RIJEKA U Galeriji Drugo more u Filodrammatici otvorena je izložba na kojoj Boštjan Čadež, multimedijski umjetnik iz Ljubljane, predstavlja instalaciju »Autoportret« u kojoj računalo uz pomoć ogledala, pisaljke i kodirane arduino sprave (koja računalni kod pretvara u mehaničko djelovanje), crta ono što opaža u svojem fizičkom okolišu, poput umjetnika. Računalo će svaki dan izgenerirati po jedan portret ili kroki koji će svaki sljedeći dan biti izložen u galerijskom prostoru.

  Ovaj projekt, kako objašnjava autor, naslanja se na staru umjetničku praksu slikanja autoportreta u kojoj je kroz ponavljanje motiva postajala jasnija veza između subjektiviteta slikara i umjetničkog medija kojim se on koristi.

Međutim, od 20. stoljeća nadalje ta praksa bitno mijenja ono što želi isticati, pa više ne teži isticanju umjetničkog stila, već pokušava manipulirati načinom prezentacije. To nije dokaz narcisizma nego rezultat preokupacije vlastitim identitetom, svojstvene svakom pojedincu.

  U »Autoportretu« Čadež pretvara ovaj umjetnički medij u alat kojeg je kodirao i s njim, na jedinstven način, hakirao svijet koji ga okružuje. Na stolu u bijelom praznom prostoru nalazi se prijenosno računalo koje ima web kameru i gleda se u ogledalo.

Računalo koristi arduino napravu pomoću koje su kodirana dva rotacijska motora u gornjem lijevom i desnom kutu štafelaja. Na ležaje motora prikopčan je zupčasti remen koji usmjerava pisaljku po slikarskoj površini. Digitalni kod nadograđen je tako da digitalni entiteti počinju raspoznavati fizički okoliš.

Računalo tako počinje crtati kako vidi sebe i to ne predvidljivim redoslijedom, nego malo s lijeva na desno, pa odozgo prema dolje, ovisno o trenutnoj odluci računala zbog koje se simultano događa kalkulacija, namještanje i prikaz vizije računala.

  Time se otvara i pitanje autorstva – ukoliko je pri stvaranju koda Čadež uvrstio nepredvidljivost kao jednu od odrednica, tada računalo nije samo izvršitelj matrice, već stvara rad »po svojoj volji« i slika na način da se udaljuje od zadanog.

 Također, pokušaj da se viđeno pretvori u digitalno putem mehaničkog medija možemo promatrati kao neku vrstu inteligencije – umjetne inteligencije – određene impulzivnošću, odnosno nepredvidljivošću računala. Pitamo se postoji li kreativan moment kod računala?