Filmski festival u Locarnu

Lav osvojio »leoparda«

Dragan Rubeša

Glavnu festivalsku nagradu – »Zlatnog leoparda« – dobio je Filipinac Lav Diaz za pet i pol sati dugačak film »Što je bilo prije«, dok je za režiju nagrađen Pedro Costa čiji film također traži strpljivog gledatelja



OCARNO » »Dragi prijatelji, žao mi je da vam moram javiti da sam odlučio odustati od sudjelovanja na filmskoj radionici na koju ste me pozvali, jer sam zaključio da bi moja prisutnost na Filmskom festivalu u Locarnu mogla izazvati tenzije i kontroverze kod svih onih pojedinaca koji su se protivili mom dolasku. Žao mi je što sam iznevjerio vaša očekivanja«. Bilo je to pismo koje je Roman Polanski uputio umjetničkom direktoru Carlu Chatrianu, nakon što je dio lokalnih političara pokušao osvojiti poneki poen fabricirajući skandal oko njegova dolaska zbog nesašluka iz prošlosti, iako je ta ista Švicarska pružila Polanskom azil. 


   – Bio je to najcrnji dan otkako vodim festival – izjavio je Chatrian. Dolazak Polanskog očekivao se s velikom pompom. A u program su uvrštena čak dva njegova filma – najnoviji »Venera u krznu« te »Rosemaryna beba« jer je njegova glumica Mia Farrow primila počasnu nagradu »Leopard Club Award« koja se dodjeljuje »umjetniku čiji je rad ostavio iznimni trag u našoj kolektivnoj imaginaciji«. 


  Dva laureata


Ako je nedolazak Polanskog bio glavni festivalski skandal, dodjela nagrada protekla je u puno spontanijem ozračju. Iako bi se dodjela »Zlatnog leoparda« genijalnom Filipincu Lavu Diazu čiji spori i meditativni film »From What Is Before« traje pet i pol sati, po svojoj radikalnosti mogla mjeriti s već legendarnim 63. Cannesom, kad je njegov žiri na čelu s Timom Burtonom dodijelio »Zlatnu palmu« Weerasethakulovu filmu »Ujak Boonmee koji se sjeća prošlih života«, programska koncepcija Locarna puno je radikalnija u odnosu na Cannes, pa takve naizgled »revolucionarne« i »hrabre« odluke žirija zapravo ne iznenađuju. 


   Kao što nije iznenadila ni odluka žirija kojim je predsjedavao talijanski sineast Gianfranco Rosi (»Sveti GRA«) da »Zlatnog leoparda« za režiju dodijeli hermetičnom Pedru Costi (»Cavalo dinheiro«) koji poput Diazova filma traži veliko strpljenje (mračni kadrovi u koje postavlja neizostavnog Venturu slični su onima u koje je postavio Jeanne Balibar u glazbenom portretu »Ne change rien«). A kako su oba vodeća laureata – Diaz i Costa – već bili gosti zagrebačkih Filmskih mutacija i Festivala filmova o ljudskim pravima, nadamo se da će ih i njihova ovogodišnja izdanja maziti i paziti.   

Žilavi portreti




Među članovima dobro zastupljenog amerindie teama najbolje je prošao sumanuti Alex Ross Perry čiji je »Listen Up Philip« osvojio Posebnu nagradu žirija. A glumačka ikona grčkog Novog vala Ariana Labed osvojila je »Zlatnog leoparda« za najbolju žensku ulogu u filmu »Fidelio, Alisina odiseja« u režiji Lucie Borleteau, u kojem portretira žilavu mehaničarku u strojarnici teretnog broda (vidjeli smo je i u »Otoku ljubavi« Jasmile Žbanić). Najboljim glumcem proglašen je Artem Bristov za jednako žilavi portret vodoinstalatera koji se u filmu »Durak« (Budala) Jurija Bikova bori protiv korumpiranih ruskih birokrata. 


   Najbolji debitant je južnokorejska redateljica Soon-mi Yoo koja u sumanutom doksu »Pjesme sa Sjevera« uporabom pulsirajućeg footagea snimljenog tijekom autoričina tri različita putovanja u Sjevernu Koreju ispisuje satirični esej u kojem sondira značenje slobode, propagande, patriotizma i ljudskih uvjeta. A najboljim filmom iz selekcije »Cineasti del presente« proglašen je pankerski hibridni doks »Navajazo« Meksikanca Ricarda Silve.