Broj zahtjeva iz Hrvatske o kojima raspravlja Europski sud za ljudska prava neproporcionalno je velik u usporedbi s državama slične veličine, raznolikost slučajeva ukazuje na to da nema strukturnog kršenja pojedinog prava zaštićenog Europskom konvencijom o ljudskim pravima
ZAGREB » Broj zahtjeva iz Hrvatske o kojima raspravlja Europski sud za ljudska prava neproporcionalno je velik u usporedbi s državama slične veličine, raznolikost slučajeva ukazuje na to da nema strukturnog kršenja pojedinog prava zaštićenog Europskom konvencijom o ljudskim pravima, a problema bi bilo manje kada bi bilo više novca i kada bi se više pažnje posvetilo edukaciji kako sudaca tako i zaposlenih u upravi i policiji koji su često oni koji izvorno prekrše nečije pravo.
Glavne su to ocjene s tematske sjednice saborskih odbora za pravosuđe i zakonodavstvo. Sutkinja Europskog suda Ksenija Turković navela je da je do rujna 2014. iz Hrvatske pristiglo 12.286 zahtjeva, a do početka prošle godine odbačeno ih je 8.206 što znači da se tužitelji često obraćaju na pogrešnu adresu. Trenutačno sud razmatra 123 prioritetna slučaja koji se odnose na povrede najvažnijih članaka Konvencije, a iz strukture tih slučajeva, odnosno njihove različitosti, Turković zaključuje da nema strukturnih problema. U postupku izvršenja je 150 slučajeva, a tri se odnose na utvrđenu neučinkovitost istrage ratnih zločina. Na slučajeve koji su nastali devedesetih godina kao na poseban problem ukazao je i ministar pravosuđa Orsat Miljenić. Turković je navela da je velik broj slučajeva neučinkovite istrage ratnih zločina u postupku iz čega se može zaključiti da će brojka od tri sudske odluke o tome biti znatno povećana.
Ministar Orsat Miljenić ukazuje na stanje u zatvorima zbog čega je Sud u Strasbourgu često raspravljao o Hrvatskoj. Zaključio je da je stanje poboljšano, trenutačno u zatvorima ima 3.900 mjesta, a na odsluženju kazne su 3.883 osobe. Problematični su zatvoreni odjeli u kaznionicima koji su popunjeni više od sto posto, a drugi problem koji je naglasio Miljenić je nedostatak stručnog kadra (liječnika, psihologa) što je posljedica neatraktivnih uvjeta i relativno niske plaće. Ministar pravosuđa smatra da su dva ključna razloga koja nas dijele od mnogo boljeg stanja, to je nedostatak novca, što se posebno odražava u stanju u zatvorima, te nedostatna edukacija.
