Aktualna šefica MMF-a mogla bi biti izabrana ako nijedan od nosećih kandidata ne osigura jasnu većinu, a to je, prema svim anketama, vrlo vjerojatno
Izbori zastupnika za Europski parlament, koji su jučer počeli u Velikoj Britaniji i Nizozemskoj, danas se nastavljaju u Irskoj i Češkoj, sutra u Slovačkoj, Malti i Latviji, a u nedjelju u Hrvatskoj i ostalim članicama EU-a, održavaju se u jedinstvenoj situaciji, nakon teške gospodarske krize koja je – prvi put u povijesti europskih integracija – dovela u pitanje opstanak EU-a.
Netko izvana
Pučanin Jean-Claude Juncker, dakako, ima veće šanse za visoku poziciju od socijalista Martina Schulza, ne samo zato što ankete Junckeru daju blagu prednost u odnosu na Schulza. Riječ je o tome da bi Juncker lakše dobio potporu u Europskom vijeću od Schulza, iako se važna Britanija, bez čije će volje teško biti izabran budući čelnik Komisije, protivi i Schulzu i Junckeru, ali i samoj ideji da se budućeg predsjednika Europske komisije bira među »spitzenkandidatima«. Britanci ne žele Schulza zbog jednostavne činjenice da je Nijemac, bojeći se prevelike koncentracije moći u rukama Njemačke, a Junckera jer je on za više, a ne manje Europe, kao David Cameron.
Konstituirajuća sjednica novog parlamenta održat će se 1. srpnja, kad će biti izabran novi predsjednik i 14 potpredsjednika, a izbor čelnika Europske komisije doći će na dnevni red druge sjednice koja će se održati od 14. do 17. srpnja, na kojoj će parlament većinom glasova birati novog čelnika Komisije. Parlament, bez obzira na želju Europskog vijeća da predsjednika Komisije i dalje bira iza čvrsto zatvorenih vrata, imat će presudnu riječ. Da bi bio izabran, za kandidata na tajnom glasanju mora glasati najmanje 376 od ukupno 751 zastupnika. No da bi kandidat uopće stigao do parlamenta, morat će osigurati kvalificiranu većinu Europskog vijeća. U slučaju da parlament odbije prijedlog, Europsko vijeće ima mjesec dana da predloži novog kandidata.
No ako je vjerovati diplomatskim izvorima u EU, čije stavove prenosi Euroactiv, bez obzira na to tko će pobijediti na izborima, Juncker ili Schulz, budući predsjednik Europske komisije neće biti ni jedan ni drugi, nego će najvjerojatnije biti izabran netko izvana, a sada se ponovo najčešće spominje ime sadašnje šefice Međunarodnog monetarnog fonda Christine Lagarde, koja je ranije bila francuska ministrica financija. Takav je rasplet najvjerojatniji u slučaju da nijedan »spitzenkandidat« ne osigura jasnu većinu, odnosno ako rezultat bude tijesan, a to je, prema svim anketama, vrlo vjerojatno.
Nije tajna da bi njemačka kancelarka Angela Merkel voljela vidjeti Lagarde na čelu Komisije, iako je navodno obećala Junckeru potporu u slučaju njegove pobjede na izborima, a protiv Lagarde ne bi imala ništa protiv ni Francuska, iako Lagarde pripada suprotnoj političkoj opciji od sadašnje lijeve francuske vlade.
Stoga će se EU nakon izbora naći pred velikim izazovom. Prilikom izbora predsjednika Europske komisije morat će se poštovati izborni rezultati, jer tako piše u Lisabonskom ugovoru, no to još ne znači da će lideri EU-a za budućeg predsjednika Komisije predložiti pobjedničkog kandidata. Ako dođe do velikog razmimoilaženja između Europskog vijeća, koje predlaže kandidata, i Europskog parlamenta, koji ga potvrđuje, Europi prijeti nova institucionalna kriza, iako neki misle da bi sve moglo proći uz puno žustrih riječi, ali bez ozbiljnijih posljedica.
Razni interesi
Na rasplet ovog pitanja nećemo dugo čekati. Kako je ovih dana u Bruxellesu najavio glavni tajnik Europskog parlamenta Klaus Welle, dva dana poslije izbora u Bruxellesu će se sastati vođe političkih skupina u Europskom parlamentu, kako bi razmotrili izborne rezultate, a sve političke skupine slažu se da položaj predsjednika Europske komisije mora pripasti onoj skupini koja osvoji najviše mandata. Iste večeri u Bruxellesu će se na neformalnom sastanku na vrhu sastati i čelnici članica EU-a, koji će također razgovarati o izbornim rezultatima i budućem predsjedniku Europske komisije. Nakon toga će uslijediti komplicirani pregovori i usuglašavanja, ne samo oko čelnika Komisije nego i oko podjele drugih visokih europskih položaja, pri čemu će valjati pomiriti razne interese članica EU-a, velikih i malih, starih i novih, sjevernih i južnih…, što u EU nikad nije bilo jednostavno.
