Ako vam odgovorim na to pitanje imat ću problema u životu, ali mislim da je svijet u kojem danas živimo lud, rekao je uz smijeh Peter Bogdanovich na pitanje novinarke jesu li sve žene lude tijekom tiskovne konferencije. U njegovom prvom filmu nakon punih trinaest godina »She’s Funny That Way« žene nisu lude već – komplicirane, neurotične i kratkog fitilja, ali i zaljubljene, ambiciozne, talentirane i sposobne.

Bogdanovichev film koji je premijeru imao na 71. Mostri povratak je klasičnoj screwball romantičnoj komediji lakih nota kao i njegovim autorskim korijenima (»Zašto te tata pušta samu?«, »Dan kada su se svi smijali«).

Inspiracija

Peter Bogdanovich nije samo poznati američki filmaš starije generacije koji se uspješno okušao i u dramama (»Posljednja kino predstava«, »Mjesec od papira«, »Maska«) već i strastveni filmofil i veliki poznavatelj sedme umjetnosti koji inspiraciju crpi iz zlatnog doba Hollywooda.

   – Inspiraciju za »She’s Funny That Way« pronašao sam i u filmu »Cluney Brown« Ernsta Lubitcha iz kojeg smo »ukrali« frazu »squirrells to the nuts!« (u slobodnom prijevodu »iskoristi život do maksimuma«) što je životna filozofija našeg glavnog junaka koji »spašava« njujorške eskort dame. Taj citat je bila geneza oko čega smo izgradili cijelu priču i film, kaže nam 75-godišnji Bogdanovich i otkriva još zanimljivih detalja o nastanku filma:

   Planirali smo ga realizirati krajem 1990-tih, ali sjeme je posađeno još davne 1979. kada sam režirao »Saint Jack« koji je također bio prikazan ovdje u Veneciji. To je priča o svodniku kojega tumači Ben Gazzara, a pored glumica koristili smo i prave eskort dame koje su mi pričale kako žele postati glumice, neke su bile i talentirane. To mi se činilo zanimljivim, a kad tome dodate ideju o nekome tko financira prostitutke da se prestanu baviti tim poslom i ostvare svoje snove – imate film!

Odlični glumci

»She’s Funny That Way« okupio je vrlo dobru glumačku ekipu (Jeniffer Aniston, Rhys Ifans, Cybill Shepherd…) dok je glavninu glumačkog tereta iznio Owen Wilson u naslovnoj ulozi kazališnog redatelja koji financira bolju budućnost njujorškim eskort damama.

   – Tek kad smo upoznali Owena koji se vrlo aktivno uključio u projekt znali smo da imamo film, otkriva nam Peter Bogdanovich pa nastavlja, – Misilim da je Owen savršen za ovu ulogu i što god da je napravio da bude tako uvjerljiv, napravio je dobro. Inače mnogi ne znaju da je Owen počeo kao scenarist i glumac, u početku karijere surađivao je s Wesom Andersonom, a pomogao je i meni na ovom scenariju.

   Bogdanovicheva vrlo solidna komedija doima se kao film koji Woody Allen nikada nije snimio, sve je tu: i neurotični likovi, i komedija situacije, i eksplozivno duhoviti dijalozi i naravno New York kao filmska pozornica ali i gotovo sporedan lik u filmu.

   – Bilo je sjajno snimati u New Yorku, na ulicama Velike jabuke i na Broadwayu, New York je jako inspirativan grad za filmaše, priznaje rođeni njujorčanin Bogdanovich pa nastavlja: – New York u našem filmu je onaj stari klasični New York, koji pripada nekim prošlim vremenima. U tom sam gradu proveo svojih prvih dvadeset i pet godina života, New York je magičan i poseban. Stalno slušam kako se grad promijenio, ali ja ne mislim tako! Možda je grad postao moderniji i izgradio se, ali njegov specifičan duh je ostao isti. Broadway se nije promijenio. I dalje je to njujorški zaštitni znak i svjetsko središte kazališne umjetnosti.

Prodavanje magle

Baš kao i njegov film »She’s Funny That Way« i Bogdanovich pripada nekim prošlim nepovratnim holivudskim vremena pa ne čudi da danas rijetko snima.

   – Kaže se ne grizite ruku koja vas hrani (smijeh) ali na žalost moram reći da je Hollywood otišao kvragu, iskreno nam priznaje američki filmaš koji se medju današnjim holivudskim klincima osjeća kao dinosaur.

   – Hollywood danas zanimaju samo animirani filmovi, superjunaci, 3D, nastavci, kvazipovijesni spektakli… samo specijalni efekti, eksplozije, čudovišta, više nema emocija ni ljudi u tim filmovima. To nije mjesto za mene. Kad je James Cameron spiskao bogatstvo na »Titanic« svi su mislli da je lud no čim je film postao najgledani u povijesti, studiji su počeli raditi skupe spektakle i gušiti male autorske filmove. Danas se rade i takvi mali filmovi, ali stari Hollywood je nestao, autori kao Ernest Lubitch ili Frank Capra više ne postoje, danas je jedino važno koliko je film zaradio prvi vikend. Talentiranih autora će uvijek biti, imate i danas Tarantina, Wesa Andersona itd, ali to je manjina. Buster Keaton nije imao dublera, Fred Astair nije imao dublera, oni su bili real deal , a danas je sve digitalni efekt i prodavanje magle. Ja volim nasmijavati publiku, to me uveseljeva i to je najveći poklon koji redatelj može dati publici, kaže nam za kraj Peter Bogdanovich.