Nedavno ste sudjelovali u radionici platforme Refineri, u organizaciji Udruge Ukus. Čime ste se tamo bavili i što ste sve naučili?

   – Udruga Ukus okuplja divne ljude s kojima je bilo pravo zadovoljstvo raditi. U sklopu platforme Refineri u prvoj smo fazi češljali svoju projektnu ideju i inspiraciju. U pet dana druženja s ostalim sudionicima platforme sudjelovali smo u nizu radionica, intervjua s renomiranim redateljima poput Lordana Zafranovića, Petera Kerekeša, Aleša Suka i Željke Sukove te Guillaumea Maupina te radili na pretprodukcijskoj fazi filma gdje smo od profesionalaca iz prve ruke dobili vrijedne savjete o tome kako najbolje realizirati svoju ideju. Bilo je puno propitivanja o načinima snimanja, motivaciji, ideji filma i tome što će film prikazivati. Meni je izuzetno drago što sam dobila priliku u tome sudjelovati, zahvalna sam što su u nizu filmova koje su imali na razmatranju odabrali i ovaj moj te se jako veselim sljedećoj fazi radionica Pranje koje će se održati krajem srpnja.

Osim toga, piše i tekstove za dječje pjesme, snima reklame, jingleove, prateće vokale i posuđuje glas u sinkronizaciji crtanih filmova. Za sebe pak kaže da je prije svega mama, mama 9-godišnjeg Frana, višestruko nagrađivanog gitarističkog virtuoza. Svestrana i kreativna Sandra svoj će talent i predanost uskoro utkati u novi projekt, inspirirajući dokumentarac »Uzdizanje (Pole Rising)« o sudbinama suvremenih žena isprepletenih oko plesa na šipci.

Usponi i padovi

Zašto ste se odlučili na snimanje filma »Uzdizanje«?

   – Ima puno razloga. Svaka osoba u svom životu ima uspone i padove, križ koji nosi, veselje i tugu, poslije oblaka sunce. Nekim ženama su ples i trening na šipci pomogli da se »uzdignu«, i mentalno i fizički osnaže te se nakon toga s više hrabrosti prihvaćaju svakodnevnih problema. Ti problemi, iako će biti prikazani usputno, zapravo mogu biti prave traume i zaista teške životne situacije kroz koje žene prolaze. Zapravo je nevjerojatno koliko su žene nesigurne, nezadovoljne nekim svojim osobinama, i stalno nešto kompliciraju. Ako imaju ravnu kosu, hoće kovrčavu, ako imaju kovrčavu, hoće ravnu, ako imaju duge noge, onda su krakate, ako imaju uske bokove, onda pate za oblinama, lijepe su a govore da su ružne i nikad dobro. Moderni standardi i photoshopirane naslovnice različitih fotomodela i nerealne slike koje se usađuju u glave ljudi kako bi žena trebala izgledati tu prirodnu nesigurnost žena samo pogoršavaju. Ples na šipci uspijeva to iznivelirati jer čini svaku ženu lijepom. Uvelike pomaže ženama da prihvate svoja tijela sa svim vrlinama i manama te da se osjećaju ispunjeno i sretno. Nadam se da će film pridonijeti upravo toj spoznaji – da je svaka žena lijepa na svoj način. Treći važan razlog je taj što je šipka kod nas, u našem gradu i u ovoj sredini u kojoj živimo, još uvijek provokativna i kontroverzna. Cure/žene masovno ne govore na kakvu vrstu treninga idu, barem ne u počecima. Kažu da idu na ples, jogu ili fitnes samo da bi izbjegle prijeke poglede, suvišna pitanja i prigovore, a kad se usude to javno reći, onda to izgleda poput priznanja, kao da su nešto skrivile. To mi je suludo, ali događa se kod većine. Ne kod svih, ima i iznimki. Ta tri razloga čine tematiku kojom je film prožet.

   U kojoj je fazi snimanje filma?

   – U tijeku je zadnja faza dogovora za svim sudionicima i priprema za snimanje koje bi se trebalo odvijati tijekom srpnja.    

   Tko će sve sudjelovati u njemu?

   – Sudjelovat će 15-ak cura koje treniraju u sklopu Pole Dance Studija Soul iz Rijeke, kao i neke cure izvan Rijeke, a dogovaram i nekoliko cura iz inozemstva. Cure su različite po svemu, po izgledu, obrazovanju, odgoju, godinama, njihove godine se kreću u rasponu od dvadesetak do preko pedeset, a ono što ih spaja je iskustvo tog plesa na šipci. Sve su jednako divne u svojoj različitosti i pravo mi je zadovoljstvo s njima raditi. Film prikazuje različite sudbine žena isprepletene oko plesa na šipci.

Šut za samopouzdanje

Planirate i Indiegogo kampanju. Kako će izgledati?

   – S Indiegogo kampanjom se nadam prikupiti nužna financijska sredstva za realizaciju projekta. U sklopu kampanje će biti ponuđeni iznosi koje svatko može uplatiti, a zauzvrat će dobiti tzv. perks odnosno zahvalu ili protuuslugu za uplaćeni iznos. Ovdje će to biti personalizirane fotografije ili snimke plesa, ovisno o visini uplate.

   I sami se bavite plesom na šipci. Koliko vas je to promijenilo?

   – Počela sam pred otprilike godinu i pol dana iz čiste znatiželje, zapravo me osvojila web-stranica i sve ono što je tamo pisalo: Pridružite nam se kako biste se zabavili, opustili, ojačali svoju psihofizičku snagu i fleksibilnost… I pomislila sam – super, u ovom trenutku to mi baš treba, idem probati pa što bude. U početku nisam nikome rekla jer nisam znala kako će ljudi reagirati, bilo mi je jako neugodno. S treninga bih doslovce pobjegla da me nitko ne vidi jer su nažalost još uvijek vrlo snažni stereotipi o šipci kao znaku nečeg vulgarnog što pripada noćnim klubovima. Nadam se da će moj film pomoći da takve predrasude zamijeni spoznaja o plesu koji predstavlja slobodu pokreta, snagu ženske senzualnosti te prekrasno izgrađeno tijelo. Ljudi puno puta znaju reći – štanga, to je baš pejorativno i ružno zvuči. Trening plesa na šipci je zanimljiv zbog toga što je svaki put različit i predstavlja izazov za svaku ženu koja je spremna raditi na sebi. Mnoge u početku misle – nema šanse, ja to ne mogu (npr. neki novi element), i zapravo svaki sat pomiču svoje granice i uspijevaju ono za što su mislile da neće nikada uspjeti. To je, kako bi rekla jedna sudionica u filmu, direktan šut za samopouzdanje.

Prije svega mama

Je li vas vlastito iskustvo potaklo na snimanje filma?

   – To je definitivno jedan od razloga. U životu sam bila u puno situacija koje su recept za uništenje samopouzdanja. Krenula sam tražiti svoju hrabrost, utočište u stvarima koje me mogu osnažiti, gdje se mogu osloboditi, iskopčati iz ovog svijeta i uroniti u sasvim nešto drugo. U sebe. Da, definitivno me potaklo, i jedna sam od protagonistica u filmu koja skupa s ostalim curama ima puno toga za ispričati. Lakše mi je obrađivati tu tematiku sada, kad sam unutra i proživljavam isto što i ostale cure. Da nisam nikad to probala, ne bih mogla snimiti ništa autentično.

   Vaša je biografija vrlo bogata. Od svih tih kreativnih angažmana, što smatrate svojim primarnim poslom?

   – Prije svega sam mama. Imam divnog sina kojeg obožavam, koji je vrlo poseban, jako brzo raste, nije ga jednostavno odgajati i mnoštvo mojih odluka u životu vezano je uz njega. Želim dati maksimum od sebe prvenstveno kao roditelj, to je najvažniji posao. Ali da, uistinu se bavim s puno toga. Međutim, nije se sve dogodilo odjednom, neke stvari su dolazile postupno i ja bih ih samo prihvaćala. A danas ako je netko samostalni poduzetnik, teško da može preživjeti ako radi samo jednu stvar. Tako je kako je, važno je ne pokolebati se.

   Nedavno ste u sklopu Berklee College of Music dobili školarinu u ime poznatog Herbieja Hancocka. O čemu se točno radi?

   – Tijekom studiranja primila sam poruku kako imam sve uvjete potrebne da bih se prijavila za stipendiju. Za sada imam maksimalni GPA koji iznosi 4.000 (kod nas bi to bile sve petice). I prijavila sam se, bez očekivanja. Budući da se radi o prestižnom sveučilištu, jednom od najpoznatijih na svijetu, nisam mislila da bih od mnoštva ostalih mogla i ja biti među odabranima. Nisam ganjala dobre ocjene, važno mi je da pokupim znanje koje se nudi, međutim kao i u svemu dajem maksimum i poklopilo se da je to prepoznato, što me izuzetno razveselilo. Stipendija pokriva plaćene troškove jednog semestra, koji nisu mali.

Brojne ideje

Možete li nam općenito reći nešto više o svojem školovanju na Berklee College of Music?

   – Berklee Online je sustav školovanja putem interneta koji nudi različite certifikate iz glazbenog i srodnih područja. Izuzetno je fleksibilan, pogodan zaposlenim ljudima i vrlo sistematiziran te ujedno predstavlja kvalitetan temelj za samostalno učenje i nakon završetka nastave. Temelji se na lekcijama iz pojedinog predmeta koji se savladavaju na tjednoj bazi. Traži se sudjelovanje u diskusijama, kvizovima, chatovima – što se ne može ako sadržaj nije usvojen i na kraju tjedna slijedi zadaća koja se ocjenjuje, kao kvaliteta diskusije te cjelokupno sudjelovanje. Jako su zanimljivi tjedni chatovi, web-konferencijski pozivi u kojem sudjeluju ljudi iz cijelog svijeta i raspravljaju o tome što su naučili proteklog tjedna, a svi su u različitim vremenskim zonama, jedan u Čileu, Peruu, drugi u Vijetnamu, SAD-u, Kanadi, Njemačkoj, i ja u Hrvatskoj. Nekoliko puta sam se budila u 3 ujutro jer je nemoguće namjestiti sastanak da baš svima odgovara pa se rade kompromisi. Predmeti koje sam ja izabrala su Music Business, Artist Management i Visual Media (Digital Cinematography) što čini General Music Studies Specialist Certificate. Svi profesori su odlični, a zapravo ovisi o pojedincu koliko će se dati i koliko će upiti. Meni je dugogodišnje iskustvo u poslu i praksi uvelike pomoglo u savladavanju gradiva. Mislim da će ovakav način učenja biti u budućnosti sve popularniji. Odlična je stvar što je znanje dostupno bez obzira na to gdje se ljudi koji daju i oni koji primaju to znanje nalaze.

   U čemu se još niste okušali, a voljeli biste i planirate to učiniti?

   – Imam svakakvih ideja i planova, vidjet ćemo malo po malo kako se stvari razvijaju. Voljela bih da film bude uspješan i dobro primljen kod publike i kritike.