SPLIT  »Cirkus primitif balet« predstava je koja je u proteklih jedanaest godina doživjela u nekoliko »inkarnacija« – njome se Staša Zurovac u proljeće 2003. u Zagrebu neupitno dokazao kao talentirani, sposobni koreograf; voljela ju je publika u Rijeci gdje je Zurovac ravnao baletom u HNK Ivana pl. Zajca, a sudeći prema reakcijama nakon ovotjedne premijere na 60. Splitskom ljetu, ljubav se u međuvremenu samo pojačala. Nova verzija – u kojoj osim novog ansambla zapravo i nema većih izmjena – izvedena je u srijedu i četvrtak na Sustipanu kao dio Baletnih večeri. Činilo se da je i publika iznenađena vlastitim oduševljenjem: čula sam jednu nasmijanu gospođu kako se nakon predstave žali da joj dlanovi bride od pljeskanja.

   Što je tako oduševilo Splićane? Zapanjujuća, manijakalna energija plesača koja prema kraju predstave kao da je rasla, a ne opadala; sitne, eksplozivne duhovitosti kojima je komad »miniran« u promišljenim intervalima; divna glazba Jean-Marc Zelwera za koju je, u nedostatku boljeg opisa, dovoljno reći da je uglazbljena halapljivost za životom…

   U programskoj knjižici Zurovac je predstavu odredio kao suvremenu baletnu priču »u kojoj ne postoji niti ono što je bilo, niti ono što će biti, već samo ono što nas čini onakvima kakvi jesmo u urnebesnoj radosti zajedničkog postojanja«. Zvuči mutno, nedovoljno određeno. To je dijelom i zato što Zurovac ne vjeruje u odašiljanje velikih poruka plesom, ni političkih ni društvenih.

   Ipak, tko je baš htio priču, poruku, narativ, imao je dovoljno elemenata da je složi u vlastitom gledateljskom iskustvu: »Cirkus primitif balet« na momente se može iščitati kao metafora svih tragikomičnih ljudskih podbačaja i propalih iluzija u velikom civilizacijskom ciklusu od pećine do Odiseje u svemiru. Na momente prepoznajemo duhovito koreografirani obred snubljenja koji u jednakoj mjeri podsjeća na kokošinjac, dokumentarce o čoporima egzotičnih sisavaca na »Discovery Channelu« i naše ložnice; na mahove kroz grubi, energični ples (u koji je apriori ukalkulirana nesavršenost i ružnoća, a u kojemu ipak stalno vidimo proplamsaje dirljive ljepote) »hvatamo« pop-kulturne reference – tjeskobna jurnjava plesača u krug, određena staccatom otkucaja ručnih satova, budi misao na Bijelog Zeca iz »Alice u zemlji čudesa«; skrušena djeva kojoj jedan divni, smušeni neandertalac zaviruje pod suknju asocira na Djevicu Mariju… dok ne povampiri i prometne se u gutačicu muškaraca koja nakon puno nagovaranja pristaje na ljubav, samo da bi joj ona tada stala uzmicati. Urnebesna radost zajedničkog postojanja – na koncu se »Cirkus primitif« balet na to svodi, zapravo je teško naći precizniji opis.

   Predstavu nosi sedam plesačica i pet plesača; to su Korana Bilan, Nikol Marčić, Bojana Lipovšćak, Matea Milas, Eva Karpilovska, Simona Caputo, Tina Hatlak, Razvan Cacoveanu, Remus Dimache, Romulus Dimache, Ašatbek Yusupuhanov, Mihai Mezei. Ovotjedna premijera uvod je u dulji boravak te predstave u Splitu: uvrštena je u repertoar splitskog HNK.