Utrka na kugličnim ležajevima

Balinjerada u Uvali Črišnjeva: noge na rivi, glava u moru

Slavica Mrkić Modrić

Petnaest ekipa sudjelovalo je na jučerašnjoj balinjeradi čije su posebnosti u Uvalu Črišnjeva privukle velik broj gledatelja. Grobničko-šmrički spektakl na balinjerama i opet je potvrdio – što Prdela smisli, to praska od smijeha

U Uvali Črišnjeva, baš kao što je bilo i najavljivano – šušur na kugličnim ležajevima. Peta, a samim tim i jubilarna »morska balinjerada« privukla je velik broj, kako natjecatelja, tako i gledatelja koji su u Črišnjevu stigli i kopnom, i morem, jer opće je poznato da je baš ta šmrička uvala omiljeno kupalište i sidrište Grobničana. Uostalom, i ovaj spektakl – od prvog izdanja, onog 2009. godine – do onog jučerašnjeg, odvija se pod dirigentskom palicom jednog Grobničana – Žarka Žeželića Prdele, odnosno njegovog ugostiteljskog objekta »Sidro«, njegovih prijatelja i istomišljenika kad je dobra, a nadasve neobična zabava u pitanju. Edvard Titlić, drugi »krivac« za inaguraciju ove neobične utrke na kugličnim ležajevima ovog je puta uz Karin Kuljanić i Slavka Linića sjedio u žiriju čiji je zadatak bio ocijeniti brzinu, atraktivnost skoka, ali i kostimografiju, te »scenski nastup« onih koji su solirali na karetu, ali i onih koji više vole grupni spust.  

 Cilj »po izboru«




A kad smo već kod spusta, valja spomenuti da je start ove šmričko-grobničke inačice balinjerade uvijek na kopnu, malo ispod Krčkog mosta, a cilj »po izboru«. Oni koji žele, mogu skočiti u more i time izmamiti ovacije publike i koji bod kod žirija, a drugi mogu trku okončati na kraju rive. Od petnaest prijavljenih, što solista, što ekipa, samo oni najmlađi nisu okusili more: Nisu Filip i Rafael Badurina, jedan skoro pa petogodišnjak, a drugi sedmogodišnjak, od »mokrog cilja« odustali zbog straha zasebe, već zbog straha za svoj karet uobličen u pravu letjelicu naziva »AVAX FR74«. Uostalom, kako rekoše – pa nije ovo hidroavion!



Šmričko-praputnjarski trio ili Matija Vidas te Marijan i šestipolgodišnji Jakov Ružić svoj su karet uobličili u prijevozno sredstvo »Flintstonesa« i tako »smislili« jedino vozilo na kugličnim ležajevima koje pri skoku u more nije potonulo. Matija i Marijan sudionici su svih dosadašnjih balinjerada u Črišnjevi, kako rekoše – čak i one jedine koja nije održana, a nose i titulu pobjednika Prve balinjerade u Črišnjevi. Na upit što misle kako će proći ove godine odgovoriše: – Bitno je da stignemo, nije važno koji. A ako stignemo, dakako da ćemo završiti u moru.


  I stigoše, a koji, baš kao i sve ostale sportske rezultate, dobitnike tombole, kao i kakav je bio glazbeni program, saznajte u sutrašnjem nastavku »Flintstonesa iz Črišnjeve«.





  Hidroavioni i hidrogliseri, i hidro »pitajbogašto« bili su svi ostali, a na njima i u njima su se vozile »Bebe«, »Mladi, nježni, neizbježni«, »Hrastenica Benz Team«, »Češka republika«, »Brzi i žestoki«, »Sanjke«, »Flintstonesi«, »Zbrda zdola«, »Prdeline konobarice«, »Prdelini kuhari«, a bogme i sam Prdela koji je utrku otvorio s unucima, a zatvorio s kćeri Anom i mlađahnim Valentinom.


   Voditelji k’o navijeni


– Je li ovo međunarodna balinjerada? Pa, vjerojatno jest jer među natjecateljima ima ljudi i iz Slovenije, a sad koliko muških, koliko ženskih, teško je odgonetnuti jer naša je balinjerada liberalna, nikoga niš ne pitamo, jedino maloljetni sudionici za spust moraju imati odobrenje roditelja. Najmlađi su Filip i Rafael Badurina, te Jakov Ružić, a najstariji je, ki drugi ako ne Prdela, pojasnila je Ani Titlić, koja je uz Žarka Žeželića Prdelu na svojim leđima iznijela svu težinu organizacije ove zahtjevne manifestacije. Ma koliko se činilo kako je u Črišnjevi sve bilo »udri brigu na veselje«, u pozadini se skrivaju dani i dani rada, kako onih koji su smišljali nastup i od kareta činili čuda, tako i onih koji su tu »vreću buha na balinjerama« držali pod kontrolom.


Dvojac kojeg niti jedan kontrolor leta ne bi iskontrolirao su bili voditelji – Mladen Valjan Vlačina i Mislav Galler. Što li su oni svega napričali! Ipak, najizgovorenija rečenica ikad na nekoj pozornici zacijelo je bila Vlačinina »Prdo, saka ti čast«! Da je tako mislila i publika, potvrdio bi pljesak koji je svaki put uslijedio iza Vlačininog »naklona« Prdeli! A da su i on, i svi koji su radili na pripremi ovog nestvarnog događanja zaslužili naklon, uistinu jesu! Što Prdela smisli – to praska od smijeha