Danas će Europska komisija predložiti, a Vijeće EU donijeti preporuke za države članice: Hrvatska čeka odluku o tome hoće li se zbog neravnoteže pokrenuti i korektivni dio MIP-a, ističu analitičari HNB-a
U proceduri pri makroekonomskim neravnotežama (MIP) za 2014. Europska komisija je utvrdila da su prekomjerne neravnoteže prisutne u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji, a od nositelja ekonomske politike u tim državama očekuje se poduzimanje odgovarajućih mjera za ublažavanje tih neravnoteža, stoji u zaključcima rada »Okvir za praćenje makroekonomskih neravnoteža u Europskoj uniji – značenje za Hrvatsku«, autora Mislava Brkića i Ane Šabić, objavljenog na web stranicama Hrvatske narodne banke.
Europska komisija danas će objaviti preporuke za svaku zemlju članicu zajedno s ocjenama njihovih fiskalnih politika, strukturnih reformi i mjera za rast i zapošljavanje koje trebaju poduzeti u sljedećih godinu i pol dana. Preporuke se temelje na iscrpnoj analizi dokumenta koje su Komisiji dostavile zemlje članice – nacionalnih reformskih programa i programa konvergencije.
– Preporuke za Hrvatsku odnosit će se na utvrđena problematična područja, odnosno na one mjere ekonomske politike kojima se može utjecati na smanjenje prekomjernih neravnoteža. Osim toga, preporuke za Hrvatsku imat će još jedan važan element, a to je konačna ocjena o tome poduzimaju li hrvatske vlasti dovoljno odlučnih mjera za ispravljanje neravnoteža i, slijedom toga, pokreće li Vijeće EU-a za Hrvatsku korektivni dio MIP-a. Važnost MIP-a to je veća za države izvan eurozone jer ishod ove procedure može imati učinke na njihovu perspektivu pristupanja ERM-u II, što je jedan od preduvjeta za uvođenje eura. Naime, država članica kojoj su pronađene prekomjerne neravnoteže te je odlučeno da bude podvrgnuta EIP-u, odnosno korektivnom dijelu MIP-a, neće moći pristupiti tečajnom mehanizmu jer postojanje prekomjernih makroekonomskih neravnoteža upućuje na to da država nije postigla dostatan stupanj održive konvergencije, upozoravaju Brkić i Šabić. Ističu nadalje da je za detaljniju analizu potencijalnih neravnoteža u Hrvatskoj izdvojeno nekoliko pokazatelja za čije je referentne vrijednosti izvjesno da će u sljedećem razdoblju biti prekoračene.
– U MIP-u za 2014. Hrvatska ne zadovoljava tri pokazatelja – stanje međunarodnih ulaganja, kretanje udjela u svjetskom izvozu i stopu nezaposlenosti, dok će kod pokazatelja duga opće države referentna vrijednost biti premašena već u sljedećem krugu procedure. Slaba ostvarenja Hrvatske prema navedena četiri pokazatelja ponajprije su strukturno uvjetovana, pa se ne može očekivati njihovo brzo svođenje u dopuštene okvire, zaključuju Brkić i Šabić. Primjerice, dodaju, »kod pokazatelja stanja međunarodnih ulaganja Hrvatska gotovo trostruko premašuje utvrđenu referentnu vrijednost, što je rezultat snažnog priljeva inozemnoga kapitala u proteklom desetljeću«. Nadalje, navode, »nepovoljna dinamika udjela u svjetskom izvozu pokazatelj je po kojemu se Hrvatska u negativnom smislu razlikuje od usporedivih država članica, koje u pravilu imaju znatan rast tržišnog udjela«. Među činiteljima koji su pridonijeli slabim izvoznim rezultatima vrijedi, kažu, istaknuti nepovoljnu strukturu kapitalnih priljeva, među kojima su proizvodna izravna ulaganja (FDI) bila zanemariva, ali i usmjerenost hrvatskog izvoza na spororastuća tržišta u okružju.
– Povećanje stope nezaposlenosti djelomično je ciklička pojava jer se događa u uvjetima slabe domaće i inozemne potražnje, ali djelomično odražava i strukturnu korekciju zaposlenosti u sektorima u kojima je postojao višak kapaciteta. Snažno povećanje duga opće države tijekom recesije također se jednim dijelom može povezati s cikličkim uvjetima jer je rezultat snažnoga cikličkog pogoršanja fiskalne bilance. Međutim, mnogo značajnija ustrajnost recesije u Hrvatskoj u odnosu na usporedive države članice ima korijene u strukturnim manjkavostima hrvatskoga gospodarstva. S obzirom na ograničen manevarski prostor monetarne i fiskalne politike kao poluge gospodarskog oporavka, nositelji ekonomske politike ispravno vide rješenje u privlačenju inozemnih ulaganja koja bi trebala potaknuti investicijski ciklus privatnog sektora i gospodarski rast, ocjenjuje se između ostalog u radu.
– Pokazatelji makroekonomskih neravnoteža mogli bi se upotrijebiti već u pregovorima o sudjelovanju nacionalne valute u tečajnom mehanizmu (ERM II) te bi se moglo dogoditi da institucije EU pošalju poruku članici koja aplicira za sudjelovanje u ERM-u II da odgodi svoj zahtjev za sudjelovanje dok ne ispravi uočene neravnoteže. Takav bi razvoj mogao bitno utjecati na ukupnu dinamiku uvođenja eura u državama članicama izvan eurozone, zaključuju Brkić i Šabić.
