RIJEKA » Festival Zooming Fluid States, koji se od 3. do 6. rujna održavao u Rijeci, završio je izvedbom niza performansa na riječkom lukobranu. Izveli su ih gosti-članovi projekta Fluid States, koji se bavi onime što je nepoznato, nevidljivo i neuhvatljivo u pojmu izvedbe. Fluid States izvedbe nepozatog rezultat su suradnje Performance Studies International (PSi) s brojnim partnerskim organizacijama diljem Afrike, Europe, Australije i Pacifika, a festival u Rijeci održan je u suradnji s »Drugim morem«. U 2015. godini ovaj će projekt okupiti 15 zemalja u klasterima koji su razdvojeni geografski, ali međusobno povezani, i koji prenose sastanak PSi-ja izvan uobičajenog prostora Velike Britanije i SAD-a. 

   Dramaturški aparat koji povezuje sve zemlje sudionice Fluid Statesa je metafora oceana. Stoga se idealnom specifičnom lokacijom za izvođenje performansa i postavljanje umjetničkih instalacija pokazala šetnica Molo longo, na kojoj su se od njena početka do kraja odvijale razne izvedbe čija je jedna od poveznica bilo upravo more. Performansi nisu bili čvrsto definirani, već su sukladno koncepciji projekta zamišljeni kao fluidne, otvorene forme. Na početku lukobrana izveden je performans »Parfemiranje Paname« Sebastiana C. Bentina, koji je dio Panamskog kanala donio u obliku mirisa parfema za muškarce i žene. 

  Zvučni svjetionik

Grčki klaster predstavio se s projektom »Radio Free Santorini«, čiji su autori Ileana Drinovan i Ljubiša Matić. Litica Santorini nalazi se u blizini Krete, otprilike pet stotina kilometara udaljena od obale Libije i dvije stotine kilometara od turskog dijela Azije. Zgrada muzeja Santozeum smještena je visoko u urbanom tkivu grada, na njegovoj najvišoj točki otkuda se pruža pogled na čitav otok. Trenutno služi za emitiranje radio poruka i svojevrsni je zvučni svjetionik. Prenosi vijesti o vulkanskim prognozama i događajima iz sfere Grčke iz pedesetih. Na ovom projektu trenutno sudjeluju radijski urednici i underground umjetnici kojima je cilj ove neviđene predjele učiniti vidljivima – zvukom. 

   U performansu »Valovi postojanja – Prelazeći Mediteran 1963-2014« Nadra Assaf iz Libanona ispričala je svoju povijest s Mediteranom kroz plesni pokret. Tijekom izvedbe na dijelu lukobrana izvođačica je odložila komadiće Mediterana – kamenje, pijesak i vodu u prostor riječke luke. Sudionici s Filipina – Jazmin Llana, Eduardo Perez i Jay Cruz – pripremili su performans »Vježba za katastrofu«, koji je u izvedbu uključio i publiku. »Vježba za katastrofu« inače je video instalacija koja se bavi različitim odgovorima trojice umjetnika na katastrofu u svim formama u kojima se ona pojavljuje. »Vježba« iz video rada postala je stvarna u trenutku kad su umjetnici zaigrali igru lovice s publikom, na Filipinima znanu kao Patintero. 

  Četiri lica Omarske

Skupina performera iz Japana upoznala je publiku s japanskim butoh plesom, a zatim su se gledatelji i sami pridružili izvođenju usporenih pokreta butoha. Na sljedećoj lokaciji bile su postavljene četiri crne ploče, na koje je publika bijelom kredom mogla upisivati svoje asocijacije vezane uz Omarsku. Riječ je o projektu radne grupe »Četiri lica Omarske« iz Bosne i Hercegovine, koja se bavi poviješću rudarskog kompleksa Omarska. Utemeljenu u socijalističkoj Jugoslaviji kao dio velikog rudarskog poduzeća organiziranog sukladno načelima socijalističkog samoupravljanja, Omarsku su, u ratu devedesetih, srpske snage pretvorile u najveći logor u Bosni i Hercegovini. Nakon rata Omarska je privatizirana i prodana transnacionalnom proizvođaču čelika Arcelor Mittalu, dok je 2007. na prostoru rudnika snimljen srpski etno-blockbuster o Prvom svjetskom ratu »Sveti Georgije ubiva aždahu«. Radna grupa je tijekom višegodišnjeg rada na projektu »Četiri lica Omarske« prikupila opsežan arhiv video i audio zapisa, fotografija, tekstova, knjiga i dokumenata. 

Razmjena soli

Rad sestara Hope graniči s izvedbenom umjetnosti, istraživačkim radom, aktivizmom i pedagogijom. Njihov proaktivan trud na podizanju svijesti o mogućnosti više čulno i pjesnički određenog obrazovanja, trenutno je dio većeg projekta Sisters Academy, škole za poetski senzibilizirano društvo, a u sklopu sjevernoatlantskog klastera projekta Fluid States. Sestre Hope, odnosno Gry Worre Hallberg i Anna Lawaetz, djeluju od 2007. godine. U fiktivnom svemiru izvedbenih umjetnosti one personificiraju sestre blizanke – ravnateljice, istraživačice i tražiteljice mira. 

   Klaster s Otočja Cook postavio je site-specific instalaciju »Ara Moana – Put do mora«. Žuta linija na betonskoj podlozi poslužila je kao navigacijski alat za pronalazak puta od luke do otvorenog mora, a na nju su postavljene žute svjetiljke kao svjetlucava linija preko horizonta i kopna koja reflektira sunčevu i mjesečevu svjetlost. Pri samom kraju lukobrana Mick Douglas iz Australije predstavio je live performans i umjetničku instalaciju »Cirkulacija« – »Put po soli«. Na jedan dan posjetitelji festivala bili su pozvani donijeti sol, svaki iz svoje regije, na razmjenu i na novo promišljanje značenja soli u odnosu na svijet i na njih same. U završnici ove četverosatne performerske večeri na lukobranu je nastupio DJ Smeđi šećer.