RIJEKA S tribina je već odavno odjekivala pobjednička pjesma razdraganih riječkih navijača, Igor Tudor se već odavno pomirio sa sudbinom, a Matjaž Kek uz graničnu liniju igrališta grizao za svaku loptu, kidao glasnice, energično proživljavao svaki potez svojih igrača… Bez obzira na to što je utakmica u rezultatskom smislu već odavno bila riješena. Nije stao ni kad je Anas Sharbini drugim pogotkom zapečatio tužnu sudbinu Splićana. Kad je utakmica završila odšetao je do sudaca, pružio im ruku, a onda se vratio na klupu, sjeo, prekrižio nogu preko noge, staloženo otpio nekoliko gutljaja vode, mirno promatrao veliko slavlje svojih igrača podno zapadne tribine, a potom im redom pojedinačno čestitao na veličanstvenoj pobjedi. Malo je nedostajalo da ne dočeka ovacije dok je kretao prema svlačionicama… A debelo ih je zaslužio.

–  Zasluženo smo pobijedili u pravom nogometnom ambijentu. Znali smo da moramo biti agresivni i napasti, to smo i napravili. Drago mi je da su se igrači kasnije mogli opustiti i užvati u nogometu. Nije lako dati »Hajduku« četiri gola. Život ide dalje, ovo je bila samo jedna od 36 utakmica. Još je puno bodova u igri. Najbolja utakmica u prvenstvu? Ne, ovo je velika pobjeda, ostvarena u divnom ambijentu, ali svaka pobjeda je jednako važna. Moramo gledati prema naprijed. Pad u prvom dijelu? Nije pad nego kvaliteta »Hajduka«.

Ništa od snova

Jedan slovenski kolega je poslije utakmice pitao trenera »Rijeke« sanja li o naslovu prvaka…

– Vidi se da niste često u Hrvatskoj… Nema ništa od snova, jer kad se probudiš dobiješ šamar – poručio je Kek.

Matjaž Kek i Igor Tudor slovili su uoči utakmice kao treneri koje su ove sezone u Prvoj HNL ostavili najupečatljiviji dojam, Kek kao jedan od najzaslužnijih za euforična stanja svijesti nogometnoga puka na Kvarneru koji je s moćnom »Rijekom« proživljavao nezaboravne dane »ponosa i slave«, a Tudor zahvaljujući činjenici da na početku svoje trenerske karijere pokazuje izniman potencijal stručnjaka koji je sposoban stvoriti prepoznatljivu igru momčadi bez osobite pojedinačne kvalitete. Iako nerijetko bježi od imperativa, Kek je, htio to priznati ili ne, bio opterećeniji konačnim rezultatom od Tudora. Tako je od prvog dana. Trener druge najjače hrvatske momčadi (Kek) na svom travnjaku jednostavno mora pobjeđivati, javnost donedavno nije ni znala što očekivati od mladog splitskog stručnjaka (Tudor) koji vodi momčad uglavnom satkanu od golobradih mladića bez prvoligaškog iskustva.

–  Čestitam »Rijeci« na zasluženoj pobjedi, utakmica je bila odlučena Maločinim isključenjem i jedanaestercem. Meni je jedino žao reakcije mojih igrača koji su potonuli s igračem manje. Možemo imati igrača manje, ali nismo se smjeli onako ponašati.

Skliske  japanke

Tudorova momčad je u dosadašnjem dijelu prvenstva uglavnom uspješno nadoknađivala objektivne hendikepe i limite. U prvom redu silnom količinom trke, odnosom prema igri, odvažnim gardom i karakterom koji se ne slama ni u okolnostima izrazitog domaćinskog ozračja podno kantridskih stijena. Kek je iza sebe imao rezultat zbog kojega je uoči derbija imao pravo najavljivati vatromet iz vedra neba. Ni jedan, ni drugi trener nisu očekivali da će pogotke primiti poput groma iz vedra neba. Tudor nikad ne bi dogurao do »Juventusa« da je ispadao iz igre kao njegova zadnja linija uoči Stipičina prekršaja nad Krstanovićem za najstrožu kaznu. Što će ti trenersko znanje i umijeće ako momčad dozvoli da je presječe jedna dubinska lopta? U Kekovu slučaju neshvatljivo je da kvalitetom nadmoćnija momčad u razdoblju povoljna rezultata (1:0) primi pogodak iz kontre. Budući da utakmice svih velikih trenera na svijetu ipak odlučuju igrači, Keku je za pobjedu nad »Hajdukom« bilo dovoljno nadahnuće dvojice ključnih igrača (Krstanović, Brezovec), koji su u ključnim trenucima dali suigračima potreban impuls. Poslije drugoga Krstanovićeva pogotka i Maločina isključenja bilo je samo pitanje kad će se utakmica rezultatski prelomiti u korist »Rijeke« (Sharbini 70′).

Tudor je Keka pokušao iznenaditi jednostavnim taktičkim potezom: transformacijom zadnje linije. Desni branič Bašić je u fazi napada trebao donijeti dubinu i širinu, ali u prvom redu otvoriti obilje međuprostora za leđima Anasa Sharbinija, tradicionalno nesklonog obrambenim zadacima. Tudorova osnovna zamisao pala je u vodu već do poluvremena budući da Bašić u izravnim duelima nije Sharbinija mogao uhvatiti ni lasom. Kek nije imao što kemijati, momčad je derbi dočekala u pobjedničkom ritmu i formi što se postupno diže kako se prvenstvo bliži kraju. Svi su znali da »Rijeka« ima puno kvalitetniju momčad od »Hajduka«, ali nitko nije mogao pretpostaviti da će Splićani tako jako stradati. Za Keka je četvrta bila sreća, u tri dosadašnja ogleda s Tudorom nije uspio pobijediti »Hajduk«. Pobjeda nad vječnim rivalom stigla je u najvažnijem trenutku, Tudor se poskliznuo kao da je obuo japanke kojima »Hajduk« kani prebroditi poljudsku nestašicu, a Kek ipak dočekao pobjednički vatromet usred bijela dana.