Ovo nije vrijeme Austro-ugarske, nije vrijeme Kraljevine Jugoslavije, nije vrijeme Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Ovo je vrijeme kada operateri imaju nove izazove koji su vezani prije svega s Agencijom za zaštitu tržišnog nadmetanja.« Ovako je ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Siniša Hajdaš Dončić objasnio ukidanje željezničkih linija diljem Hrvatske.  

Na gradove, sela i ljude koji će biti zakinuti ukidanjem željezničkih linija ministar nije trošio previše riječi. Željezničke linije koje je HŽ Putnički prijevoz ukinuo srezat će troškove ove državne tvrtke za osamdesetak milijuna kuna, što je argument kojem se u vremenu brojki ne suprotstavlja nitko osim direktno oštećenih. Ministar Hajdaš Dončić kasnije će ustvrditi da je rezanje broja željezničkih linija bila nužnost, zahvaljujući kojoj je poduzeće HŽ Putnički prijevoz spašeno od stečaja. Okidač za ovu odluku, pak, bio je rebalans proračuna, kojim je željezničkom putničkom prijevozu uzeto 132 milijuna kuna. Od 24. travnja bit će u potpunosti ukinute 22 željezničke linije, dok će za 340 linija vozni red biti reduciran, uglavnom na način da vlakovi ne voze vikendima i blagdanima.  

U Sindikatu prometnika vlakova Hrvatske s računicama koje javnosti iznosi resorni ministar te predsjednik Uprave tvrtke HŽ Putnički prijevoz duboko se ne slažu. Rezanje broja putničkih linija, smatraju sindikalisti, odraz je nesposobnosti politike i uprave tvrtke. Tajnik spomenutog sindikata Anto Iličić tako iznosi računicu koju od čelnih ljudi poduzeća i resornog ministarstva javnost nije imala priliku čuti. 

– Rebalansom proračuna iznos za HŽ putnički prijevoz smanjen je na 504 milijuna kuna, ali to je još uvijek 145 milijuna kuna više od iznosa koji smo iz proračuna dobili prošle, 2013. godine. Kako to da prošle godine nije bilo razloga za ukidanje željezničkih linija, pita se Iličić. 

Cijena karte

U sindikatu su, dakle, uvjereni da se broj željezničkih linija reže zbog nesposobnosti vodeći ljudi sustava, a ne zbog ekonomske nužnosti.

– Nama ne ide u glavu da se netko dosjetio rješenju naših problema, prema kojem će biti bolje ako ne radimo svoj posao. Ta logika je u raskoraku sa zdravim razumom. Uzmite za primjer Novi list. Ovo je u rangu s odlukom da se dnevne novine ne prodaju subotom i nedjeljom zbog procjene da su troškovi tiska preveliki. Vodeći ljudi sustava ne traže rješenja već godinama, a onda donesu ovakvu odluku. Mi pad prihoda od karata imamo od 2008. godine i nitko ništa nije poduzeo da se taj trend preokrene. Nisu se dosjetili načinu da privuku korisnike, da im daju pogodnosti koje će putovanje željeznicom učiniti isplativim i poželjnim, kaže tajnik Sindikata prometnika vlakova Hrvatske. Prema podacima ovog sindikata, zarada od prodanih karata u HŽ-u, rekosmo, konstantno je u padu. Godine 2008. iznosila je 390,7 milijuna kuna, 2009. – 384,7 milijuna kuna,  2010. – 374,4 milijuna kuna, 2011 – 369,3 milijuna kuna, 2012 – 323,81 kuna, 2013. – 318 milijuna kuna. U sindikatu tvrde da je od rješenja bilo promjena tarifa cijene karte. 

– Mi imamo tarife iz pedesetih godina prošlog stoljeća, koje cijenu određuju po kilometru. Već desetljećima se takav pristup pokazuje pogrešnim. U redu, mi smo negdje rentabilni, a negdje nismo. Negdje, međutim, imate autobuse i druge vidove prijevoza, a negdje je željeznica jedina opcija. Mi se ponašamo kao da te razlike ne postoje, kaže Iličić. Na koncu, u sindikatu napominju na činjenicu koja se potpuno zaboravlja u vremenu koje »nije vrijeme Austro-ugarske, nije vrijeme Kraljevine Jugoslavije, nije vrijeme Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije«.

– Svojim izjavama resorni ministar je pokazao da ne razumije ulogu države. S obzirom da ne razumije, tako se i odnosi prema usluzi željezničkog prijevoza putnika. Kad, primjerice, pokrećete trajektnu liniju između Zadra i Ugljana vi je ne pokrećete zato da bi bila rentabilna, nego zato da bi ljudi s Ugljana mogli funkcionirati, da bi otok bio povezan. U brojnim slučajevima isto je i sa željezničkim prijevozom putnika, napominje sindikalac. Resorni ministar Hajdaš Dončić na ovakve istupe sindikata pak odgovara da je logično da se sindikati bune jer će »neki njihovi dobiti otkaz«. Resornom ministru logično je da se buni i lokalna zajednica. Logično je, očito, da se svi bune, ali važno je samo jedno – brojke. 

Isplativost nije presudna

O stavu lokalnih zajednica prema ukidanju željezničkih linija razgovarali smo s par gradonačelnika, čiji gradovi su pogođeni odlukama o ukidanju i reduciranju željezničkih putničkih linija. Grad Metković koncem prošle godine ostao je bez 120 godina stare željezničke linije koja ga je povezivala sa Sarajevom. Reduciranjem linija, Metković sad ostaje i bez željezničke veze s Pločama. Gradonačelnik ovog grada Božo Petrov za naš list kaže: »Bilo kakva prometna izoliranost šteti svakom gradu i naravno da nam izuzetno teško pada ukidanje svake linije. Nije nam jasno zašto su se ulagali toliki novci na rekonstrukciju pruge na našem području, ako nam ukidaju putničke linije. Nadam se da će se ta odluka promijeniti.  Grad Metković u ovom trenutku nema bog zna kakvu povezanost plovnim putem, jer sve ide preko luke Ploče. Cestovni promet je zbog redefiniranja graničnih prijelaza upućen izvan  Metkovića pa je tranzit znatno manji. S ukidanjem željezničkih linija Metković će biti još izoliraniji. Toplo se nadam da se to neće dogoditi.« Metkovski gradonačelnik napominje da  su njegovi sugrađani koristili željezničke linije do Ploča i Čapljine. Nije to, napominje, bio preveliki promet, ali, ističe, »neke stvari ne možete mjeriti novcem«. 

–  U slučaju željezničkog putničkog prometa, kao i u slučaju gradnje autocesta, profit nije bitan koliko je bitno osigurati ljudima mogućnosti. Kada mi netko govori da se autocesta neće isplatiti iz cestarina ja odgovaram da je jasno da neće, ali ona nije niti građena zato da se isplati kroz cestarinu, nego zato da ljudi dobiju mogućnost lakšeg putovanja i prijevoza roba. Tako ne možete gledati niti željezničke linije samo kroz zaradu od voznih karata, kaže gradonačelnik Metkovića. Lokalne metkovske vlasti zbog ukidanja željezničkih linija namjeravaju tražiti službeni sastanak s Upravom tvrtke HŽ Putnički prijevoz, gdje će tražiti da se pri provedbi sporne odluke uzme u obzir prometna izoliranost Metkovića. U sličnoj situaciji kao Metković nalazi se i Grad Daruvar, čiji gradonačelnik Dalibor Rohlik o ukidanju željezničkih linija kaže: »Nije lako kad moja stranka to radi, ali im barem mogu svašta reći.« Još koncem prošle godine Rohlik je u razgovorima s ljudima iz HŽ-a govorio da gradu treba više željezničkih linija. Raspitivao se o napretku obnove pruge i vjerovao da će Daruvar ponovno imati direktnu željezničku liniju sa Zagrebom. Rohlik još uvijek vjeruje da će Daruvar svoje željezničke linije imati.

– U našem području sanira se dosta pruga. Hoće li ići jedna linija više ili manje ne znam, ali nakon toliko ulaganja sumnjam da će netko imati petlju pa reći – e, sad ćemo je ugasiti.  Ja jesam za uštede, jesam i za privremeno rješenje s autobusnim linijama, ali oni imaju drugdje prostora za štedjeti novce. Ne želim im popovati, ali mislim da prostora za uštede ima i bez ukidanja željezničkih linija. Ovo sam prihvatio samo kao privremeno rješenje, kaže Rohlik. Govoreći o važnosti željezničkih linija za Daruvar, Rohlik napominje da je njegov grad još od rata izvan svih cestovnih prometnica.

Tablica s brojkama

– Željeznica je za Daruvar jako bitna. Ako i nju ukinemo onda ćemo biti u još većoj izolaciji. Interes za željeznicu postoji, kako kod putnika, tako i kod gospodarstvenika. Mislim da ova odluka HŽ-a neće na koncu takva i ostati. Nama je OK da vikendom imamo i dvije linije koje idu prema Zagrebu, zbog studenata, ljudi koji idu u bolnice i slično. Ako nema putnika – nema, ali postoji jedan raskorak između podataka kojima barataju u HŽ-u i onih kojima barataju sindikati. Ne znam tko tu pumpa, a tko skida broj putnika. Neka se dogovore. Uprava kaže 27 putnika, a sindikati 70 putnika iz Daruvar. To je bitna razlika. Govorim za liniju koja ide prema Virovitici. Na ovoj dionici prema Zagrebu su i Pakrac i Lipik. To su važni gradovi. Oni jesu dosta siromašni, ali i tamošnji ljudi putuju. Ukidanjem linija grad trpi indirektnu materijalnu štetu, ali vjerujem da će nakon sanacija pruga sve biti u redu, da je ovo samo privremeno, kaže Rohlik. Ni on, niti gradonačelnik Metkovića, niti koji drugi lokalni čelnik iz gradova što ostaju bez željezničkih linija nisu pozvani u HŽ na razgovor, kako bi se izvagala šteta i korist od reduciranja željezničkih linija. Uprava HŽ Putničkog prometa donijela je odluku na svoju ruku, a resorni ministar istu je pozdravio. Sve što je nakon toga slijedilo; istupi čelnih ljudi sustava u javnosti i njihova obrazloženja, u Sindikatu prometnika vlakova Hrvatske smatraju iživljavanjem. To su napisali i u otvorenom pismu javnosti, gdje u zaglavlju stoji rečenica: »Javni prijevoz je prijevoz koji je pod istim uvjetima dostupan svim korisnicima prijevoznih usluga.«

Svima je jasno da je problem javnog prijevoza putnika poznat u cijeloj Europi, a ne samo u Hrvatskoj. Bez obzira na te probleme, sve europske željeznice ulažu u javni prijevoz putnika i traže nova i bolja rješenja. 

U Hrvatskoj je to samo trošak i nepotrebni gubitak. Ni u jednom trenutku se ne govori o sebičnom neoliberalnom političaru te nesposobnom i bahatom ministru prometa. Nitko ne govori kako u prošle tri godine nije uspio izraditi Strategiju prometnog razvitka Hrvatske i Nacionalni program željezničke infrastrukture. U takvim uvjetima ne čudi da se na obnovljenim prugama ukidaju relacije vlakova. Ne čudi niti da se potpisuju ugovori za desetke novih vlakova i internet aplikacije za prodaju i rezervaciju prijevoznih karata, i pri tome se opet ukidaju vlakovi. Mjerodavnog nam ministra prometa ne brine niti trošak tročlane uprave HŽ Putničkog prijevoza koja ništa do sada nije napravila. (…) Upravo je zadaća uprave bila tražiti rješenja za povećanje broja putnika, a ne ukidanje poslovnih aktivnosti temeljne djelatnosti HŽ Putničkog prijevoza, stoji između ostalog u otvorenom pismu sindikata. Primjedbe lokalnih zajednica i sindikata, međutim, ne uzimaju se u obzir. Važna je samo tablica s brojkama. Kao što reče ministar, »ovo nije vrijeme Austro-ugarske, nije vrijeme Kraljevine Jugoslavije, nije vrijeme Socijalističke federativne republike Jugoslavije«. Ovo je vrijeme u kojem su brojevi važniji od ljudi.