Javno-službena tajna

Novi Dnevnik starog društva

Siniša Pavić

Dobar dio priča o zbivanjima na Prisavlju ide u pravcu starih običaja, put politike i potrebe da se na vrijeme stane na stranu pobjednika. A na HRT-u je, čini se, većina procijenila kako se HDZ vraća na vlast



ZAGREB Koliko god v.d. rukovoditelj Informativnog medijskog servisa HRT-a Tomislav Špoljar želio to držati poslovnom tajnom, tajna je otkrivena – HRT sprema novi središnji Dnevnik! Najavila je to ravnateljica produkcije HRT-a Marija Nemčić u svom pokušaju da obrani i IMS, i Dnevnik od žestokih kritika Programskog vijeća HRT-a.


Tko zna koliko je ta informacija primirila društvo u Programskom vijeću, one koji su konstatirali kako je uobrazlija Glavnog ravnatelja HRT-a zvana IMS jednostavno ne valja. Integracija s Hrvatskim radijom donijela je tek frustraciju kod radijskih trudbenika, vijećnici traže relevantnost, gledanost, traže da se nešto konačno promijeni. Nemčić, a onda i Špoljar, vraćaju priču sve do 2007. godine kada je svijetom hodao Sanader, kada je informativni program vodila Hloverka Novak Srzić, kada se javni servis bavio hvalom lika i djela, kada je tehnološki cijela kuća pala na koljena. Treba vremena, vele. Ima li ga!?


  


Detaljna rekonstrukcija




Kako se neslužbeno doznaje, detaljnoj rekonstrukciji posrnula Dnevnika nikada se na HRT-u nije ozbiljnije prišlo. Oformljena je i radna skupina u kojoj su, kako se priča, u onoj najužoj formaciji i Špoljar, i Nemčić, i Marija Topić Crnoja, i Oliver Dražić. No, na radnim sastancima navodno je prisutno puno šire društvo. Pretresa se sve, analiziraju gledateljske preferencije, premeće štošta, od nove scenografije, do mogućnosti da se mijenja i termin i trajanje središnje informativne emisije. Neće se žuriti. Traže se suštinske promjene. Ali, dok se s jedne strane misli ozbiljno, s druge se čini sve da izgleda neozbiljnije nego ikad.


Ni koji dan nakon sjednice Programskog vijeća, na kojoj se činilo da akcije v.d. šefa IMS-a i ne stoje bogzna kako, on iz Dnevnika 3 miče Tatjanu Munižabu. Službeno, učinila je grešku, oglušila se na uredničke molbe(!?) da ne snima razgovore s gostima unaprijed, a onda je put van otišla slika koja pokazuje kako se to unaprijed snima. Pogreška je tu, baš kao i neuobičajeno stroga kazna. Za ovakve propuste do sada se u vrh glave lupalo po plaći. Stoga ne čudi da je mali milijun verzija o motivima, baš kao i nakanama v.d. da se zbog sličnog krimena pozabavi i sa Sanjom Mikleušević Pavić iz središnjeg Dnevnika. Na žalost, dobar dio verzija ide u pravcu starih običaja, put politike i potrebe da se na vrijeme stane na stranu pobjednika. A na HRT-u je, čini se, većina procijenila kako se HDZ vraća na vlast, sve da je i istina kako se Glavni ravnatelj HRT-a i premijer odnedavna, ničim izazvani, često čuju telefonski.   

Crvena televizija


Jedna priča, primjerice, kaže kako je Munižabu koštalo kad je digla glas protiv angažmana nekih od kolega u Dnevniku 3, onih koji se po prisavskim podjelama stavljaju desno. Druga veli kako glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić javna pisma o crvenoj televiziji piše samo krinke radi, ne bi li prikrio zadovoljstvo onim što se događa poglavito na HRT 4. A taman da su sve priče pretjerane, povijest uči kako se na Prisavlju uvijek pazilo koji politički vjetar puše. Pritom se na vjetru okreću vazda isti ljudi. Stoga je opravdana svaka skepsa, i svako slijepo nevjerovanje u neki novi Dnevnik. Jer, kako će ga raditi oni koji od 2007. godine gledaju kako tone!?


Elem, na Prisavlju se kuje novi Dnevnik, dok viđeni novinari napuštaju brod i dok se politici vodstvo kani umiliti tako što će predsjednicima svake vrste – vlada, sabor, država, opozicija – dati da gostuju u formi intervjua. Petkom, pred Dnevnik, da ga podignu. Hoće li biti vremena, novca, ljudi, strpljenja da Dnevnik živne!? Tipovati na to da neće čini se logičnim.