Slatkogorka komedija

Na sceni Zajc off premijerno izvedena Latinova predstava "Zajedno"

Kim Cuculić

Predstava »Zajedno« na duhovit i ironičan način prokazuje razne ekstremizme u društvu – od onih radikalno ekoloških, feminističkih ili anarhokomunističkih do katoličkog fundamentalizma. Istodobno, ona se bavi i univerzalnim pitanjima obitelji, ljubavi, života u zajednici, samoće...



Hrvatska drama HNK Ivana pl. Zajca premijerno je na sceni Zajc off izvela predstavu »Zajedno« u režiji Matjaža Latina. Prema istoimenom filmu švedskog redatelja Lukasa Moodyssona, autori adaptacije scenarija su Marijana Fumić, Magdalena Lupi Alvir i Matjaž Latin. Moodyssonov film »Together/Zajedno« snimljen je 2000. godine, a radnja se odvija u posthipijevskoj komuni sredinom sedamdesetih godina.


U ovoj slatkogorkoj komediji Lukas Moodysson dao je satiričan pogled na socijalističke vrijednosti.


   Kontekst filma odnosi se na švedsko društvo 1970-ih , a slovenski redatelj Matjaž Latin transponirao je radnju u današnju Hrvatsku. Većina likova i sadržaj filma ostali su isti, ali je prilagodbom na hrvatski društveni okvir predstava dobila na aktualnosti. Zaplet nastaje u trenutku kad majka dvoje djece Elizabeta napušta svojeg nasilnog muža Antu i odlazi s djecom bratu Goranu, koji živi u ljevičarskoj komuni znakovita naziva »Zajedno«.


Priča o obitelji




Najveći dio predstave odvija se u komuni, koja je neka vrsta alternativnog oblika obitelji. Kao kontrapunkt ovakvoj obitelji postavljena je tipična hrvatska, katolička obitelj koja zagovara tradicionalne vrijednosti. Treća obitelj je ona Elizabetina, koja se raspada zbog muževljeva nasilja i alkoholizma. Dolazak Elizabete i njezine djece donijet će promjene u život komune, koja će se do kraja predstave i sama raspasti.


   Predstava »Zajedno«, koja suprotstavlja različite svjetonazore i životne stilove, možda je prije svega priča o obitelji, koja je uvijek najbolje ogledalo društva. Svijet komune i izvanjski svijet u kojemu žive »normalne« obitelji scenografkinja Ljerka Hribar naznačila je dvama planovima – u prvomu je zajednički prostor komune okružen privatnim prostorijama stanovnika te zajednice, dok su u drugom planu crni kubusi koji naznačuju stanove Elizabetina muža i obitelji iz susjedstva komune. Fokusiranjem svjetla na ove različite scenske prostore, oblikovatelj svjetla Predrag Potočnjak postigao je efekt »filmskog« kadriranja. Ozračje posthipijevske komune prizivaju kostimi Manuele Paladin Šabanović, a njena kostimografija pridonosi karakternoj i svjetonazorskoj diferencijaciji likova.


   Za režijski pristup Matjaža Latina moglo bi se reći da je uglavnom klasičan, s glumcima i pričom u prvom planu. Ovoga puta glumačka je ekipa doista brojna, pojačana gostima. U predstavi »Zajedno« zapravo nema glavnih i sporednih likova, jer su svi na neki način fragmenti šarolikog kaleidoskopa života. U Elizabeti Andreje Blagojević možemo prepoznati sve one žene koje pokušavaju pobjeći iz nasilnih brakova, a zagovaraju formulu prema kojoj brak čine žena i muškarac. U ovoj priči, srećom, nasilni suprug Ante, kojega je utjelovio Dražen Mikulić, na kraju će ipak shvatiti važnost obitelji. Njihovu djecu tumače mali glumac Tarik Žižak (Ivan) i studentice Nika Ivančić/Tena Antonija Torjanac (Eva), kojima je ovo bila izvrsna prilika za rad s profesionalnim ansamblom.


   Već spomenutim obiteljima treba pridodati još jednu – onu Ane (Jelena Lopatić) i Lacija (Igor Kovač), koji više nisu sigurni u vlastite spolne identitete. Njihova sina Darwina igra mali Leon Hasančević, koji se kao dijete indoktrinirano vrijednostima komune pokušava izboriti za svoj vlastiti glas. Likovi djece čine se kao jedini glasovi razuma u svijetu odraslih, u kojemu su djeca često žrtve.


Zajedništvo ili samoća


Primjer slobodne ljubavi koja, pokazat će se, ipak ima svoje granice, predstavljaju new age djevojka Lena u interpretaciji Tanje Smoje i Goran kojega glumi Damir Orlić. Buntovnog anarho-komunista Erika, koji doduše »ruši državu« samo čitajući knjige, utjelovio je Jasmin Mekić. U ulozi Flavija, deklariranog homoseksualca, odličan je Mirko Soldano, koji tumači i stranca – Talijana oduševljenog Hrvatskom, koji je u tom »raju na zemlji« zbog svoje seksualne orijentacije dobio kamen u glavu.


   Ironijski odnos uspostavljen je i prema djevojkama iz komune – Lexa (Nika Mišković) i Kika (Aleksandra Stojaković) razočarane izlaze iz komune jer se njeni članovi ne pridržavaju pravila. One su također sljedbenice new age ideologije, ali je njihova empatija prema bližnjima vrlo upitna – namjeravaju poslati ostarjelu baku u starački dom kako bi se mogle useliti u njenu kuću. Kroz lik Majstora svjetlosti, new age gurua kojega tumači Predrag Sikimić, na neki se način parodira filozofija »novog doba«.


   Matjaž Latin ne štedi ni one koji spadaju u »normalne« hrvatske obitelji. Jednu takvu utjelovili su Davor Jureško kao Dalibor, Sabina Salamon kao njegova supruga Alemka i Nenad Tešić u ulozi njihova sina Tomislava, koji će iz »pravovjerne« katoličke obitelji, kojoj nisu nepoznati nasilje i mračne tajne iz obiteljskog podruma, privremeno pobjeći u komunu. Neka vrsta Antina katalizatora je usamljenik Đuro (Adnan Palangić), koji pokazuje da je i bilo kakvo zajedništvo bolje od samoće. Na kraju predstave komuna doživljava rasulo – neki parovi će se rastati, drugi ponovno sastati, a sve likove ujedinit će igranje nogometa – jedna vrsta zajedništva koja barem na trenutak može neutralizirati sve različitosti.


Relevantna pitanja


»Zajedno« Matjaža Latina solidna je predstava, koja na tragikomičan način otvara neka društveno relevantna pitanja – od nasilja u obitelji, do neoliberalnog kapitalizma, feminizma i multinacionalnih kompanija. U ovu priču o licemjerju društva uvučeni su i sami gledatelji, koji su u poziciji pasivnih promatrača (u jednom trenutku bit će i prozvani s pozornice radi svoje pasivnosti). Članovi komune htjeli bi mijenjati svijet, ali samo iz sigurnosti svoje male zatvorene zajednice, što ih nimalo ne razlikuje od inertnih gledatelja. Predstava »Zajedno« na duhovit i ironičan način prokazuje razne ekstremizme u društvu – od onih radikalno ekoloških, feminističkih ili anarhokomunističkih do katoličkog fundamentalizma. Istodobno, ona se bavi i univerzalnim pitanjima obitelji, ljubavi, života u zajednici, samoće… Sve su to teme koje pozivaju na razmišljanje i o vlastitim životima, dok osnovno pitanje i dalje ostaje: Je li promjena moguća?