu. 

Godine neulaganja i nebrige

– Dobro smo napravili. Što smo drugo mogli, samo čekati da netko dođe i prosipa nam prazna obećanja?!  Kad mi moramo čekati da bi se netko »smilovao« i osigurao nam plaće koje smo zaradili,  onda neka čekaju i brodovi. To je, nažalost, jedini argument kojeg će valjda uvažiti, smatra tridesetjednogodišnji Marin Brajković, jedan od najmlađih »tibovaca«. Očajan je, pita se gdje da to on u današnjoj Hrvatskoj nađe bilo kakav drugi posao. Godine neulaganja i nebrige, osim po zastarjelim strojevima, vide se i po starosnoj strukturi zaposlenih u TIBO-u.

Većina od 146 zaposlenih  ima oko 50 godina dok se mladi prebrojavaju na prste. No, zato se po već okušanom hrvatskom receptu u javnim i državnim tvrtkama bilo izuzetno »uspješno« u »menadžerskim« kadrovima. Upiru tako radnici prstom u njih desetak koji imaju plaće od po 12, 14 tisuća kuna. Koliko ih zaslužuju, najbolje svjedoči tvrtka koja je pred slomom. S druge strane,  radnici koji su u pogonima, koje se više ni ne griju, rade za 4.000 kuna, sa svim dodacima, prenosi radnički predstavnik u NO-u TIBO-a i zamjenik povjerenika Sindikata Istre i Kvarnera Gordan Frlan. On upire na još jedan apsurd, a to je da su uprave TIBO-a kroz svo ovo vrijeme »drže« halu u Donjem Stupniku kraj Zagreba i plaćaju najam, kao i dva čovjeka koji su gore, a  koji praktički ne rade ništa jer, objašnjava Frlan, već godinama nije aktivan ugovor kojeg je TIBO nekad sklopio s MORH-om.  Pritom je, navodno, jedan na »menadžerskoj« plaći. 

Za »tibovce« nema dvojbe tko je najviše odgovoran za situaciju u kojoj su se zatekli. Ne štede pritom ni »svoju« upravu, pa ni same sebe što su reagirali tek sada, kada je »stani-pani«. Ali za glavnog krivca ipak smatraju Upravu trećemajskog holdinga, koji im je (još uvijek) vlasnik. Oni su ti koji su postavljali uprave u TIBO-u, kako onu bivšu, tako i ovu sadašnju i ne mogu se sada »prati« od odgovornosti, poručuju štrajkaši.

Zlatne ruke 

– Rekao sam Ediju Kučanu (predsjednik Uprave B.I. »3.maj«, op.a.) kad je u utorak bio ovdje kako nas ne može samo upućivati da imamo svoju upravu i da nju pitamo gdje je novac. Pa valjda su direktori povezanih društava njemu direktno odgovorni. Ako im ne valja posao, onda je on taj koji ih je morao pitati što to rade i pozvati na odgovornost. Baš kao što bi mene moj šef pitao ako bi nešto krivo napravio, kazuje nam Flavio Tomazich, ispitivač elektro-uređaja. S ponosom nam pokazuje glavnu razvodnu ploču koju su »tibovci« napravili za trećemajski »asfalter«.

Osim sklopki,  sve ostalo je, objašnjava Tomazich, njihovih ruku djelo, od samog nacrta, »kutije« do kompletnog ožičenja. Napravili su je u dvadesetak dana gdjekad je temperatura u pogonima, svjedoče radnici, padala na svega tri »celzijevaca«. Tomazichu je i supruga zaposlena u TIBO-u, pa je bolje ne razmišljati kako preživljavaju. Njihov kolega Nenad Sušanj kaže da će morati prodati automobil kako bi školovao sina. Kune sudbinu u kojoj on kao otac svom sinu, uspješnom srednjoškolcu, ne može od svoje plaće, koju sada ni nema, osigurati daljnje školovanje.  

Zatiranje proizvodnje

Iz Alessandra Lucanicha danas je istovremeno progovarao i bijes i cinizam.

– Dobro nam je, i neka nam je, rekao je dok se s još desetak kolega tiskao oko zapaljene vatre. Spomenuo se sve propale industrije u Rijeci, pitajući se što to političari imaju u svojim glavama kad su dopustili zatiranje proizvodnje.

– Tko će hraniti liječnike, vatrogasce, učitelje, umirovljenike…tko?! Samo proizvodnja i mi, ljudi u tutama. A mi se pretvaramo u naciju konobara i trgovaca. Nekad se školovalo da bi se radilo, danas se školuje da se ne mora zasukati rukave. Sve je naopako postavljeno. Meni kao strojarskom tehničaru nije ispod časti raditi kao bravar, pokušajte to pitati nekog od naših »menadžera« u TIBO-u.  Nekad su ljude u tutama u dućanima, kad su išli kupiti marendu, puštali preko reda da ne bi kasnili, danas se gotovo boje i očešati o vas i radno odijelo koju nosite, rezimirao je Alessandro.  

Porcije »čašćenja« od promrzlih, očajnih i ljutih »tibovca«, jučer su velikim dijelom išle i na račun Slavka Linića. 

»Tibovci« imaju punu potporu svih sindikata iz brodogradilišta »3. maja« koji ih podupiru u njihovoj borbi za plaće, egizstenciju i radna mjesta.  Srećom, po kolegijalnosti se trećemajci (još) nisu počeli dijeliti kao što se to ovim procesom privatizacije počeo komadati »3. maj«. Za sutra je zakazana i sjednica Nadzornog odbora TIBO-a, pod predsjedanjem HDZ-ovog vijećnika u Rijeci Hrvoja Burića. Osim rasprave o aktualnom stanju u ovom matuljskom pogonu, NO bi, kako doznajemo, trebao donijeti odluku o izboru novog direktora. I to je sve što se u međuvremenu promjenilo otkad su jučer u 7 izjutra »tibovci« počeli štrajk koji se nastavlja do daljnjeg.