Cronenberg svoje recenentne filmove snima uglavnom u francuskoj produkciji, a njegov »Maps to the Stars« takva je pljuvačka u botoksirano holivudsko lice da je neće isprati ni najsnažniji antibakterijski sapun
CANNES » Ovih dana Salma Hayek je prodefilirala crvenim tepihom u Valentinovoj crvenoj toaleti, noseći natpis »Bring Back Our Girls« koji aludira na otmicu nigerijskih djevojčica. Nije nam jasno da li bi djevojčice trebao vratiti NATO ili Arnie Schwarzenegger. Ali poruka puno govori o onome o čemu se pozabavio izvrsni komad Davida Cronenberga »Maps to the Stars« prikazan u konkurenciji. Cronenberg već godinama nema što raditi u Hollywoodu i svoje recenentne filmove snima uglavnom u francuskoj produkciji, pa je ovaj sumanuti komad njegova okrutna (p)osveta Hollywoodu koji ga je odbacio. Priča se vrti oko mlade Agathe Weiss (Mia Wasikowska) koja dolazi iz Floride u Hollywood gdje joj žive roditelji koji su je odbacili nakon što je pokušala zapaliti vlastito tijelo (mutacije i deformacije tijela ostaju Cronenbergova vječna opsesija). Dok joj 13-godisnji brat koji je postao dječji superstar odlazi na terapiju odvikavanja od droge, proganjan vizijama djevojčice koju je ponizio tijekom bolničkog posjeta, Agatha postaje asistentica frustrirane zvijezde Havane Segrand (Julianne Moore), nakon što ih je povezala njihova zajednička prijateljica Carrie Fisher (glumi samu sebe).
Dolaskom u Hollywood, Agatha unajmljuje limuzinu sa šoferom Robertom Pattinsonom (njegova uloga zapravo je inverzija one iz »Cosmopolisa«) koji sanja o ulozi u hororu »Babysitter 2«, iako je tek dobio manju ulogu u drugorazrednoj znan-fan TV seriji. Cronenberg se ovim sumanutim komadom zahračkao blazirnom Hollywoodu u botoksirano lice takvom razornom snagom da ga neće isprati ni najsnažniji antibakterijski sapun. Ovo je definitivni ovogodišnji canneski vrh.
Noćna mora
Američki san transformiran je u noćnu moru i u »Foxcatcheru« Benneta Millera (»Capote«) koji je inspiraciju pronašao u istinitoj priči o američkom hrvaču Marku Schultzu (Channing Tatum), nositelju olimpijske medalje u Los Angelesu 1984. godine, čijim tijelom gospodari multimiljarder John du Pont, pasionirani ornitolog, hrvački fan i nasljednik stare republikanske obitelji vlasnika tada vodeće američke kemijske korporacije (glumi ga neprepoznatljivi Steve Carell s nazalnom protezom koja ga je doista pretvorila u »Zlatnog orla« kako je volio da ga zovu).
Svako novo dnevno festivalsko izdanje poslovnih filmskih časopisa donosi najave novih autorskih projekata. Takashi Miike najavljuje svoj prvi yakuza vampirski horor »Yakuza Apocalypse: The Great War of the Underworld« u kojem je glavnu ulogu dodijelio Yayanu Ruhianu (»Raid 2«); Ben Wheatley (»Sightseers«) priprema adaptaciju romana J. G. Ballarda «High-Rise«; veliki tajvanski sineast Hou Hsiao-hsien snimit će svoj prvi wuxia komad, povijesni ep »The Assassin«; nedavni gost riječkog Art-kina Benoit Jacquot kreće u adaptaciju romana »The Body Artist« (Umjetnica tijela) genijalnog Dona DeLilla; a portugalski sineast i producent Paulo Branco adaptirat će roman Josepha Conrada »The Outpost of Progress« Lars von Trier kreće u realizaciju svog novog projekta o vikinzima »The Long Ships«. Iako se u informaciji ne navodi da je ovdje očito riječ o remakeu »Dugih brodova« s Richardom Widmarkom, Sidneyjem Poitierom i Bebom Lončar, snimljenom u šezdesetima na lokaciji Limskog kanala, s obzirom na recentnu navalu skandinavskih filmskih produkcija na našu obalu, možda bismo to trebali napomenuti Von Trieru.
Du Pont je na svom imanju otvorio vrhunski opremljenu hrvačku dvoranu u kojoj su se Schultz i njegovi momci pripremali za novo olimpijsko zlato u Seoulu, jer »SAD naprosto mora pobijediti«. Ali iza du Pontova lika koji »nudi Americi nadu, a hrvačima san« krije se manipulatinvi psihopat koji baš i nije previše mario za olimpijsku filozofiju, tretirajući Schulza i njegove momke kao čiste profesionalce, dodijelivši im 500.000 dolara godišnje za pripreme. Oni su praktički postali njegov privatni tim koji je tobože branio olimpijske boje SAD-a. A kad se na imanju pojavi Schultzov brat trener koji je bio najzaslužniji za njegov uspjeh (Mark Ruffalo), tragedija postaje neizbježna. Ovo je film zbog kojeg postoje Oscari.
Švedski sineast Ruben Ostlund (»Nesvjesno«, »Igra«) pronašao je inspiraciju za najnoviji komad »Turisti« u rezultatima nekih anketa po kojima većina brakova propadne nakon što partneri na turističkom putovanju dožive neko stresno iskustvo i prežive jezivu katastrofu, poput tsunamija ili havarije kruzera. Preveden za englesko distribucijsko tržište kao »Force majeure« (Viša sila), film se bavi švedskim bračnim parom na zimovanju u francuskim Alpana kojem će se dogoditi dvije lavine – ona prirodna dok su se dokono odmarali na terasi restorana, te ona bračna, kad žena optuži muža da je u strahu da će biti zatrpan, najprije sebi pokušao spasiti dupe, dok je nju i njihovi djecu u panici ostavio na cjedilu i nije učinio ništa da ih zaštiti, iako lavina nije ni doprla do njih, već tek njen magleni oblak. Dok Ostlund ironično promatra prizore iz njihova (kriznog) bračnog života, njegov prosede priziva duhove Bergmana na skijanju, minus ozbiljnost, pri čemu drsko razbija obiteljsku mitologiju i retoriku ljudskih odnosa švedenih na puko preživljavanje.
Žanrovski biser
Dostatnu dozu korejske sumanutosti donio je akcijski komad Kim Seong-huna »A Hard Day« (Težak dan) prikazan u off program »Qiunzaine des Realisateurs«, u kojem jedan detektiv na povratku s majčina sprovoda autom pregazi muškarca, te pokušava prikriti zločin sakrivši žrtvino tijelo u majčin lijes. No stvari će se ubrzo zakomplicirati kad počne dobivati misteriozne pozive od korumpiranog policajca koji ga natjera da ekshumira tijelo jer je žrtva progutala ključ od sefa u kojem je policajac sakrio novac od mutnih poslova trgovine drogom. Iako je Kim do sada snimio tek jednu nepretencioznu komediju (»Kako gubitak ljubavi utječe na dvojicu muškaraca«), autorov drugi film prometnuo ga je u facu koja obećava.
Žanrovski film preferira i David Robert Mitchell. Nakon sjajne teen drame »The Myth of American Sleepover« koju su naši distributeri drsko ignorirali, iako je riječ o jednom od ponajboljih teen komada iz recentne Amerindie produkcije, najnoviji Mitchellov komad »It Follows« koketira s estetikom horora, pa ga je direktor »Tjedna kritike« opisao kao pametni spoj Tourneura i Carpentera. No autorova priča o djevojci iz provincijskog gradića nalik onom iz Carpenterova »Halloweena«, koju počnu proganjati neobične vizije, ipak je dokazala da je kompliment upućen autoru na svečanoj projekciji bio predimenzioniran. Zanimljivo, Mitchellova junakinja ima slične vizije kao i Cronenbergovi razoreni junaci. Samo što se pravi i istinski horor krije na brežuljcima Cronenbergova Hollywooda.
