Unatoč našoj individualnoj kvaliteti, koja postoji i koja je neupitna, vidljiva je spremnost svakog igrača da se podredi kolektivu. To je ipak razlog svih naših uspjeha ove sezone – smatra Frano Vićan
RIJEKA » Vaterpolisti »Primorja Erste banke« u nedjelju su kratko predahnuli, da bi jučer krenuli sa »završnim radovima« za Final Six Lige prvaka. Riječanima su minulih dana na Kantridi sparirali vaterpolisti beogradskog »Partizana«, što im je odlično poslužilo da u Barcelonu ne duđu s prevelikim odmakom od utakmica.
Na Kantridi je jučer bio Vlaho Asić, otac »Primorjeva« stratega i slavni splitski trener koji je za kormilom POŠK-a 1983. godine slavio na Kantridi, što je »Primorje« u konačnici stajalo naslova prvaka. Nakon tri desetljeća njegov sin je osvojio naslov s Riječanima, uspjeh u Barceloni bi bila itekakva nadoknada ondašnjih »repova«. I to s velikim kamatama.
– Nadam se da su nam pomogli ovi susreti s »Partizanom«, da smo od njih imali koristi. Suparnik možda nije bio na našoj razini, ali to nismo ni očekivali. Možda je čak i bolje tako jer se nismo previše iscrpili – smatra Frano Vićan, iskusni čuvar riječke mreže, čovjek uvelike zaslužan za mnoga dosadašnja riječka slavlja i uspjehe. Za Riječanima je duga plovidba, od rujna su im dani prožeti putovanjima, treninzima, utakmicama, umijeće je odmoriti se i osvježiti.
– Prošli tjedan smo malo obnovili fizičku spremu, odigrali smo i tih nekoliko utakmica, do prve utakmice u Barceloni više ćemo raditi na taktičkom dijelu.
Riječane čekaju posljednje natjecateljske obaveze u sezoni za pamćenje. Dosadašnji učinak je više nego impresivan, odigrano je 45 utakmica, doživljen je samo jedan poraz, uz tri remija.
Bazen Bernat Picornell na Montjuicu poprimit će sasvim drugačije ruho za završnicu Lige prvaka, koja u četvrtak počinje u Barceloni. Organizatori vrlo dobro znaju da momčadi kao što su Primorje, Pro Recco, Barceloneta, Radnički, Partizan i Brescia jamče spektakl pa su tribine kapaciteta 900 gledatelja povećali na čak 2.500 mjesta.
Zajedništvo
– Mislim da u karijeri nisam imao takav učinak u sezoni. Bila je svojevremeno jedna vrlo uspješna sezona s »Mladosti«, kada smo osvojili tri trofeja u svim natjecanjima u kojima smo igrali. Tada smo osvojili hrvatsko prvenstvo i Kup, te LEN Cup. Izgledali smo itekako uvjerljivo, ali mislim da nismo imali ovakvu statistiku.
Učinak izaziva zadovoljstvo riječkih navijača te poštovanje suparnika.
– I u ove tri utakmice koje su završile neriješeno više je rezultat bio uvjetovan našim nesmotrenostima, odnosno lošijim danom, nego učinkom suparnika. To bi nas trebalo ohrabriti jer znači da u velikoj većini susreta sve ovisi o nama. Na Final Sixu su svakako izuzetno kvalitetni suparnici, međutim, ako mi uspijemo odigrati kako smo zamislili i onako kako možemo, imamo pravo biti optimistični. Naročito sada kada smo osvojili naslov prvaka. Skinuli smo to, ajmo uvjetno reći prokletstvo koje je trajalo 76 godina, mislim da će sada sve biti puno lakše.
Frano Vićan i društvo ispred njega je do svega došlo marljivim obavljanjem obrambenih zadaća.
Riječani su na Kantridi za sparing partnera imali vaterpoliste Partizana, u pogonu su bili i u Barceloneti. No, za razliku od Riječana Španjolci, mogući suparnici riječkim kapicama u polufinalu, su dovršavali svoje nacionalno prvenstvo. U trećoj utakmici finala doigravanja Katalonci su mnogo teže od očekivanog svladali Terrassu 6:3 za devetu uzastopnu titulu prvaka. Igrači odluke u redovima prvaka Španjolske bili su Marko Petković, koji je dvama golovima suigrače usmjerio ka pobjedi, te odlični vratar Inaki Aguilar.
– Ne treba biti neki veliki poznavatelj vaterpola da se i s tribina ne bi uočilo da imamo izražen momčadski duh. Unatoč našoj individualnoj kvaliteti, koja postoji i koja je neupitna, vidljiva je spremnost svakog igrača da se podredi kolektivu. To je ipak razlog svih naših dobrih igara i osvojenih trofeja ove sezone. Ne zaboravimo da u Europi ima momčadi koje su na papiru bile poravnate s nama ili su bile posve blizu nas, međutim mi smo u svim tim susretima izlazili kao pobjednici. U nekima od tih utakmica smo čak uvjerljivo pobjeđivali. Kod nas je dobro uočljiv taj duh zajedništva. Do toga nije bilo lako doći, ali smo uspjeli. Na početku sezone, nakon nešto lošijeg starta, posložili smo se i od tada meljemo sve pred sobom – nastavlja Vićan, vratar izuzetne karijere, koji je branio u velikim momčadima. Ali ova s Kantride je ipak nešto posebno.
Ekstra momčad
– Kada bi se gledalo po broju osvojenih trofeja pojedinaca, ovo je sigurno najjača momčad u kojoj sam igrao. Međutim, bilo je tu još sjajnih momčadi, od one »Mladosti« s kraja devedesetih, te Juga sredinom prošlog desetljeća. Svako vrijeme nosi svoje i nezahvalno je uspoređivati snage momčadi koje su igrale svaka u svoje vrijeme.
Ova ekstra momčad na skoro sve utakmice dolazi s epitetom favorita.
– Tijekom cijele sezone smo i pokazali da se znamo nositi s ulogom favorita, nemamo s tim nikakvih problema. Na kraju krajeva, što to znači biti favorit? U svaku utakmicu svatko od nas ulazi sa željom da pobijedi. Što se tiče Barcelone i Final Sixa, na toj smotri kontinentalnih ekipa sigurno je da će se nešto pitati i suparnike.
»Primorje Erste banka« je u četvrtak 29. svibnja slobodno, u petak 30. svibnja u polufinalu igra s pobjednikom duela »Barcelonete« i »Brescije«.
