BERLIN Ponekad se valja fokusirati na festivalske paralelne programe da bi se u njima otkrilo ono zanimljivo što ne možemo pronaći u konkurenciji. Tako je iz inače prilično neujednačene programske koncepcije »Foruma« iskočio prokleto duhoviti dokumentarac česko-slovačkog trija Pavol Pekarcik, Ivan Ostrochovsky i u nas poznatiji Peter Kerekes (»Kuhanje povijesti«). Naravno, trojac ide na sigurno i voli se ulagivati publici, dobro znajući da temom koju su odabrali ne mogu omanuti. U »Baršunastim teroristima« namjera im je bila ispisati duhovitu parabolu kroz zgode i nezgode trojice romantičnih heroja koji su odlučili direktnom akcijom srušiti čehoslovački komnistički režim.

Otac i sin

Izlaskom iz zatvora Stano je uporno pokušao pronaći životnu partnericu. Fero je podučavao vlastitu ženu kako napraviti bombu u kućnoj izradi. A Vladimir je otvorio tečaj iz samoobrane za žene. Sve u svemu, dobili smo sumanuti komad o trojici komunističkih redikula, koji ni u postkomunističkim vremenima nisu pronašli svoje mjesto, vječno rastrgani između hrabrosti i gluposti, stvarnosti i fikcije. Inače, jedan od koproducenata filma je i naš »Nukleus film«.

U gotovo identični povijesni milje vraća se i Rumunj Corneliu Porumboiu u eksperimentalnom doksu »Druga igra« koji slijedi stilske mehanizme autorova prethodnog igranog filma »Policijski, pridjev«. Autorov otac bio je poznati nogometni sudac u doba Ceausescuove tiranije i sudio je mitsku utakmicu između vječitih rivala – »Steaue« i »Dinama« iz Bukurešta koja je odigrana 1988. godine, dakle, samo godinu dana prije diktatorove egzekucije, završivši neriješenim rezultatom.

Mračna kronika

Jedini problem tijekom projekcije bili su bijeli titlovi na bijeloj podlozi jer je nogometni teren bio prekriven snijegom, pa je dio titlova bio nevidljiv. Savjet festivalskim programerima? Zatražiti filmsku kopiju s titlovima na crnoj podlozi.

Jedan od uspjelijih filmova iz konkurencije bio je i »Stratos« u režiji Grka Yanisa Economidesa koji nam donosi još jednu mračnu kroniku iz grčke mučne svakodnevnice na rubu ekonomskog i živčanog sloma, sada kroz lik pekara plaćenog ubojice, čije kulerski hladno i bezizražajno lice projecira sliku smrti, prizivajući duhove Kitanovih i Melvilleovih killera (glumi ga izvrsni Vangelis Mourikis, kojeg se sjećamo po ulozi bolesnog oca u »Attenbergu«), iako autorov spori prosede puno više duguje Ceylanu. On se između dvije likvidacije brine o djevojčici iz susjedstva koju majka prostituira (sličan motiv imamo i u filmu »Miss Violence«). Kako priča odmiče, tako počinjemo shvaćati da je on veća žrtva od onih kojima je ispalio metak u čelo. Njegova tišina nije sud, vec bijes i horor.