Ne bih se složio da smo mi u Rijeci možda isti kao neki drugi, kao oni koji ne bi trpjeli ovakav teatar. Uostalom, u Rijeci ozbiljnih prosvjeda nema, kaže Vojko Obersnel
Na sceni krvavi ustaški pir, orgije, goli glumci, sprdačina s Crkvom, NDH, HDZ-ovom politikom iz 90-ih, dio publike sakriva lice dok ispaljeni kondomi lete u gledalište, ispred teatra prosvjedi Pokreta otpora i branitelja; u institucijama – na Korzu 16 – zahtjevi za razrješenjem intendanta i cijelog Kazališnog vijeća.
Može li Rijeka »prožvakati« Olivera Frljića i njegovo poimanje teatra, koje se često svodi samo na performans, sliku, poruku, simbol.
Jesmo li doista, kako si umišljamo, tolerantniji od ostatka Hrvatske i može li intendant Frljić sa svojim Hrvatskim fašističkim kazalištem doista šef teatra biti samo u Rijeci, bi li u Splitu doživio sudbinu Ante Tomića, bi li ga netko i fizički ugrozio, na osnovi čega mi zaključujemo da je ovaj grad oaza mira, tolerancije i drukčijosti? Ili se samozavaravamo autoportretom Rijeke kao kozmopolitskog, otvorenog, multi-kulti grada u kojemu je, tobože, sve dozvoljeno i prihvatljivo dok s druge strane iz lokalne politike stižu poruke o tome da nije Rijeci trebao nitko »izvana« doći govoriti što je ispravno, a što nije u hrvatskome društvu i politici, a uoči predstava kazalište čuvaju pripadnici osiguranja?
Pitanje jest hipotetičko, jer doista ne znamo bi li Split, Osijek i uostalom Zagreb bili sposobni primiti Frljićev teatar u svoje okrilje i, napokon, uopće mu dati podršku da intendantom postane, no s obzirom na to da se i u Rijeci događaju i prosvjedi i velike kritike, te uostalom jaka buka u javnosti oko njegova rada, vjerojatno je ipak legitimno postaviti pitanje – jesmo li doista drukčiji od drugih.
Frljić ostavio trag
– Ne znam jesmo li bolji i drukčiji, ali moramo pokušati biti. Možda i ne možemo prožvakati sve što nam je Frljić pripremio, ali probajmo nešto naučiti, istrpimo čak i ako nam se možda sve ne sviđa, čak i ako ne dijelimo sve iste stavove. Dapače, baš onda, baš zbog toga. Ne skrivajmo takav pokušaj, pa ćemo vidjeti kako će proći – kaže Damir Urban, rocker i umjetnik iz Rijeke, nakon Frljićeve premijere Hrvatskog glumišta.
Ako ništa drugo, misli on, Rijeka ima »muda« probati, možda naučiti nešto novo o sebi – pa možda čak i to da možda nije tolerantna. I to bi bila korisna spoznaja. Ako uspijemo sve progutati, super. Ako ne, isto super, bar ćemo znati gdje nam je mjesto, kaže Urban.
– Ni meni se ne sviđa sve što Frljić radi, možda se i ne slažem u svakom stavu s njim, možda bih ja drugačije, no volio bi da svi ljudi u sebi imaju tu otvorenost da pokušaju, pa vide. Svakome treba dati prostor za rad i priliku, pa ćemo možda svi zajedno uživati. Zašto bi se bojali preispitivanja sebe, pita se naš sugovornik.
Na pitanje kome je potrebno otvaranje tema iz prošlosti, Urban kaže da je to potpuno pogrešan pogled na stvar: na taj način možda otkrijemo svoju budućnost, jer moguće promijenimo sebe. Zato ovakve predstave i ovakav rad jesu bitni. A koliko će intendant ostati, pa i politički opstati, nije uopće bitno:
– Ako Frljić ovo radi iskreno, a vjerujem da radi, onda uopće nije bitno hoće li izdržati cijeli mandat: radije da povuče dva dobra poteza i ode, a da nam se svima otvore oči, nego da šutke provede mandat i onda poslije dobije još jedan, a da povijest nakon svega ne zabilježi ništa. Da Frljić sutra ode, već je ostavio trag, misli Urban.
Duboko i jako
Kakav je pogled izvana, iz Zagreba, pitali smo zamjenika predsjednika Srpskog narodnog vijeća Sašu Miloševića:
– Jedan dio Rijeke sigurno uživa u novom teatru koji ima, a drugi dio Rijeke, kako vidimo, prosvjeduje. Vjerujem ipak da se na području Istre ili Rijeke ipak može pokušati činiti više nego drugdje u Hrvatskoj. Ne mogu zamisliti da Zagreb proguta ovako nešto, ne mogu zamisliti da Frljić uopće postane intendant u Zagrebu, a o svemu istočnije ili južnije da i ne govorim. Ovakvu predstavu ne vidim nigdje drugdje nego baš ovdje – kaže Saša Milošević. Ipak, do kojeg limita i Rijeka može do kraja prihvaćati ovu razinu umjetničke provokacije, vidjet ćemo, to je zasad nemoguće procijeniti. Moguće je da i ovdje postoje limiti u tom smislu, dodaje.
Predsjednik Kazališnog vijeća i filozof Elvio Baccarini ne krije podršku intendantu, i uvjeren je da ga Gradsko vijeće naprosto neće uspjeti smijeniti, među ostalim i zato jer bi to trebalo podržati samo Kazališno vijeće. A neće.
– Predstava »Hrvatsko glumište« je odgovor na nas same, za mene je izrazito plemenita, duboka i jaka. I ne shvaćam zašto bi poruke koje su dosad poslane bile ikome neprihatljive? Što je teško prihvatiti: da je LGBT ravnopravna zajednica u našem društvu i da ima pravo obilježavati državne blagdane kad i svi ostali građani? Je li teško prihvatiti da je naše kazalište ujedno i talijansko kazalište, kad je uostalom Talijanska drama i jedan od njegovih osnivača? Je li možda teško prihvatiti poruku »Ja ne mrzim«? Ili je možda teško prihvatiti da se netko izruguje ustašama i njihovim poremećenim vrijednostima? Zar postoji netko takav kojemu je sve to neprihvatljivo. Volio bih upoznati takvoga – kaže Baccarini.
On ne razumije da takve poruke mogu nekoga smetati, osim iz dva razloga. No, po njemu je »luda teza« ona koja kaže, a o tome su govorili baš neki ljudi koji pripadaju PGS-u, stranci kojoj je ranije i Baccarini pripadao, da je Rijeka sama po sebi dovoljno toleratna i da joj ne treba da je netko »prosvjećuje« ili uči toleranciji. Pa samim time da ti to smeta, pokazuješ da tolerantan nisi.
Grad ili selo
Po meni, ovdje mjerimo jesmo li grad ili selo, a ja duboko vjerujemo da smo grad, kaže gradski vijećnik SDP-a Vuk Prica, dok gradonačelnik Vojko Obersnel misli da razloga za buku ni nema:
– Ne bih se složio da smo mi u Rijeci možda isti kao neki drugi, kao oni koji ne bi trpjeli ovakav teatar. Uostalom, u Rijeci se ništa nije ni dogodilo – ozbiljnih prosvjeda nema, nema incidenata, osim ako ćemo govoriti o pokretanju nekih političkih akcija, i to od onih od kojih je to bilo apsolutno očekivano, od HDZ-a. Ništa čudno u tome, a oni su svoj stav o tome vrlo jasno rekli još pri izboru intendanta. Ništa se nije desilo, niti će se desiti. Vjerujem da oni koje zanima što Frljić radi, pa i s vanjske strane kazališta, to pogledaju i svidi im se ili ne svidi, ali to je sve. Koga ne zanima ili mu se sviđa, okrene glavu. To je potpuno legitimno. A u publici vidim puno mladih ljudi, dakle ima onih koji su sada baš zato došli, i ne može se reći da kazalište time nije nije dobilo. Čisto sumnjam da su tu samo iz ideoloških razloga, kaže Obersnel.
Po njemu, važno je da intendant zadrži funkciju nacionalnog kazališta, a to čini jer na repertoaru će biti i niz klasičnih djela za »uobičajenu« kazališnu publiku. Sigurno postoji dio publike koja još uvijek želi »austro-ugarski« repertoar kao u doba kad se kazalište izgradilo, no društvo se mijenja, pa se i kazalište mijenja, u tome nema ništa čudno, kaže Obersnel.
