Povijesnom je nazvana nepravomoćna presuda protiv dr. Predraga Đurića i dr. Ive Balenovića radi nestručnog vođenja i dovršavanja porođaja Dominica Pitre 2007. godine. S pravom je kao takva okarakterizirana u slučaju dr. Đurića, zato što nikad dosad u Hrvatskoj liječnik nije osuđen na bezuvjetnu zatvorsku kaznu zbog nesavjesnog rada, odnosno zbog propusta u službi. 

Đurić je pritom kažnjen s godinom i pol dana zatvora, dok je Balenović osuđen na tri mjeseca zatvora, ali s rokom kušnje od godinu dana.

Liječnici su osuđeni jer su 2007. godine sudjelovali u porađanju Jasmine Križančić Pitre, kojom je prigodom Dominic rođen nepokretan, bez verbalnog i emocionalnog kontakta i s više od 50 teških dijagnoza. Prema prvostupanjskoj presudi Đurić je kriv jer nije pratio otkucaje srca djeteta, nije uočio njegovu fetalnu patnju i nije učinio carski rez. Nije se konzultirao ni s dežurnim liječnikom u nadslužbi, nego je na kraju pozvao Balenovića iz srednje službe s kojim je dovršio porođaj Kristellerovim hvatom, što je dovelo do hematoma na djetetu, ali i puknuća majčinog rebra. U presudi se ističe da Balenović nije odgovoran za najtragičnije posljedice nego dr. Đurić, koji je kao privatnik vodio porođaj.

No Ivo Balenović, inače autor kontroverznog romana »Ljudožder vegetarijanac« u kojem razotkriva kriminal i korupciju u zdravstvu potaknut i ovim slučajem, u razgovoru za naš list tvrdi da on nije ni za što kriv te da je i uvjetna kazna nepravedna. Dapače, smatra da je netko morao biti osuđen da bi se zataškao kriminal u bolnici, pa je to, eto, uz privatnika Đurića bio i on. U razgovoru otkriva i mnoge dosad manje poznate ili nepoznate detalje.

Namješten slučaj

Tjedan dana prošlo je od presude. Kako se osjećate?– Očekivao sam oslobađajuću presudu jer nisam ni za što kriv.

Ali moglo je biti i gore. Ili mislite da nije?–  Moglo je biti i gore, jer očito mi je taj slučaj namješten. Nisam ja jedini taj dan bio dežuran, niti ikome nadređen osim specijalizantima. Zna se tko je odgovoran: u redovno radno vrijeme to je šef Klinike, a u dežurstvu je nadslužba, odnosno tko može donijeti odluku o, recimo, carskom rezu. To ja ne smijem čak ni kad vodim porod. Taj je liječnik cijelu večer obavještavao i dio večeri proveo s nadslužbom, jedno vrijeme bio sam i ja s njima, u sobi su sjedili, ovaj je večeru naručio…

Govorite o dr. Predragu Đuriću i šefu nadslužbe Tomislavu Čaniću?– Da, žao mi je što prozivam kolegu Čanića za kojeg ne mislim da je i za što te večeri kriv, ali bio je odgovoran za rad svih na Klinici, uključujući i Đurića za kojeg ni on ni ja nismo tada znali da ne smije tamo biti. A Đurić ga je  obavještavao da je sve u redu. I znalo se, ti privatnici, ne samo Đurić, dolazili su za vrijeme radnog vremena, izvan njega, u dežurstvo, praznicima… kad bi krenuo porod njihovih rodilja iz privatnih ordinacija. Tada bi nazvali najnižeg dežurnog, prijemnog u ambulanti, javljali bi se nadslužbi, koja je odgovorna za njihov rad, i o tijeku poroda izvještavali bi nadslužbu, a ne mene.

Objasnite malo tu bolničku hijerarhiju, odnos nadslužbe, vas i ostalih.– U vođenje poroda uključeni su babica ili primalja, specijalizant koji nema nikakve odgovornosti jer se educira, liječnik srednje službe, dakle specijalist (to je moj rang) i liječnik nadslužbe koji je odgovoran za sve što se dešava u klinici. Kasnije se ispostavilo da su privatni liječnici imali puno veće ovlasti od nas iz srednje službe, oni su mogli, na primjer, dogovoriti carski rez. Tako da je vrlo jasno tko što radi. I nikada u toj dugogodišnjoj praksi liječnik srednje službe nije nadzirao ili bilo kako pomagao liječnicima privatnicima koji su dolazili u bolnicu voditi porode svojih pacijentica. 

Ilegalna zarada

Čanić iz nadslužbe nije bio optužen?– Ne. Makar ni on tada nije znao da Đurić dolazi ilegalno, to je znao jedino šef klinike, koji od svega dobiva postotak ilegalne zarade.

Mislite na tadašnjeg predstojnika Srećka Ciglara?– Da. Mislim, ja za to nemam dokaza, to bi USKOK trebao istražiti.

Vidas je po vašim  saznanjima u toj priči ispravan?– Da. On je čuo da privatnici dolaze, htio je to regulirati. Rekao je da je zvao i Liječničku komoru i Ministarstvo zdravlja i da nitko nije htio regulirati dolazak tih privatnika. Ali ipak je Đuriću i Ciglaru te 2007. rekao da im neće produžiti ugovor. Oni su dotad imali taj nekakav ugovor, ali ni njime ništa nije bilo regulirano. Ti privatnici naplaćivali su svoje usluge i nisu samo vodili porode, nego i ozbiljne operacije. Svaki od tih privatnika imao je svoj dan kad bi došao ujutro na sastanak i tada bi Ciglar određivao koja operacija, tko asistira i sl. I sad on govori kako su ti liječnici bili na edukaciji. A osim Đurića tamo su dolazila dva primarijusa. A i Đurić je od mene stariji i po stažu i po titulama i po svemu.

Kako se tako iskusnom doktoru desilo to što se desilo s Dominikom Pitrom? Vi ste izjavili da bi to dijete bilo zdravo da ste vi vodili porod.– Ja bih ga drukčije vodio. Ekspektativno.

Što to znači?– Pustio bih prirodnim putem, bez prokidanja vodenjaka, bez davanja dripa, bez forsiranja, kao što sam vodio i ostale porode.

Povratak struci

A gdje je nastala komplikacija?– Dijete je ostalo bez kisika, što nije na vrijeme prepoznato. Mislim, dešavaju se hipoksije pri porodu, ali ako imaš jednu jedinu ženu, a ne kao drugi liječnici po pet na porodu i 20 na odjelu, onda budi tamo s njom i prati je. Ali ovaj uzme novac, ima jednu jedinu ženu na brizi, i onda se to dogodi.

Što mislite zašto ste osuđeni? Pitam, jer vi i vještak tvrdite da je to bilo zbog par hematoma, a ne ozbiljnijeg propusta.– Pa teško mi je reći, ne bih ni komentirao puno jer suđenje nije gotovo, ali smatram da je netko morao biti osuđen da se zataška taj kriminal. Da je Đurić bio legalno tamo, vjerojatno bi samo on odgovarao.

Rekli ste da biste danas roman »Ljudožder vegetarijanac« napisali još brutalnijim. Još brutalnijim?– Da. Mislim, općepoznato je da se rade ilegalni abortusi, da se uzima mito i da se lažiraju nalazi, ali sad bih pisao o stvarima o kojima se nije znalo do tada, da je tamo na djelu bio organizirani kriminal. Liječnici koji ilegalno dolaze, i da za to znaju i u Ministarstvu i u Komori, a da ništa ne poduzimaju. Kao ni Državno odvjetništvo, iako bi bilo dovoljno proučiti povijesti bolesti. Znači Ciglar je organizirao ilegalni rad, oni su uzimali novac. Pokojni kirurg iz Rijeke Ognjen Šimić osuđen je radi mita, ali ovdje Državno odvjetnišvo ne vidi da je to kazneno djelo.

Znate li gdje je Ciglar sada?– Koliko znam, u mirovini.

Vi ste se vratili struci nakon višegodišnje pauze?– Sada sam primarni ginekolog u Domu zdravlja, ali vratio sam se jer nisam mogao živjeti od pisanja. Nisam siguran da bih se bio vratio, ali ovo sam morao.

Kad je izašao roman »Ljudožder vegetarijanac« kritike su pisale da je strašno ako se to dešava, ali nekako su ipak izostale jače reakcije. Kako to, jesu li ljudi oguglali na korupciju i kriminal?– Nisu me toliko zanimale kritike, nisam ja roman napisao zbog književnog uspjeha. Bilo mi je puno važnije mišljenje struke. A oni su, pogotovo nakon filma, rekli da su osjećali kao da su to ponovno sve proživjeli.

Kolege su dakle dobro reagirale?– Da, osim ovih s vrha.

Ubojstvo fetusa

Jeste li se bojali dok ste pisali, s obzirom na to da je riječ o organiziranom kriminalu, da biste mogli nastradati?– U neku ruku jesam, ali zbog svega što se dešavalo nisam mogao šutjeti.

Jeste li imali kakvih neugodnosti, prijetnji?– Pa bilo je upozorenja. Ne mogu reći prijetnji, ali upozorenja da. Ali s »Ljudožderom« tada nisam imao hrabrosti sve napisati.

Pišete nastavak?– Pa nadam se da će biti nastavka, da.

U romanu povezujete korupciju s krimilanim miljeom, drogiranjem, dilanjem droge i drugim kriminalnim radnjama. Je li to doista tako?– Kad sam pisao, taj dio sam dodao da dobijem na priči, ali nije li nedugo nakon toga izbila afera u kojoj se saznalo da su ugledni liječnici koristili usluge prostituki? Ali razne su druge nezakonitosti, kao ilegalni abortusi, oni izvan radnog vremena, pa čak i ubojstva, kada je već u pitanju dijete sposobno za život. Bio je taj slučaj kad je trudnoća prekinuta u 28. tjednu, pa kad se doznalo, jer je dijete živo poslano na patologiju, optužena je dežurna ekipa koja je tada već otišla doma. U knjigama je sve po pravilima, vodi se kao prijevremeni porod, dijete je smješteno u inkubator, sve je u redu, dežurna ekipa predaje službu, a kasnije dijete je poslano na patologiju, valjda da se dovrši taj slučaj ubojstva.

Medijski linč

Što se desilo nakon toga? Je li itko odgovarao?– Tek kad je došlo do medija onda je odgovorao liječnik srednje službe, koji uopće nije bio tamo! A odgovarao je zato što nije bio tamo! Iako su na porodu bili svi koji su trebali biti, a dijete imalo najbolju skrb. Stavljeno je u inkubator i onda se vidjelo da je srednja služba obaviještena. Tada me predstojnik zamolio da lažno svjedočim na Sudu časti i kažem da je on odbio doći. Ali on nije odbio doći, on tamo nije trebao ni biti. Trebalo je utvrditi tko je odlučio da se trudnoća prekine i tko je dijete poslao na patologiju. A s vrha klinike se odlučivalo o tome.

Je li slučaj ikad procesuiran ili je sve završilo samo na Sudu časti?– Doista ne znam kako to nije došlo do kaznenog, pa je samo na Sudu časti u Liječničkoj komori bilo riječi o tome. Ipak, ja sam tad obranio tog liječnika, tvrdeći da on tamo nije trebao biti.

Jesu li tada počeli vaši problemi s predstojnikom klinike?– Vjerojatno.

Recite kakva je situacija sada u Merkuru, ali i u drugim klinikama?– Koliko sam čuo, novi predstojnik Merkura je zabranio dolazak privatnika i mislim da je situacija bolja. Za druge ne znam, iako sam čuo da i tamo dolaze privatnici.

Nakon uspjeha »Metastaza« i »Ljudoždera«, koji su oba ekranizirani, napisali ste dva puno manje poznata romana. Zašto je splasnuo entuzijazam publike?– Mislim da je razlog što su to nadrealni tekstovi puni psihijatrije, Velikog brata, Muhameda prerušenog u Isusa, proroka Jeremije zarobljeno u tijelu plavuše itd.

Zašto psihički problemi? Je li to povezano s vašim stanjem nakon svih ovih slučajeva?– Ma ne, sve su to stvari koje vidim i promatram oko sebe. Pozabavio sam se temama o kojima mi je najlakše pisati.

Ali kako je na vas utjecalo sve to, cijeli ovaj slučaj i kasniji postupak?– Ma teško. Dugotrajno je to i iscrpljujuće, pogotovo kad je krenuo medijski linč. Mislim, ima puno procesa protiv liječnika, ali oni su u malim kvadratićima u novinama, a ovo je bilo Balenović, Balenović. I nepoznati privatni liječnik. Ali on nije bitan, samo ja. A zapravo je riječ o organiziranom kriminalu.

Jeste li razočarani što niste uspjeli živjeti od pisanja?– Da. Ali to još nikome nije uspjelo u Hrvatskoj.