Rijeka je logičan izbor, tu imamo sve što nam treba za trening. Od početka imamo kvalitetnu suradnju s »Kvarnerom«, svi su nam na raspolaganju. Tako da niti preseljenje ne bi predstavljalo velik problem – kaže Ana
RIJEKA » Ana Šimić proteklog je tjedna toliko uživala na kvarnerskom suncu da joj ne bi bilo teško hladni Zagreb zamijeniti Rijekom. Šalu na stranu, brončanoj skakačici uvis s Europskoga prvenstva u Zürichu Celziji u zraku malo znače ako nema uvjete za rad tijekom zimskih mjeseci. Stoga posljednje tri godine često boravi u gradu na Rječini, gdje u suradnji s Atletskim klubom »Kvarner« u dvorani na Kantridi hvata zalet za sezonu.
– Rijeka je logičan izbor, tu imamo sve što nam treba za trening. Dvorana na Kantridi je idealna za skok uvis. Od početka imamo kvalitetnu suradnju s »Kvarnerom«, svi su nam na raspolaganju. Zadovoljni smo, tu nam je super i nemamo što mijenjati. Rijeka je moj drugi dom. Tako da niti preseljenje ne bi predstavljalo velik problem, ne bih imala previše problema s adaptacijom, meni su ipak najvažniji uvjeti rada. A i Zagreb je blizu – kaže Ana Šimić iza koje je sezona snova u kojoj je ostvarila i više od planiranog. U trima je navratima popravljala osobni rekord (197, 198, 199 cm), posljednji put u ciriškome finalu u kojem je pokazala da se tijekom idućih godina na nju ietkako može računati. A do Züricha su joj najveći problem predstavljale – kvalifikacije.
Zürich
– Naravno da sam zadovoljna prošlom sezonom, sve je brzo završilo jer su natjecanja bila dosta nagurana. No, ispunila sam sve što sam očekivala, čak i više od toga. Znala sam da ću skočiti osobni rekord, ali stvarno nisam očekivala medalju. Nisam previše razmišljala o tome kakva bi mogla biti sezona, nikad se ne zamaram time, više razmišljam o samome natjecanju kada dođe red na njega – nastavila je 24-godišnja skakačica uvis, koja je prošle sezone zapaženu ulogu imala i u Dijamantnoj ligi natjecanje u kojoj je okončala osvojivši drugo mjesto u ukupnom poretku.
– Sva su natjecanja prošle sezone bila jako dobra, no ako moram izdvojiti jedno, onda je to svakako Zürich. On i osobni rekord koji mi je donio brončanu medalju ipak će mi ostati u najboljem sjećanju.
Za to ima i više nego dobar razlog. Ana Šimić je na Letzigrundu od nade postala uzdanica. Ne samo da je u svojem prvom finalu na velikom natjecanju osvojila brončano odličje preskočivši prvi put u karijeri letvicu na visini od 199 centimetara, već je razbila »prokletstvo zvano kvalifikacije«. Što je možda i njezina najveća pobjeda.
– Do Züricha nikada nisam bila u finalu nekog velikog natjecanja, tako da je sve što sam htjela uoči europskog prvenstva je da prođem dalje. Bilo je dosta na knap, skoro sam ostala bez finala, ali je na kraju sve super ispalo. Kvalifikacije su mi i dalje noćna mora, ali kako se pokazalo, ne samo meni, već i ostalim curama. Skakanje ujutro mi je jednostavno katastrofa. Tijekom sezone nisu nas pratili niti dobri vremenski uvjeti, gotovo stalno je bilo hladno i kišovito, tako se nekako poklopilo. Finale u Zürichu je bilo lijepo, bilo je odlično skakati. A i bila sam jaka u glavi, ali dobro da nisam tako razmišljala na natjecanju jer ne bih ništa skočila. Imala sam osjećaj kao da sam na nekom drugom natjecanju, a ne u finalu EP-a u koji sam ušla nakon mučenja u kvalifikacijama – kaže Ana Šimić, koja i nakon sezone snova još uvijek čeka na ispunjenje svoje najveće želje. Dvorane u kojoj će moći trenirati tijekom zimskih mjeseci.
Dvorana
– Ne bih ništa promijenila i ni za čim ne žalim. Jedino bih htjela imati ovakve uvjete za rad, naporno je stalno tražiti mjesto za treniranje zimi i stalno putovati. Znači, ili da smo stalno u Rijeci ili da nam se u Zagrebu omoguće ovakvi uvjeti za rad. Boćarski dom definitivno nije rješenje, osim što je izuzetno hladno, svako toliko se zatvori zbog održavanja raznih sajmova. O podlozi da i ne govorim, toliko je loša da samo čekam kad ću se ozlijediti. No, hladnoća nam je ipak najveći problem jer je nemoguće odraditi čitav trening. Očito nemamo drugog izbora nego dolaziti u Rijeku. Ova dvorana je najbolje što imamo, čak i u konkurenciji zemalja koje su blizu Hrvatskoj. Zasad ćemo jednom mjesečno dolaziti na tjedan dana jer bez kvalitetno odrađene zime nema niti kvalitetne sezone.
Iduća sezona neće biti ništa manje zahtjevna, Europsko dvoransko prvenstvo u Pragu, Dijamantna liga i Svjetsko prvenstvo u Pekingu. Aninom sretnom gradu u kojem svake godine iznova popravlja osobni rekord.
– Nadam se da će predstojeća sezona biti poput ove, najvažnije je da ne bude gora. Blizu je i skok preko dva metra, mislim da je to samo pitanje vremena. Najvažnije je dobro se spremiti u dvorani. Sada je letvica ipak malo više postavljena, na svakom velikom natjecanju cilj je finale, a onda je sve otvoreno. Konkurencija je jaka, sve smo tu negdje. Peking je ipak najvažnije natjecanje sezone, dosad mi je bio sretan, vidjet ćemo što će mi donijeti iduće sezone.
