Državna hidrometeorološka služba ima ljude koji su završili odgovarajuće škole, ima podatke s meteoroloških postaja i instrumenata koji su standardizirani i u to se može imati povjerenja. Sve drugo osobno ne bih ozbiljno uzimao u obzir, kaže umirovljeni sinoptičar Pomorskog meteorološkog centra u Rijeci
Vrtnja oko fronte
U mirovinu ste otišli usred ljeta koje je poput prognoza po kojima vas slušatelji nekako najviše pamte – promjenjivo – sunce, kiša, za svakoga ponešto.
– Ovo ljeto je doista bilo u znaku promjenjivog vremena. Inače, sama prognoza promjenjivo ni nama meteorolozima nije baš draga, ali i u okviru nje mogu se dati neki elementi za koje smo sigurniji. Primjerice, hoće li biti toplije ili hladnije, hoće li biti vjetra, hoće li to biti bolja varijanta promjenjivog, s više sunca ili pak oblačna varijanta promjenjivog vremena. Uvijek nastojimo iz naših matematičkih i fizičkih izračuna izvući maksimum i što potpuniju informaciju.
Riječanima ste najpoznatiji po vašim javljanjima na radiju, gdje ste dva puta dnevno davali iscrpnu vremensku prognozu za Primorje, Istru, Liku i Gorski kotar. Koliko je to bio važan dio vašeg posla i hoće li vam nedostajati?
– Sigurno da hoće. Posao u meteorologiji je lijep i atraktivan i čovjek ga brzo zavoli. Iako, moram priznati da je i mirovina jedna jako lijepa stvar i treba i u njoj uživati. Pogotovo kad imate neke ciljeve i znate što ćete raditi.
Što ćete raditi?
– Do sad je bilo meteorologija, pa filozofija. Sada će biti obrnuto. Izdao sam do sad nekoliko knjiga, u kojima sam pisao o smislu života, vrlinama i slično. Također, sad ću imati više vremena koje ću posvetiti supruzi, djeci, unucima i prijateljima.
Kakva je bila zadnja prognoza vremena koju ste dali na Radio Rijeci?
– Mislim da je bila nešto u stilu – malo lijepog vremena pa onda dolazak fronte. Dolazak i prolazak metorološke fronte kod nas meteorologa je glavni događaj – kad će, hoće li, neće. I kad to sve izračunate, date prognozu i onda, naprimjer, usred noći zagrmi, zadovoljni ste jer je prognoza bila točna.
– Ukupno sam trideset i pet godina predavao meteorologiju te oceanografiju na srednjim školama i Pomorskom fakultetu u Splitu i Rijeci. Kako s godinama obaveze sve teže padaju, tako već nekoliko godina ne predajem na Pomorskom fakultetu, gdje me je naslijedio kolega Ivan Novak.
Kakav ste odnos imali prema studentima i učenicima?
– Ako pogledate ovaj svijet vidite jednu Složenu Tvorevinu. Atom je vrlo složeni uređaj, molekula još složenija, stanica živog bića još složenija, živa bića još složenija… Vi vidite jednu Veličanstvenu Tvorevinu… A iza toga vidite jedan Veliki Um. Vidite Boga.
Budući da ste prognoze davali na radiju, a ne televiziji, koliko vas Riječani prepoznaju?
Frka i strka
– To je istina. Pretpostavljam da je to zbog toga što dajemo informacije koje su ljudima bitne, po kojima planiraju neke svoje aktivnosti, poslove i slično. I ja uvijek slušam prognozu i uvijek ću je slušati. Prognoze dajem i za sedam-osam dana unaprijed, kada, što se tiče pouzdanosti prognostičkog materijala mislim da to ima smisla, da se ljudi po tome ravnaju. Osim toga ljudima je meteorologija nekako simpatična i prilično je rijetko zanimanje pa otud i takav stav prema meteorolozima.
Jeste li nekad imali i nekih neuobičajenih situacija za vrijeme radijskih javljanja?
– U uredu smo kolega ili ja sami s kompjutorima. Kad se javimo to mora zvučati glatko i smireno, kao da je uvijek sve u najboljem redu, a nije svaki put tako. Događa se da vam neposredno pred javljanje nedostaju neki podaci ili iskrsne neki problem. A morate se javiti točno u određeno vrijeme. Pet minuta kasnije je već prekasno. Tako sam jednom trčao s monitorom s jednog kompjutora na drugi, a bilo je i raznih drugih poteškoća, no svaki put sam se na vrijeme javio slušateljima i dao prognozu. Inače, tijekom osmosatnog dežurstva sinoptičar ima zaista pune ruke posla, uz četiri radijska javljanja tu je i osamnaest pisanih izvještaja koje svakodnevno treba poslati, uz, naravno, izradu same prognoze.
Mogućnost pogreške
Koliko se meteorologija izmijenila od početka do kraja vaše karijere?
– U ovih četrdeset godina bio sam svjedok jednog burnog i vrlo brzog razvoja meteorologije. Kada sam počeo, bilo je to u Splitu, onda je prognoza vremena izgledala tako da bi se dežurni sinoptičari skupili oko samo dvije karte analize. Osnovno je pitanje u meteorologiji – gdje će ciklona. U ono vrijeme metode nisu bile objektivne, već je to bila subjektivna metoda, odnosno najčešće je prognoza bila ono što je šef rekao da će se dogoditi. Sutradan bi ga neki dočekali »na nož«, ako je bila pogrešna. No, s vremenom se počela razvijati numerička prognoza, s jednostavnim modelima koji su opet vrlo često davali pogrešne rezultate, ali su se s godinama sve više razvijali i postajali mnogo točniji.
Koliko su danas pouzdani?
– Kada sam stigao u Rijeku, 1992. godine, mislim da je otprilike jednom mjesečno bila takva greška da bi mi, da vam pravo kažem, drugi dan bilo slabo kad bih vidio da je vrijeme skroz drugačije od najavljenog. Ali tada su se još kombinirale subjektivne i objektivne metode. Nije ni čudo da je u to doba postojao niz viceva o meteorolozima. Kako su se razvijali pouzdaniji modeli, tako su i vicevi polako nestali. Današnji modeli su naprosto fantastični.
Znači li to da je posao danas lakši?
– Mnogo je složeniji, zahtjevniji i odgovorniji. Nekad, kad bi pogriješili, ljudi bi se nasmijali i to je bilo to. Danas se pogreške ne priznaju, ali ih je mnogo manje. Za svaku riječ koju kažete morate imati čvrsto uporište u više modela i dijagrama koje ste koristili da dođete do rezultata. Kada se prognozira vrijeme na nešto dulji rok, od pet-šest, ponekad i do devet dana, ipak se koristimo određenim ogradama, treba imati u vidu da što je dulji rok na koji se odnosi prognoza to je i točnost prognoze u pravilu manja.
Meteorologijom se danas bave i mnogi amateri, pa imamo mnoštvo meteo-portala, a i u medijima se sve više stvara fama oko vremenskih uvjeta, naročito onih ekstremnih. Koristi li sve to meteorolozima ili vam odmaže u poslu?
– To pokazuje kolika je važnost meteorologije, ali još više važnost struke. Imamo mnoštvo meteoroloških udruga, ali pitanje je kakvo je njihovo znanje i stručnost. Uvijek savjetujem ljudima da gledaju tko daje prognozu. Državna hidrometeorološka služba ima ljude koji su završili odgovarajuće škole, ima podatke s meteoroloških postaja i instrumenata koji su standardizirani i u to se može imati povjerenja. Sve drugo osobno ne bih ozbiljno uzimao u obzir.
Globalno zatopljenje
Koliko se kroz vašu karijeru samo vrijeme promijenilo? Vidite li na ovom našem području posljedice globalnog zagrijavanja?
– Vrijeme postaje sve ekstremnije i to se jasno može vidjeti. Ako pogledate temperature, na primjer, u zadnjih petnaestak godina, vidi se da se pojavljuju novi maksimumi i jedan trend zatopljenja. Globalno zatopljenje djeluje. To je utvrdila i o tome čitavu svjetsku javnost kroz niz radova obavijestila i Svjetska meteorološka organizacija. To je vrlo ozbiljan problem i velika opasnost pred našom civilizacijom. Kod nas se ono manifestira i manifestirat će se sve većim različitim odstupanjima i sve većim ekstremima. Ne znači da će biti samo toplije, nego atmosfera ima više energije i onda je manifestira na razne načine i oblike. Na primjer, kroz udare bure, kroz prolazna jača zahlađenja, kroz više plime i tako dalje.
Pamtite li posebno neke od tih ekstremnih vremenskih situacija i uvjeta?
– Zadnjih godina ih je sve više. Tako je bilo maksimalnih temperatura, najjačih udara bure na Krčkom mostu, najviše plime u Bakarskom zaljevu, otkad se mjeri..
