Najkontroverzniji igrač u Rijekinoj novijoj povijesti ponovo je počeo s puno osjećaja »milovati loptu« i nemilosrdno nizati suparničke braniče. Baš kao nekada... Naravno, ostat će barem još neko vrijeme otvoreno pitanje je li ovo bio samo Anasov bljesak ili se doista dogodio veliki nogometni »comeback«...
RIJEKA » Pogodak, dvije asistencije i izborena najstroža kazna. Svega šest dana nakon obećavajuće partije protiv »Osijeka« i tri dana nakon vrlo dobre partije protiv »Dinama« Anas Sharbini odigrao je maestralnu utakmicu protiv »Splita«.
Obeštećenje koje je inkasirala »Rijeka« od transfera Anasa Sharbinija u »Hajduk« još uvijek je rekordan iznos koji je klub s Kantride primio na ime odštete za odlazak jednog svojega igrača. U ljeto 2009. godine braća Sharbini prodana su za 2,3 milijuna eura, Anas za 1,7 milijuna eura, a Ahmad za 600.000 eura. Inače, Anasov stariji brat Ahmad je za svojega prethodnog odlaska u »Al Wahdu« donio klubu također 600.000 eura što znači da su braća Sharbini svojem matičnom klubu priskrbili izravnu financijsku korist od gotovo tri milijuna eura. Ne treba naravno napominjati i neizravnu financijsku pomoć klubu uslijed njihovih pogodaka. Ahmad i Anas zajedno su postigli 106 golova u bijelom dresu!
Ovoga puta nije sve ostalo na dojmovima. Anas Sharbini bio je vrlo konkretan. Golovima i asistencijama pridodao je još nekoliko »lopti s očima«, a na to je nadodao i nekoliko pedesetmetarskih sprinteva u obranu te klizećih startova za ovacije riječke publike nakon utakmice. Kapa do poda, majstore! Anas Sharbini odigrao je prošle nedjelje najbolju utakmicu u dresu »Rijeke« otkada se vratio na Kantridu poslije četverogodišnjeg izbivanja. Budući da je sada već riječ o nekoliko dobrih igara u nizu, teško se oteti dojmu da je onih tri tisuće sretnika prošle nedjelje možda svjedočio novom uskrsnuću nogometnog genija, igrača za kojega će mnogi reći da ima »stotinu mana«, ali da je nešto najbolje što je riječka škola nogometa dala nakon velikog Damira Desnice.
O darovitosti mlađega brata Sharbinija počelo se pričati puno prije nego što je u srpnju 2005. godine debitirao kod trenera Elvisa Scorije u utakmici protiv »Cibalije« (2:1). Ondašnji sportski direktor Mladen Romić prethodno je, radeći u školi nogometa, nerijetko znao govoriti o talentiranom, ali mušićavom igraču pred kojim je obećavajuća karijera.
Pamiću nije pojačanje
– Mali ima potencijala za velike stvari, ali trebat će mu još najmanje dvije godine za sazrijevanje – govorio je tadašnji trener Scoria najave kojeg su se proročanski ostvarile zahvaljujući Zlatku Daliću, treneru i sportskom direktoru u sezoni 2007./08.
Prethodno je obećavajuća karijera opasno visjela o niti trenera koji nisu znali kako iskoristiti njegov potencijal. Milivoj Bračun ga je primjerice na zimu 2007. godine želio poslati na posudbu u »Pomorac«. Ondašnji direktor kluba Marinko Koljanin borio se rukama i nogama da Anas ostane na Kantridi i da se njegov potencijal adekvatno valorizira kroz nastupe u »Rijeci« i mladoj reprezentaciji Hrvatske.
– Nisu ga htjeli zvati u mladu reprezentaciju do 20 godina iako sam tada rekao da je riječ o najboljem mladom igraču u Hrvatskoj što je Anas nesporno bio. I sva sreća da ga Igor Pamić, tadašnji trener »Pomorca«, nije želio uzeti u Kostrenu pod objašnjenjem da nije pojačanje za njih. Tek kada sam ja otišao iz kluba nakon pola godine, trener Zlatko Dalić napravio je ono što je trebalo napraviti dvije godine ranije. On je bio zreo da ranije počne ulaziti. Počeo je standardno igrati tek 2007. umjesto 2005. godine – prisjeća se Koljanin Anasovih početaka.
Zlatko Dalić preuzeo je »Rijeku« u ljeto 2007. godine i Anasu hrabro uručio kapetansku traku. Vrlo sporna odluka pokazala se potpuno ispravnom. Anas je pod teretom odgovornosti – poletio u visine.
Kapetanska traka
– Imali smo puno igrača sa strane, a ja sam htio da kapetan bude domaći igrač. Trebalo je u toj ekipi s dosta zvijezda naći pametno rješenje koje će svi prihvatiti – prisjeća se Dalić tog ljeta 2007. godine i sezone u kojoj je Anas postigao svoje prve pogotke. Konkretnije, ugradio je u »Rijekino« četvrto mjesto 11 golova. Godinu kasnije kod Mladena Ivančića, odnosno Roberta Rubčića igrao je još bolji nogomet. Olakotna okolnost je što se u »Rijeku« vratio brat Ahmad, koji je oduvijek imao poseban utjecaj na karijeru mlađega brata. Anas je te sezone s 14 golova nadrastao klub koji je grcao u silnim financijskim problemima i jedva čekao riješiti se svojega dragulja. Uslijedio je prijelomni trenutak Anasove karijere, prodaja u »Hajduk«.
Gledano iz sadašnje perspektive – katastrofalan potez. Anas nikada u splitskom dresu nije uspio ponoviti partije s Kantride zbog čega je između ostaloga putovao na EURO 2008. godine kao pridruženi član A reprezentacije Hrvatske. Svjedoci kažu da je lakoćom »valjao po travnjaku« Bad Tatzmanndorfa igrače koji su kasnije izborili četvrtfinale EURO-a. Ti igrači su danas u madridskom »Realu«, a Anas se vratio u vremena kada se morao boriti za svaku minutu u dresu »Rijeke«.
– Odluka o odlasku u »Hajduk« bila je apsolutno pogrešna. To mogu odgovorno ustvrditi jer sam sudjelovao u razgovorima oko njegova prijelaza u »Red Bull Salzburg« gdje bi imao bolji ugovor i bolje uvjete za daljnji igrački razvoj nego u »Hajduku«. Ljudi koji su tada vodili brigu o njegovoj karijeri su se malo zaigrali, previše su odugovlačili… Drugo prihvatljivo rješenje je bio »Dinamo«, a najmanje povoljno za Anasa – »Hajduk«. Treće ponude nije bilo. Oni su izabrali »Hajduk«, dobro za »Rijeku« koja je izvukla maksimum, međutim Anas je trebao ići van Hrvatske gdje bi sigurno razvio svoj potencijal do kraja – uvjerava Koljanin.
Kriva pozicija
Zlatko Dalić tvrdi da »Hajduk« nikada nije znao u potpunosti iskoristiti Anasov potencijal.
– Anas najbolje funkcionira kada igra polulijevo, tu ulazi unutra, ima dobar udarac, otvara se na udarac desnom nogom. U »Hajduku« je izgubio tri sezone jer je igrao na krivoj poziciji. Nisu ga znali iskoristiti. Kada platiš igrača toliko, onda moraš sve napraviti da opravda zvjezdani status… – tvrdi Dalić.
Prevladala je želja oca Jamala da braća nastave karijeru zajedno, a jedino je »Hajduk« želio – obojicu. Splićani su kasnije vratili dio ulaganja (još nisu naplatili) Sharbinijevim transferom u Saudijsku Arabiju, ali je zato Anas puno izgubio. Na neuvjerljive partije na Poljudu nadovezala se promašena epizoda na Bliskom istoku. I nakon četiri izgubljene sezone vratio se tamo gdje se najbolje osjećao i gdje je nerijetko bježao iz Splita – na rodni Grobnik. I na svoju Kantridu.
Zahvaljujući upornosti trenera Matjaža Keka i razumijevanju predsjednika Damira Miškovića, Sharbini je u ljeto 2013. godine, suprotno željama onih najradikalnijih navijača, pa čak i nekih ljudi u klubu, ponovo odjenuo dres »Rijeke« i stao na svoj novi nogometni početak. Kao i svi počeci nije bio lagan. Gol protiv »Žiline«, pa niz neuvjerljivih partija potaknuli su priče o tome kako su mu igre na sreću, mali nogomet u kavezu i grobničke oštarije puno bitnije od nogometa. Mnogi su tvrdili da je njegov povratak ozbiljnom nogometu nemoguća misija. Nikada Anas više neće biti onaj stari… Ali, najkontroverzniji igrač u »Rijekinoj« novijoj povijesti ponovo je počeo s puno osjećaja »milovati loptu« i nemilosrdno nizati suparničke braniče. Baš kao nekada… Naravno, ostat će barem još neko vrijeme u zraku pitanje je li ovo bio samo Anasov bljesak ili se doista dogodio veliki nogometni »comeback«…
Prava podrška
– Ono što je najbitnije kod Anasa je da mu trener da podršku i da stane iza njega. On će to sigurno znati vratiti. Trener koji zna iz njega izvući maksimum dobit će u njemu najboljeg igrača – kaže Dalić s kojim je suglasan i Marinko Koljanin.
