U povodu 30. obljetnice postojanja jedne od najdugovječnijih vokalnih skupina u Hrvatskoj i jednog od prepoznatljivih motiva riječke glazbene scene, Grad Rijeka svoje sugrađane daruje besplatnim nastupom trenutačne postave i svih bivših generacija Putokaza. Na dvama koncertima 3. rujna – u 21 i 23 sata u Arheološkom parku u srcu Rijeke, Putokazi će održati promociju novog albuma »Porculan« i glazbenu retrospektivu »Vremenska kapsula br. 30.«. Već preuzete gratis ulaznice iz srpnja vrijede za nove termine. Zbog velikog zanimanja publike, koncert će biti ponovljen u HNK Ivana pl. Zajca, 13. rujna u 21 sat, a prodaja ulaznica bit će na blagajni kazališta početkom rujna.

   Valja naglasiti kako je kroz Putokaze prošlo više 400 pjevača, a tu su i njihove obitelji koje su ulagale u njih, cijeli jedan mali grad koji će svoju energiju pokloniti većem gradu, Rijeci. Povod trostrukog koncerta je njihov 30. rođendan. Miranda Đaković osnovala je Putokaze 22. veljače 1984. godine, u početku su bili vokalna skupina, potom mješoviti zbor, a od 2003. djeluju kao ženska vokalna skupina. U tri desetljeća iznjedrili su deset pjevačkih generacija, 402 pjevačice i pjevača, trinaest albuma i jedan DVD na kojima su predstavili jedinstven repertoar – od obrada Beatlesa, tema iz filmova i mjuzikla, do etno tema, world musica, trip-popa, elektro-popa i a capella nastupa.

—————————————————————————-

IVIEN GALLETTA (generacije » Mjuzikl, Film, PUT)

   – Ovako veliko okupljanje brojnih generacija Putokaza ujedno je i prigoda da evociramo uspomene na dobra stara vremena, kad smo se mnogo više družili, kad se živjelo polaganije, a opet se na sve stizalo, kad je budućnost, unatoč strašnom ratu koji nas je zadesio, izgledala ljepše i izvjesnije. Gotovo se svi Putokazi iz vremena kada sam s pjesmom »Don’t ever cry« nastupila na Eurosongu kao članica grupe Put i danas povremeno sastaju. Uvijek se s nostalgijom prisjećamo tog perioda u našim životima. Trudit ću se da neka od tih dugogodišnjih prijateljstava očuvam što dulje…

OLJA DEŠIĆ (generacije » Beatlesi, Mjuzikl, PUT)

   – Svoje ozbiljnije glazbene korake profilirao sam upravo u Putokazima, razvio prve autorske i aranžerske ideje, naučio se mizanscenu, koreografijama, višeglasju, druženju i disciplini. Ne olako odustajati, nego izdržati prepreke i rješavati probleme. Osim toga, Putokazi su mi odredili visoke osobne i umjetničke standarde koje nastojim provlačiti kroz sve što u životu radim. Takve vrste zdravog i kvalitetnog druženja najbolja su životna škola mladima – u bilo kojoj umjetničkoj ili npr. sportskoj aktivnosti. Razmaženost – out, team playing – in!

VEDRANA LISICA (generacije » Nova Zemlja, Androida)

   – Inspirativno, poučno i zabavno! Miranda je često zahtjevna, zna biti i stroga, ali ima jasno postavljena pravila i izrazito je pravedna. U svakoj situaciji nastoji se ponašati na način da uvaži razne okolnosti i da pokuša donijeti što bolju odluku, čak i kada to ne izgleda tako. To poslije otkriješ, a tih okolnosti, kad radiš s većom skupinom ljudi, djevojaka, vjerujte, uvijek ima izrazito mnogo. Danas kad gledam s odmakom od kojih osam i više godina, nisam sigurna bih li ja imala toliko strpljenja na njenom mjestu. Mnogim stvarima nas je naučila, koje kao dijete ili malo starije dijete možda i ne možete isprve razumijeti, ali one godinama ostaju i s vremenom se pokazuju kao istine. Koliko nam je puta znala reći: »Sve je u glavi!« Nama je to ponekad bilo i smiješno jer kako u situaciji u kojoj si objektivno bez glasa ili ti djeluje nemoguće presvući se iz kostima u kostim u manje od minute sve može biti u glavi?! Ispalo je da sve i jest u glavi! U svakom trenutku, svakog dana, svakoj situaciji, svakoj prepreci… Sve one postoje u našoj glavi, sva naša ograničenja i nemogućnosti su u našoj glavi, jednako kao i odluka da smo od toga jači i da možemo više i bolje. Samo je stvar u tome kojoj ćemo se od te dvije fantazije prikloniti i napraviti je realitetom. Baš kao što naša pjesma kaže »…budi sve što jesi kada sklopiš oči, sve što vrijedi u tebi, sve što bojiš se da nećeš moći, sve što si ti…«

ANDREJ BABIĆ (generacija » Film)

   Glazbene genijalnosti iz Mirandine kuhinje

   Na koji su način Putokazi obilježili riječku/hrvatsku glazbenu scenu?

   – Miranda i Putokazi, kao institucija, godinama su regrutirali i na neki način filtrirali talente. Iza Putokaza je 30 godina usavršavanja brojnih riječkih umjetnika; u glazbenom i scenskom smislu. Putokazi su – škola glazbe, mjuzikla, glazbene baštine i… show businessa. Miranda je posijala sjeme u svakome od nas. I niknulo je pregršt biljaka, svaka je svojeg oblika, boje, mirisa, ali svi nosimo sa sobom ista znanja i obrasce ponašanja na sceni i moguće nas je razlikovati od drugih… Poseban svijet… Grad… U Gradu. S druge strane, glazba Putokaza na hrvatsku glazbenu scenu godinama donosi male, nikad isforsirane, nikad pretenciozne, uvijek cjelovite glazbene delicije. Činjenica da se u svih ovih 30 godina na hrvatskoj glazbenoj sceni nije pojavio ansambl koji bi makar u tragovima bio nalik Putokazima, govori o nedodirljivosti glazbenih genijalnosti kreiranih u Mirandinoj kuhinji. Iako glazba Putokaza nije masovna, znali su održati lekcije velikim estradnim mašinerijama dvjema pobjedama na Dori, odnosno dvjema predstavljanjima Hrvatske na Izboru za pjesmu Eurovizije. Putokazi su doista putokazi na putu glazbe, put koji nikada ne završava. Put, težak, krivudav i pun rupa, ali, ako njime voziš hrabro i smjelo, a kad još s tobom ide tvoja ekipa… nad tobom uvijek sja sunce!

MARKO ANIĆ (druga i generacija Beatlesa)

   – Miranda! Ni uz najbolju volju, ne postoji nitko drugi na ovom planetu sposoban toliki niz godina voditi šaroliku skupinu ljudi pod imenom Putokazi. Svaka generacija – novi ljudi, projekti i izazovi. Mi ostali tu smo proveli više ili manje vremena i dali svoj doprinos, ugradili svoju ciglicu u tu veličanstvenu građevinu. Nakon što smo otišli, trebao je izvjestan broj godina da se osjećaji uzburkaju i stvore nešto novo/staro. Svi smo uzbuđeni zbog slavljeničkog koncerta i slutimo da to nije samo prisjećanje na bolju prošlost, već novi početak. Uz nas 70-tak ima još toliko nekadašnjih članova koji nam javno pružaju podršku i spremni su se uključiti kad i ako ova priča krene dalje. Kako reče Carmela neki dan: »Jednom Putokaz – uvijek Putokaz«.

DANIELA RAŠIĆ STRČIĆ (generacija » Androida)

   – Teško je izdvojiti samo jedan trenutak jer ih je bilo toliko mnogo… Pripadam generaciji Androide i moje putovanje u Putokazima vodilo me od Brijuna i sudjelovanja u predstavama teatra Ulysses, preko Berlina i predstavljanja hrvatske kulture i turizma pa sve do dalekog Japana gdje smo također predstavljajući svoju zemlju na svjetskoj izložbi Expo 2005. u suradnji s vrhunskim glazbenicima ex-Yu država upravo glazbom, na tom drugom kraju svijeta, premostili sve zemljopisne, kulturne, političke granice jer glazba, uistinu, jedina i ima takvu snagu. No, vrhunac mojeg čudesnog putovanja kao Androide ipak je bio događaj kada su barem na jednu večer stube Grand Hotela Bonavia postale pozornica, a prekrasna Guvernerova palača prirodna kulisa za koncert koji je zbog snimanja live DVD-materijala bio umjetnički i produkcijski toliko slojevit i zahtjevan da je, biti dio nečeg tako velikog, za mene bilo, usudim se reći, jedno transcendentalno iskustvo, a ispunjenost i ponos koje sam osjećala te večeri osjećat ću zauvijek, a nadam se i prenijeti te uspomene i emocije na moju malu djevojčicu.

IRENA KRIŽ (generacija » Zemlja)

   – Dragi Putokazu 2020! Zar si mislio da će biti lako? Osjeti i poštuj svaku pozornicu, dominiraj talentom umjesto ohološću i ustraj u kvaliteti zahtjevnog pjevanja s jednakom lakoćom kao što uspjevaš zadržati pažnju publike vlastitom scenskom pojavom u nepredvidljivoj tišini. To nećeš postići bez muke, niti odmah, a ni bez velikih odricanja. Proklinjat ćeš i sebe i nas i sve koji su te uvjeravali da pristupiš toj nesretnoj audiciji. Ali, slušaj 400 glasova koji ti govore: Ne odustaj! Ne odustaj zbog nepresušne energije jednog istog takvog grada koju ćeš stvarati dalje upravo – ti. Putokazi su tvoj izbor za potpuniji način glazbenog odrastanja, razvoj suvremenog kreativnog razmišljanja i originalnog stvaranja. Pa ti sada reci – ne mogu!

ANTONIA SVETINA (generacija » Porculan)

   – Vrlo teško i mudro postavljeno pitanje, naročito s obzirom na to da je upućeno meni, članici najmlađe desete pjevačke generacije Putokaza, generacije Porculana. Baš kao svaki član Putokaza, gledam na tu snažnu ustanovu umjetnosti kao na nešto veće od pukog hobija. To su snažne prijateljske veze, predivna poznanstva i čitav spektar upijenog znanja, stoga nije neobično da sam najviše vezana upravo za svoju, desetu pjevačku generaciju. Svjesna svoje mladosti, razmišljam o prethodnim generacijama sa strahopoštovanjem, gledam na njih kao što student gleda na uvaženog profesora čijim se pothvatima divi te sanja o karijeri kakvu je on postigao. Na mene su prijašnje generacije ostavile velik utjecaj ne samo kao moji prethodnici, divovi čijim stopama nastojim gaziti, već i zato što su njihovi zvukovi obilježavali moje djetinjstvo. Upravo me ta činjenica čini posebno ponosnom što sam članica generacije čiji projekt utjelovljuje i sažima svih trideset godina rada Putokaza, što sam imala čast raditi na Porculanu koji njeguje i etno zvuk Nove Zemlje, zalazi u trip pop Androide pa i elektro stil Mjeseca. Generacija Porculana je za mene ponos, utočište, radost i u jednu ruku ispunjenje sna.

PETAR ČUČAK (generacije » Beatlesi, Mjuzikl, Film)

   Bili i ostali Slap koji teče već 30 godina

   Kako danas gledate na svoje djelovanje u Putokazima?

   – Kad bih parafrazirao onu poznatu Cesarićevu – »Traje i traje, traje jedan Putokaz; što u njem znači moj mali glas?«, sažeo bih odgovor na pitanje kako se sada osjećam dok se kroz probe prisjećam, bez dodvoravanja ikome doli sebi, najsretnijih trenutaka ako ne života, onda mladosti sigurno. Jer biti sada u istoj prostoriji s 50 nadahnutih pjevača i glazbenika, ali prvenstveno dobrih i zabavnih ljudi od kojih većinu nisam prije poznavao (iako sam bio Putokaz šest godina), a osjećati se kao da sam izostao sa samo nekoliko probi, a ne punih 18 godina, znači samo jedno – Putokazi su bili i ostali Slap koji teče već 30 godina, a mi se vrtimo kao kapljice u podnožju njegova vrtloga i on nas prima natrag kad god se to njemu ili nama prohtije. Ali, nije ovaj osjećaj prisutan oduvijek. Sjećam se da sam u ono aktivno vrijeme (generacija Beatles, Mjuzikli, Put i Film) imao malo drukčiju percepciju o svojoj kapljici. Mislio sam da sam barem kanta vode, ako ne i bunar (i nisam bio jedini, vjerujte) i da će izvor presušiti mojim ili nečijim odlaskom. Mladenačka zabluda, naravno, jer u Gradu koji teče ima i više nego dovoljno kapljica i za sljedećih 30 godina.

IVONA MARIČIĆ (generacije » Zemlja, E.N.I.)

   – Putokazi su definirali ne samo moj daljni rad, nego život uopće. Mirandini su putokazi četiri solistice generacije Zemlja usmjerili na isti put i odredili na koji će način do danas baviti glazbom – kroz grupu E.N.I. Kada se danas prisjećam razdoblja pjevanja u Putokazima, čini mi se kako je nemoguće da se radilo o dvije do tri godine; to je bio period scenskog, ali i životnog odgoja i obrazovanja toliko intenzivan da smo se nakon toga, prepuštene samostalnom plivanju glazbenim vodama, osjećale kao da smo završile dugogodišnju elitnu školu i da se sada trebamo snaći u okolnostima koje funkcioniraju na drugačiji način. Predanost, disciplina, posvećenost najfinijim detaljima, korištenje svih scenskih alata kako bi se prenijela poruka i kreativna ideja, to je nešto što je bilo prepoznatljivo kao naslijeđe Putokaza u našem radu i dugo se godina u svim intervjuima pojavljivalo upravo to pitanje našeg »podrijetla«. Puno se toga u glazbenom izrazu i promijenilo od one 1997. godine, pjesme »Probudi me« i predstavljanja Hrvatske na Eurosongu u Dublinu, no biti Putokaz, kao i biti iz Rijeke, dio je specifičnog, gotovo egzotičnog identiteta koji do danas često opisuju kada govore o E.N.I.