Još nije isupnjen dvostrani cilj

Europska komisija priznala propuste: Agencijski radnici unatoč direktivi EU – nezaštićeni

Gabrijela Galić

Sadašnje hrvatsko zakonodavstvo propisuje da agencijski radnik treba imati jednaku plaću kao i radnik kod poslodavca koji ga koristi, ali u praksi nije tako



ZAGREB Sve su članice Europske unije uglavnom ispravno provele i primijenile Direktivu o radu putem agencija za privremeno zapošljavanje, ali je analiza Europske komisije pokazala kako još nije ispunjen dvostrani cilj tog propisa.


Kako se u tom dokumentu navodi, opseg primjene određenih izuzetaka od načela jednakog postupanja prema agencijskim radnicima u nekim slučajevima dovodi do situacije da odredbe direktive nemaju stvarni učinak na poboljšanje zaštite agencijskih radnika.


Komisija upozorava i kako je, s druge strane, preispitivanje ograničenja i zabrane agencijskog rada u većini slučajeva poslužilo kao opravdanje za zadržavanje postojećeg stanja »umjesto poticanja promišljanja o ulozi rada poduzeća na modernim i fleksibilnim tržištima rada«.  

Manje od ostalih


Koji su stvarni učinci direktive na agencijske radnike tek će se vidjeti u narednim godinama jer još nema dovoljno prakse koja bi mogla potaknuti izmjenu propisa. Naime, direktivu je u nacionalna zakonodavstva trebalo ugraditi do prosinca 2011. godine, no u nekim slučajevima to je učinjeno tek u proljeće prošle godine. Hrvatska je, primjerice, kod prošlogodišnjih izmjena Zakona o radu provela dodatna usklađivanja zakona u dijelu koji se odnosu na agencijski rad.




Aktualnim zakonskim izmjenama rad agencija dodatno se liberalizira pa se planira uvesti i izuzetak od primjene jednakih načela. Sadašnje zakonodavstvo propisuje da agencijski, odnosno ustupljeni radnik treba imati jednaku plaću kao i radnik kod poslodavca koji ga koristi.


U vremenu kada agencijski radnik nije ustupljen agencija mu isplaćuje naknadu u visini prosjeka tri zadnje plaće. No, u praksi se na agencijske radnike u Hrvatskoj nerijetko nije primjenjivalo načelo jednakog postupanja, što bi se trebalo legalizirati s predloženim zakonskim izmjenama.


Pa će agencijski radnik, ukoliko je pokriven kolektivnim ugovorom agencije, moći raditi i za daleko manje novca od radnika u poduzeću u kojem je ustupljen. A za vrijeme dok nije ustupljen, kako je predloženo zakonskim izmjenama može računati najviše na minimalac. Sve je to u skladu s izuzecima od primjene jednakog načela. 


  Udio agencijskih radnika u radnoj snazi Europe je na razini 1,6 posto, a ta je skupina radnika rastuća. Prema procjenama, udio agencijski radnika u domaćoj radnoj snazi kreće se oko 0,6 posto. Kako posluju agencije, kako plaćaju radnike, koliko je doista agencijskih radnika u Hrvatskoj trebalo bi se znati uskoro jer resorno ministarstvo rada prikuplja sve te podatke. Pritom se u analizu rada agencija za privremeno zapošljavanje, koje na našem tržištu djeluju već desetljeće, krenulo nakon što su predložene najnovije zakonodavne izmjene. 



Hrvatsko zakonodavstvo otvara i mogućnost da se agencijski rad dodatno ograniči kolektivnim ugovorima. No, za sada takva ograničenja kolektivnim ugovorima nisu propisana. Takvu mogućnost zabrane agencijskog rada, primjerice, ima i Slovenija.



 Različita ograničenja


Prema izvješću Komisije o primjeni direktive o agencijskom radu, jedno od najčećih nacionalnih ograničenja jest zabrana korištenja agencijskih radnika kao zamjene za radnike kod korisnika kod kojeg se provodi štrajk. Takvu zabranu, primjerice, ima Hrvatska, ali i Austrija, Belgija, Bugarska, Francuska, Grčka, Mađarska, Italija, Poljska, Slovenija te Španjolska.


Navode se i sektorska ograničenja. Tako se u Hrvatskoj, Belgiji, Francuskoj, Portugalu, Španjolskoj, Poljskoj i Sloveniji agencijski radnik ne smije koristi na radnim mjestima koja su opasna za zdravlje i sigurnost. Belgija, Grčka i Španjolska imaju ograničenja u zapošljavanju agencijskih radnika u javnom sektoru, dok Njemačka, Grčka i Belgija propisuju ograničenja i za građevinarstvo.


Posebna ograničenja broja ili udjela agencijskih radnika kod korisnika propisuju, primjerice, Austrija, Italija i Nizozemska. Kod nas takvog ograničenja nema. No, zabranu korištenja agencijskog rada tijekom određenog razdoblja kao zamjene za radnike otpuštene zbog poslovnih razloga osim Hrvatske imaju i Francuska, Grčka, Italija, Poljska, Slovenija i Španjolska.


Dio zemalja Unije strikno propisuje situacije u kojima je dopušteno koristiti iznajmljene radnike. Takva je situacija u Belgiji, Finskoj, Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Poljskoj, Portugalu i Rumunjskoj. 


  Agencijski rad, sudeći prema izvješću Komisije, ne poznaje Cipar koji je direktivu ugradio u zakonodavstvo, ali u toj zemlji agencije za privremeno zapošljavanje ne djeluju ili nisu djelovale u vrijeme kada je izvješće pripremano. Francuska, Luksemburg i Poljska tri su zemlje koje koje nacionalno zakonodavstvo nisu usklađivale s direktivom navodeći kako je njihovo zakonodavstvo od ranije u skladu s njom.