Jedan od mogućih scenarija oko toga što će se događati u SDP-u, u ovom trenutku i najizvjesniji, jest baš onaj koji se trenutno i odvija. A taj je da bi se u sljedećih godinu i pol koliko je ostalo do parlamentarnih izbora moglo odigravati nešto što bi se moglo nazvati permanentnom krizom.

Da se ide u tom smjeru pokazuju i događaji unazad samo nekoliko dana. Tako primjerice nekadašnji ministar vanjskih poslova i novi stari europarlamentarac Tonino Picula daje intervju za jedne dnevne novine koje ga onda najavljuju pod naslovom »Šanse da se SDP oporavi ili da definitivno propade su fifty – fifty«. Tu je i izjava potpredsjednika SDP-a i župana Primorsko-goranske županije Zlatka Komadine koji je komentirajući smjene Rajka Ostojića i Željka Jovanovića izjavio da je za to »tajming loš, a političke implikacije neizbježne«, te da će »stranka o tome razgovarati«.

   Uza sve to novinari su neki dan u Saboru prilično namučili predsjednika Sabora i Glavnog odbora SDP-a Josipa Leku pitanjima hoće li u sljedeća tri tjedna sazvati sjednicu tog radnog tijela stranke, pritišće li ga itko da to napravi ili ne napravi, kao i hoće li ili neće na toj famoznoj sjednici biti postavljeno pitanje povjerenja Zoranu Milanoviću kao predsjedniku stranke. A Milanovićeve oponente iz riječkog i zagrebačkog SDP-a stalno se ispituje hoće li možda zatražiti izvanrednu konvenciju stranke i zajedno s njom izvanredne izbore za predsjednika stranke. Sve ovo gore nabrojeno dogodilo se samo u zadnjih nekoliko dana.

   – Zaista mi nije jasno zbog čega se konačno s time ne prestane. Ako će se oni koji su protiv Milanovića ovako ponašati u sljedećih godinu i pol dana koliko je ostalo do parlamentarnih izbora šanse da na njima pobijedimo ne da su nam male nego gotovo da i ne postoje. Ali mi se čini da se ova protumilanovićevska struja malo prekombinirala. Naime, ako se ovako nastave ponašati lako bi se moglo dogoditi da odgovornost za eventualni izborni poraz padne na njih, a ne na Milanovića, kaže jedan od članova vodstva stranke koji jest bliži aktualnom predsjedniku stranke nego njegovim oponentima, ali ima i prigovore na neke od njegovih postupaka.

Nema raskola

  – Ovo sa Slavkom trebalo se odraditi puno mekše nego što je odrađeno. Da se s njim razgovaralo i da se nije išlo tako tvrdo na njega moguće je da i njegova reakcija ne bi bila tako tvrda i sve se ovo što se događalo na Glavnom odboru možda bi se moglo i izbjeći. Ali to ne mijenja na stvari da je on svojima istupima jako naštetio stranci i da je odluka o isključenju bila sasvim ispravna kaže ovaj član vodstva stranke.

   On, ali i drugi članovi vodstva stranke s kojima smo zadnjih dana razgovarali smatra da ishod glasovanja 50 prema 47 nikako ne može značiti da se stranka raskolila na ovom pitanju.

   – Nije se ovdje radilo o glasanju o povjerenju Zoranu Milanoviću. Vjerujte mi, 100 posto sam siguran da je pitanje na listiću bilo o davanju povjerenja Vladi i Milanoviću da bi ishod bio 70 prema 30. Jedan dio ljudi imao je motiv da glasa za Slavka jer pripada njegovoj generaciji, dugi su niz godina bili zajedno u stranci. Mogu razumjeti i ljude iz riječke organizacije koja je Linićeva matična i koji su također s njim radili niz godina. I oni su glasovali zajedno sa zagrebačkom organizacijom koju je u stvari baš briga za sudbinu Slavka Linića i čija je jedina namjera bila rušiti Zorana Milanovića. Primjerice kada je Nada Čavlović Smiljanec izlazila iz prostorije u kojoj se održavala sjednica nakon okršaja sa Slavkom Linićem odmah joj je prišao šef zagrebačkog SDP-a Davor Bernardić rekavši nešto otprilike kao »bravo carice, super si mu to rekla«. Cijela poanta njihovog djelovanja i napumpavanja atmosfere bila je u tome kako doći u poziciju sastavljati izborne liste za sljedeće parlamentarne izbore, kaže jedan vodeći SDP-ovac. Po njegovom mišljenju okupljanje ove koalicije koja se udružila iz različitih motiva započelo je odmah nakon pobjede na parlamentarnim izborima, a vrhunac se dogodio na izbornoj konvenciji stranke u lipnju 2012. kada su SDP-ove organizacije Zagreba, dijela Rijeke, Splita, Vukovara i Virovitice napravile blok i praktički same sastavile Glavni odbor.

   – Međutim, sada je na tajnom glasanju čak i ovaj Glavni odbor kojeg su sami sastavili glasao protiv njih. I onaj tko bi osporavao ovaj rezultat ima ozbiljnih problema i sa samim sobom i sa strankom. Jedan dio onih koji su glasali za izbacivanje nije bio toliko protiv LInića koliko protiv rušilačke politike nekih stranačkih organizacija, rekao je ovaj član vodstva SDP-a.

Hrabra gesta

  Jedan član Glavnog odbora koji je glasao za Linićevo izbacivanje kaže da su pogrešne i najave koje dolaze iz krugova najbližih Milanovićevih suradnika da će sada doći do rekonstrukcije ne samo Vlade nego i same stranke.

   – Takve najave samo slabe poziciju Zorana Milanovića koji je definitivno učinio hrabru gestu kada je predložio tajno glasovanje. Sada je vrijeme za smirivanje situacije i pokušaj dogovora koji je uvijek potreban u stranci, a definitivno je potreban u sljedećem razdoblju od jedne i pol godine koliko nas još dijeli od sljedećih parlamentarnih izbora. Vrijeme je za okupljanje, a ne za razdvajanje. Ako se iz ovog izvuku pouke onda bi lako moglo ispasti da u subotu nitko nije poražen, a da je stranka pobijedila, rekao je ovaj član Glavnog odbora SDP-a.

   Naravno mogući su i drugačiji scenariji. Jedan koji se ipak čini malo vjerojatnim jest taj da netko zatraži izvanredne izbore i da se na taj način, pod medijskim pokroviteljstvom svjetskog prvenstva u nogometu, pokuša srušiti Milanovića i postaviti novog predsjednika stranke. Međutim, problem je tko bi taj izazivač mogao biti. Tonino Picula čini se ipak nije taj, ne samo da je izgubio zamah nakon što je na europskim izborima dobio najviše preferencijalnih glasova od svih kandidata, nego se, čini se, i među nezadovoljnicima Milanovićem pojavio dojam da Picula nije taj koji bi mogao biti Milanovićev nasljednik.

   – Neka Picula ode u Bruxelles i bavi se Europom. Nema odlučnosti da napravi prvi korak i to je to, kaže jedan član vodstva SDP-a iz protumilanovićevskog tabora. Drugi protukandidat jest naravno Zlatko Komadina koji je i javno najavio svoju kandidaturu za predsjednika stranke iako nije jasno rekao misli li na izvanredne ili na redovne izbore u SDP-u- Osim toga, kako se može čuti, Komadina u privatnim razgovorima relativizira svoju najavu kandidiranja za prvog čovjeka stranke. S druge strane i smjena Milanovića s pozicije premijera malo je vjerojatna.

   – Ima među zastupnicima dosta onih koji nisu skloni Zoranu, ali praktički se nitko ne bi usudio riskirati, ako sve pođe po zlu, prijevremene izbore i na taj način godinu i pol saborskog mandata i svih privilegija koje su s njim povezani. Tako da od toga ništa, kaže osoba koja dobro poznaje odnose unutar SDP-a.

   Naravno tu je i treći scenariji, a to je pomirba. Kako se može čuti premijer navodno ozbiljno razmišlja o tome da krene u niz sastanaka sa SDP-ovcima na terenu kako ni čuo njihovo mišljenje i pokušao im objasniti zbog čega je morao posegnuti za izbacivanjem Slavka Linića iz stranke. Jedan od temelja na kojima bi se pomirba mogla odraditi jest i to da i najveći Milanovićevi protivnici priznaju njegovu hrabrost kada je sam zatražio da se o Linićevom izbacivanju glasa tajno. To, uz činjenicu da bi nastavak rata doveo do gotovo sigurnog izbornog poraza u kojem bi svi izgubili, čega su svjesni svi, moglo bi dovesti do toga da se ipak krene u dogovore kako bi se prekinuo bratoubilački rat koji trenutno bijesni u SDP-u.