Jeza u Njivicama

Napadnuta žena u "šok sobi", psi na promatranju

Fiore Vežnaver

Vrata suhe marine u jednom su se trenutku greškom otvorila, psi su potrčali u šumu, a zatim su se začuli ljudski krici



NJIVICE Jezivi napad pasa, dosad neviđen u riječkoj regiji po težini posljedica za žrtvu, dogodio se na području Njivica; Riječanka Margarita Čupec (52) teško je ozlijeđena kada su je – dok je u šumi brala šparoge – napala dva belgijska ovčara. Zadobila je više ugriza, a zbog ozbiljnosti ozljeda i njenog stanja, na koncu je smještena u »šok-sobu« (Jedinicu intenzivnog liječenja u sušačkoj bolnici).


Saznajemo da nasreću nesretnica ipak nije u životnoj opasnosti.


Iz Policijske uprave primorsko-goranske priopćeno je da se nemio slučaj zbio u utorak poslijepodne, a ženu su napala dva psa koja su napustila prostor u kojem su se dotad nalazili. Nakon što joj je pomoć pružena na mjestu događaja, hitno je prebačena u sušačku bolnicu. U međuvremenu je brzo utvrđeno tko je vlasnik pasa, da je to 59-godišnji Krčanin. O događaju policija je odmah izvijestila nadležnu veterinarsku stanicu i komunalno redarstvo.  

Potreseni vlasnik


Policija se zasad decidirano ne izjašnjava hoće li se i kakva kaznena ili prekršajna odgovornost tražiti za vlasnika pasa.




– Istraga je u tijeku. Djelatnici policije još nisu uspjeli razgovarati s teško ozlijeđenom ženom koja je u Jedinici intenzivnog liječenja. Još očekujemo konačan stav državnog odvjetništva oko procesuiranja slučaja, napominju iz policije.


Događajem još uvijek prestravljenog i šokiranog Gorana Goića, vlasnika dvaju pasa, zatekli smo jučer u njegovoj suhoj marini, kompleksu kojeg vodi već 15 godina te kojeg unatrag posljednjih nekoliko godina danonoćno čuvaju njegovi psi. Vidno potreseni Riječanin s njivičkom adresom bez ustezanja nam je prepričao događanja koja su, stekli smo dojam, popriličan niz nesretnih, čak i bizarnih okolnosti koje su naposljetku dovele do teškog ozljeđivanja njegove dugogodišnje poznanice, također Riječanke koja u Njivicama povremeno boravi u svojoj vikendici.


– Rocky i Rea su belgijski ovčari, moćni psi koje sam upravo s ciljem čuvanja ovdje pohranjenih plovila još kao štence kupio od policije prije dvije, odnosno četiri godine. Psi su se u utorak poslijepodne, kao i uvijek, nalazili unutar dvorišta ograđenog visokom žičanom ogradom, a ja sam s vanjske strane žice čistio šikaru koja nas okružuje, prepričava nam Goić u džepu čijih se hlača, dok je sjekao gusto žbunje, uz mobitel nalazio i daljinski upravljač pokretnih vrata suhe marine. 


– Pretpostavljam da sam se u nekom trenutku sagnuo te da su se zbog nehotičnog pritiska gumba upravljača pokretna vrata otvorila. Vrata su programirana da se nakon 15 sekundi sama zatvore što se, pretpostavljam, i dogodilo. Ipak, i to je očito bilo previše jer su psi u međuvremenu izašli iz kruga marine. U jednom sam trenutku, nastavlja Goić, iz pravca šume začuo glasan cvilež, zvuk od kojeg sam protrnuo. Istog sam trenutka počeo dozivati svoje pse želeći provjeriti da su unutar ograde i tad sam shvatio da ih nema.


U panici, najbrže što sam mogao, potrčao sam prema šumi, u smjeru iz kojeg su dolazili zvukovi, nastavlja naš sugovornik. Kaže da je, trčeći kroz šiblje, imao loš osjećaj, unatoč nadanjima da su se njegovi psi, koji nikad ranije nikog nisu napali, ondje uhvatili u koštac s kakvom lisicom ili divljom svinjom.


– Kad sam stigao do njih šokirao sam se scenom koja mi je još uvijek u glavi. Na tlu je ležala okrvavljena žena, a psi su mirno sjedili pored nje. U prvi čas nisam ni prepoznao gospođu Čupec. Ona je prepoznala mene i obratila mi se s pozivom u pomoć. Pomogao sam joj i dovukao do ceste gdje ju je, nakon našeg telefonskog poziva, već nakon 15-tak minuta preuzela Hitna pomoć. Što da vam kažem, šokiran sam, potresen, ali i svjestan odgovornosti od koje ne bježim, niti to imam namjeru činiti.


Stalno sam u kontaktu s obitelji unesrećene gospođe koju poznajem već tridesetak godina, napominje Goić, od kojeg smo doznali i kako je do spoznaje o nehotičnom pritisku daljinskog upravljača pokretnih vrata došao shvativši da mu je, vjerojatno zbog istog razloga, bio ugašen i mobilni telefon kojeg je također nosio u džepu. 


– Razgovarao sam s policijom, danas i s veterinarima kod kojih su moji psi bili na promatranju. Psi su snažni i moćni, ali nikad dresirani za napade bilo kakve vrste, niti su na bilo koji način bili zapostavljani ili draženi.  

Psi na promatranju


O njima se brinem, svakodnevno ih vodim u šetnju i istrčavanje i to upravo u šumu gdje se ovo jučer dogodilo, ističe naš sugovornik. Goić pretpostavlja da možda u toj okolnosti, da je nesretnica brala šparoge na području koje psi vjerojatno smatraju »svojim teritorijem«, leži dio razloga zbog kojeg su belgijski ovčari reagirali na način na koji nikad do sad nisu. Pasmina kojoj pripadaju ne koristi se bez razloga za policijske svrhe jer se radi o snažnim, poslušnim i discipliniranim životinjama koje imaju razvijen zaštitnički instinkt, ističe Goić, koji tvrdi i da sa svojim psima nikad do sad nije imao problema, odnosno da nisu pokazivali agresiju niti sklonost napadanju ljudi, posebno ne izvan kruga marine koju od prvog dana predano čuvaju.


– Strašno je to što se dogodilo i još uvijek, čak i nakon prespavane noći, ne mogu doći k sebi niti shvatiti što se dogodilo i što je u konačnici bio okidač njihove takve reakcije, zaključuje vlasnik pasa koji se nada skorom oporavku svoje nesretne sumještanke i poznanice.


Pse napadače očekuje uobičajena procedura u ovakvim situacijama. U Veterinarskoj ambulanti Krk obavljen je pregled pasa, a čeka ih još nekoliko promatranja kod veterinara. Po ustaljenoj proceduri, istražitelji provjeravaju da li su životinje cijepljene i poduzeto sve što je trebalo u zdravstvenom i drugom smislu kod držanja pasa kao čuvara. Upućeni u slučaj navode da psi neće biti u nekoj posebnoj karanteni, ali sada moraju biti pod strogim nadzorom vlasnika.