Hoće li za preostale radnike novi vlasnici dugoročno naći posla tek treba vidjeti, iako je situacija s ugovaranjem novih brodova i poslova nešto bolja nego lani, ali efekti tih novih ugovora neće se vidjeti odmah nego s odmakom od barem godinu dana
ZAGREB Drži vodu, dok majstori odu, tako su i neki ministri u Vladi Zorana Milanovića komentirali privatizaciju državnih brodogradilišta, dok su se u Banskim dvorima redale svečanosti potpisivanja kupoprodajnih ugovora kako bi Hrvatska u zadnji tren ispunila posljednji uvjet za ulazak u Europsku Uniju. Svoj stav pravdali su time da su došli pred gotov čin, da je privatizaciju pripremila prethodna Vlada, da moraju nastaviti tim putem kako ne bi kompromitirali članstvo Hrvatske u Europskoj uniji, priznajući kako stvari na papiru izgledaju bolje nego u stvarnosti jer škverove u teškim problemima, izuzev »3. maja«, preuzimaju tvrtke koje su početnici u tom nimalo laganom poslu.
Jedan je ministar čestitajući Tomislavu Debeljaku nakon potpisa na kupoprodajni ugovor za Brodosplit iskreno priznao da ne zna bi li ga smatrao « hrabrim vizionarom ili luđakom«.
Škverovi na životu
Neslužbeno se neki od njih nisu libili ni procjena da je samo pitanje mjeseci kad će jedan od škverova zapasti u još veće probleme nakon privatizacije, sumnjali su u najavljene investicije i mogućnost da brodogradilišta dogovore novi posao i tako osiguraju novac za isplate plaća. Godinu dana kasnije sva su tri prodana škvera još uvijek na životu i »3. maj« i Brodosplit i Brodotrogir.
Što se tiče poslovanja privatiziranih škverova u ovoj godini financijsko izvješće moguće je pronaći jedino za »3. maj« na stranici Uljanik Grupe i po njemu je riječki škver ostvario dobitak od 33,84 milijuna kuna . Rasli su u »3. maju« prihodi u odnosu na lani i to za oko 30 milijuna kuna, što je čak za šestinu, ali prihodi od prodaje pali su za 6,8 posto u odnosu na isto razdoblje 2013. godine. Smanjili su se i rashodi tvrtke, troškovi zaposlenih za gotovo 23 posto.
I zasad je to smanjenje troškova zaposlenih, odnosno smanjenje broja radnika, dok ne dobijemo izvješća o poslovanju za ovu godinu, prvu u kojoj su svih 12 mjeseci škverovi poslovali u privatnom vlasništvu, »najjači« rezultat privatizacije tri brodogradilišta. Kroz restrukturiranje i njihovu prodaju Hrvatska je ostala bez više od 1.600 zaposlenih u brodograđevnoj industriji. Kad se tomu dodaju radnici iz »Kraljevice« koja je odlukom Vlade otišla u stečaj, a njezinih 460 radnika na burzu, to znači da je privatizacija brodogradnje i njezino restrukturiranje u sklopu pregovora s Europskom unijom zasad urodila sa dvije tisuće radnih mjesta manje.
Bolji trendovi
Hoće li za preostale radnike novi vlasnici dugoročno naći posla tek treba vidjeti, iako je situacija s ugovaranjem novih brodova i poslova nešto bolja nego lani, ali efekti tih novih ugovora neće se vidjeti odmah nego s odmakom od barem godinu dana. U Vladi je teško naći sugovornika koji bi već sada procjenjivao je li privatizacija škverova bila uspješna ili nije, tek nam jedan sugovornik iz resornog Ministarstva gospodarstva kaže da blagi optimizam treba temeljiti na činjenici da je zaustavljen pad narudžbi na svjetskom tržištu i da se trendovi počinju popravljati i kad su cijene brodova u pitanju.
No, kaže da je za konačnu procjenu uspjeha privatizacije brodogradnje potrebno vidjeti koliko će posla ugovoriti novi vlasnici u sljedećih 12 mjeseci, jer će to odrediti i budućnost škverova.