Organske superbaze bile bi pogodne za kemijske produkte i procese neškodljive za okoliš, ističu autori otkrića, znanstvenici iz IRB-a Ines Despotović i Robert Vianello
ZAGREB Znanstvenici Grupe za kvantnu organsku kemiju IRB-a, Ines Despotović i Robert Vianello, otkrili su potpuno nove i ekološki prihvatljivije organske kisikove superbaze koje mogu služiti u nizu industrijskih procesa, od proizvodnje nafte i naftnih derivata, nanotehnologije, do farmaceutske industrije.
Veliki izazov
Razvoj novih i sve snažnijih organskih superbaza od izuzetne je znanstvene i praktične važnosti, jer one predstavljaju nezamjenjive katalizatore u mnogim kemijskim pretvorbama, a jačina baze jamči efikasniji i učinkovitiji katalizator.
Procesi prihvaćanja i otpuštanja protona najelementarnije su kemijske reakcije, a često predstavljaju i početni korak mnogih organskih i biokemijskih transformacija, pa je razumijevanje reakcija prijenosa protona za kemiju izuzetno važno. S druge strane, razvoj novih organskih superbaza, spojeva koji se često nazivaju protonskim spužvama zbog njihove sposobnosti »upijanja« protona, doprinosi svim granama kemijske industrije jer superbaze potiču kemijske transformacije bez neželjenih popratnih reakcija i suvišnih tvari.
Većina superbaza danas je relativno nestabilna i uskog područja primjene, a često i nedovoljno jaka. Postupak njihovog dobivanja složen je i skup, a konačni proizvod izuzetno je toksičan i slabo topljiv. Upravo zato je, ističu na »Ruđeru«, veliki izazov pronaći nove, učinkovitije i ekološki prihvatljivije superbaze, što je pošlo za rukom njihovim znanstvenicima.
Zelena kemija
Organske bi superbaze, kaže Vianello, bile pogodne za tzv. zelenu kemiju, koja osmišljava kemijske produkte i procese neškodljive za okoliš, te čuva prirodu.
– Ovaj naš uspjeh predstavlja snažan poticaj i putokaz da s ovim istraživanjima moramo nastaviti, osobito u pogledu suradnje s našim eksperimentalnim kolegama u svijetu. Oni bi u narednom razdoblju trebali pokušati prirediti neke od naših spojeva, čime bi se otvorio prostor za neposrednu primjenu naših molekula u raznim granama kemijske industrije – ističe Vianello. Konkretno, to bi u farmaceutskoj industriji značilo da bi se kroz dvije do tri godine do novih i boljih lijekova moglo doći brže, jednostavnijim postupcima, što bi značilo i jeftiniju proizvodnju lijekova. »To i jest konačni cilj naših istraživanja, nove i unaprijeđene molekule razvijene za poboljšanje kvalitete života i dobrobit čovječanstva«, zaključuje Vianello.
