Iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta poručuju kako je praksa »trgovaca« koji u školama nude svoje proizvode učenicima neetična i neprihvatljiva
ZAGREB Reklamiranje ili prodaja proizvoda koji nemaju veze s obrazovanjem već su punih osam godina zabranjeni zakonom, no škole su unatoč tome na stalnoj meti poduzetnika koji svoje proizvode nastoje izreklamirati jeftino i učinkovito. Oglašavanje na školskoj oglasnoj ploči ili dijeljenje letaka po školskim učionicama prokušano je djelotvorna metoda prodaje, jer je roditeljima teško odbiti kupiti djetetu nešto što će, kako tvrdi, dobiti i većina njegovih razrednih kolega.
Prodaja tečajeva stranih jezika, raznih jezičnih i matematičkih priručnika, pa čak i priručnika o indijskoj vještini slaganja papira kakvi su se nedavno pojavili u omiškoj osnovnoj školi, protuzakonite su djelatnosti koje se, nažalost, rijetko ili uopće ne sankcioniraju.
Otvaranje vrata škola komercijalnoj djelatnosti samo je odraz neefikasne države, ali i besparice u školama, tvrdi predsjednik školskog sindikata »Preporod«, Željko Stipić.
– Ovakva prodaja školama služi za krpanje rupa jer imaju sve manje novca. Eklatantan su primjer ovakvog »snalaženja« škola slučajevi gdje su blokirane škole uredno plaćale svoje račune. Pitam se kojim novcem?! – navodi Stipić. Nedopustivo je, kaže, da državne i javne ustanove služe kao primjer izigravanja zakona, a prosvjetna inspekcija najneefikasniji segment u prosvjeti. Taj bi dio sustava, veli Stipić, trebalo dobro pomesti, ali nijedan ministar za to nema ni vremena, ni volje.
U članku 59. Zakona o odgoju i obrazovanju, decidirano stoji kako je u školskim ustanovama »zabranjen svaki oblik promidžbe i prodaje proizvoda koji nisu u skladu s ciljevima odgoja i obrazovanja«. Škola koja prekrši ovu odredbu, može biti kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 5.000 do 10.000 kuna, a ravnatelj, kao odgovorna osoba, kaznom od 2.000 do 5.000 kuna. U Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS) nemaju podataka o tome je li ijedna škola u zadnjih osam godina sankcionirana zbog kršenja ove zakonske odredbe. Prosvjetna inspekcija, naime, nema specifikaciju iz koje bi bilo vidljivo koliko se kazni izrečenih školama odnosilo na ovaj prekršaj, kažu u MZOS-u.
– U svakoj situaciji u kojoj određeni proizvod evidentno nije u skladu s propisanim ciljevima odgoja i obrazovanja, prosvjetna inspekcija zabranjuje prodaju i izdaje obvezni prekršajni nalog kojim se novčano kažnjavaju škola i ravnatelj – kaže Gordana Zuccon, glasnogovornica MZOS-a. Iako su »ciljevi odgoja i obrazovanja« rastezljiv pojam, pa bi se pod to mogli svesti i tečajevi stranih jezika, u MZOS-u kažu kako se prodaja proizvoda dostupnog samo onima dubljeg džepa ne može smatrati zakonitom. Iz MZOS-a poručuju kako je praksa »trgovaca« koji u školama nude svoje proizvode učenicima krajnje neetična i neprihvatljiva. Ako škola smatra da su neki proizvodi korisni djeci i u cilju odgoja i obrazovanja, o tome treba informirati roditelje uz prethodno odobrenje ravnatelja, upozoravaju u resornom ministarstvu, te pozivaju roditelje da slučajeve nedozvoljene prodaje u školi prijave prosvjetnoj inspekciji.
