Ipak, u Gradu nisu zadovoljni načinom na koji je to izvedeno, jer je izvedeno bez konzultacija s Gradom i bez uvida u projekt sanacije
RIJEKA » Sanacija podzemne garaže Stari grad na Klobučarićevom trgu ispred Osnovne škole »Nikola Tesla«, koju je direktor tvrtke Garaže Rijeka Igor Hržić najavio uoči ljeta, u cijelosti je i završena, a o izvedenim radovima svjedoče tragovi bušotina oko stupova na stropnoj ploči garaže koja je ujedno hodna ploha javnog trga na kojem je u budućnosti planirana izgradnja dviju zgrada.
Kako smo u više navrata pisali, sanacija je bila nužna jer je stručnim ekspertizama utvrđeno da stropne ploče garaže nemaju dovoljan stupanj otpornosti na proboj, što je garažu činilo nepouzdanom za korištenje i potencijalno veoma opasnom građevinom, jer joj je prijetilo urušavanje koje se kod takve vrste problema događa trenutačno i bez najave.
Natezanje oko pitanja stabilnosti trajalo je godinama, a popravak je uslijedio nakon što je slučaj dospio u javnost prije dvije godine, kada je građevinska inspekcija od vlasnika zatražila dodatnu ekspertizu, kako bi se potvrdili ili opovrgnuli prijašnji nalazi stručnjaka koji su otkrili da opasnost od proboja postoji.
Bez građevinske dozvole
Posljednju ekspertizu radili su stručnjaci Instituta građevinarstva Hrvatske, a prema riječima Igora Hržića prije početka sanacije, analiza je pokazala da ojačanja konstrukcije treba izvesti radi dugoročne stabilnosti građevine. Zbog toga su u lipnju najprije izvedena ojačanja međukatne konstrukcije, a zatim i krovne ploče garaže, ugradnjom ankera od specijalnog čelika u zoni spoja stupova s pločom i njihovim zatezanjem na potrebnu silu. Prema informaciji koju je Grad Rijeka dobio od tvrtke Garaže Rijeka, time je osiguranje podzemne garaže na proboj riješeno.
S Klobučarićevog trga još je u ožujku 2004. godine uklonjen ostatak srednjovjekovnog bedema kojem je zbog izgradnje garaže prijetilo rušenje, a danas više nitko ne spominje njegov povratak na originalnu lokaciju. Demontirati ga je dao Konzervatorski odjel u Rijeci s idejom da bude vraćen odmah nakon izgradnje garaže, ali se zbog problematične stabilnosti podzemne građevine uređenje trga protegnulo unedogled, pa zid već više od 10 godini stoji raspiljen u metalnim okvirima uz dvorišni zid crkve Marijina Uznesenja kraj kule Lešnjak.
Mnogi ga jedva pamte, a djeca koja danas pohađaju niže razrede OŠ »Nikola Tesla« nikad ga nisu ni imala priliku vidjeti. Da je tu nekad stajao, podsjeća samo betonski temelj na krovu garaže na koji bi jednoga dana, ali ne zna se kojeg, trebao biti ponovno položen. Prema mišljenju pročelnika Odjela za kulturu Ivana Šarara ne bi trebalo biti nikakve zapreke da se zid odmah vrati na originalnu poziciju ukoliko konzervatori smatraju da bi bez obzira na nedovršenost trga to bilo najbolje za njegovo očuvanje i prezentaciju. Slično misli i Škunca, ali pročelnica Konzervatorskog odjela Gordana Sobota Matejčić misli da je zid besmisleno vraćati u trenutačno nedefiniran prostor, a s obzirom na to da je riječ o vanjskome zidu nema ni bojazni da će od stajanja propasti, osim ako ga netko ne ošteti.
Ipak, u Gradu nisu zadovoljni načinom na koji je to izvedeno, jer je izvedeno bez da je Grad o bilo čemu konzultiran i bez da je dobio uvid u projekt sanacije. Također, od Uprave za inspekcijske poslove Ministarstva graditeljstva nikada nije dobilo višekratno zatražen nalaz o dodatnom vještačenju stabilnosti građevine.
Bilo kakav uvid u dokumentaciju onemogućen je i kroz postupak izdavanja građevinske dozvole, jer tvrtka Garaže Rijeka dozvolu nije ni tražila, po uputi inspekcijske Uprave koja je obrazložila da je riječ o izvedbi »poboljšica« unutar postojeće građevine i njezinog konstruktivnog sustava za koje, prema važećem Pravilniku o jednostavnim građevinama i radovima, građevinska dozvola nije potrebna. U Gradu takvu interpretaciju smatraju pogrešnom jer se ne radi o »poboljšici« već otklanjanju bitnih nedostataka unutar konstruktivnog sustava građevine, ali na to nisu mogli imati utjecaja.
Na pitanje Srđanu Škunci je li uopće siguran da je sanacija izvedena kvalitetno i na način koji osim sigurnog korištenja same garaže na njoj omogućuje i predviđeno građenje, pročelnik gradskog Odjela za razvoj, ekologiju, urbanizam i gospodarenje zemljištem je odgovorio:
– Sklon sam vjerovati da je struka postupila u skladu sa zahtjevom koji je postavljen, ali bih ipak volio imati dokaze o tome što je izvedeno, na koji način i na kojim pozicijama, kako bismo znali što možemo dalje planirati na toj lokaciji. Na žalost, u to ne možemo biti sigurni dok nemamo niti jedan vjerodostojan dokument iz kojeg je vidljivo što je točno napravljeno.
Bez konkretnih prijedloga
Podsjetimo, na garaži Stari grad bila je predviđena izgradnja nove zgrade gradske knjižnice, od koje se odustalo, ali ne i od izgradnje uopće. Osim te, gradske investicije, planirana je i izgradnja poslovno stambene zgrade, na parceli u vlasništvu Hypo banke koja taj projekt prodaje na tržištu. U ovom trenutku nema nikakvih naznaka da bilo tko planira graditi stambeno poslovnu zgradu, a na pitanje je li poznato što Grad namjerava raditi umjesto knjižnice, Škunca nije mogao dati određen odgovor:
– Prema važećem planu Starog grada na tome je mjestu dopuštena gradnja zgrade javne i društvene namjene i u tom smislu moguće su i nadalje određene opcije. No, ipak u svjetlu aktualnih prioriteta za sada nije moguće utvrditi konkretan prijedlog.
Prema mišljenju mnogih Riječana, na Klobučarićevom trgu bilo bi najbolje na graditi ništa, već urediti park i dječje igralište. Građani su opravdano revoltirani što nakon niza godina i komplikacija zbog izgradnje garaže taj prostor stoji neuređen, a Škunca kaže:
– Smještaj Gradske knjižnice bio je određen na mjestu školskog otvorenog igrališta, ali se ne smije zaboraviti kako je na toj lokaciji po prethodnom detaljnom planu bila utvrđena komercijalna namjena. Ona je anulirana zahvaljujući pravu građenja koje je Grad Rijeka platio investitoru podzemne garaže kako bi se lokacija mogla aktivirati za javni sadržaj. Iako prijedlozi građana koje navodite idu u smjeru rekonstrukcije ranijeg sadržaja, ipak se u odlučivanju o konačnom rješenju ne mogu smetnuti s uma spomenute činjenice te će stoga biti nužno razmotriti stvarne potrebe za javnim sadržajima u vremenu i prostoru i potom odlučiti o konačnom statusu i načinu uređenja ove lokacije
