Sama vlada, premijer, pa i predsjednik države nemaju dovoljno shvaćanja da je znanost važna, nego se cijeli taj akademski sustav ne dira, loše je financiran, ne uvode se promjene... Govori se desetak godina o nekim reformama i kad se one napokon uvedu, svijet je već otišao dalje, ljudi ulažu u neke posve druge stvari. Stalno kaskamo za ostatkom svijeta
Tridesetogodišnji Riječanin s londonskom adresom Mićo Tatalović može se pohvaliti diplomama tri iznimno prestižna engleska sveučilišta – Oxforda, Cambridgea i Imperial Collega, no i vrlo uspješnom inozemnom karijerom znanstvenog novinara i urednika. Nakon što je više godina bio novinarom i urednikom poznatog znanstvenog portala SciDev.net, odnedavno je primljen na uredničko mjesto u jednom od najpoznatijih svjetskih časopisa koji populariziraju znanost – »New Scientist«. Danas uspješna karijera prije dvanaest godina imala je prilično nesiguran start, jer je na Oxford friško primljen Tatalović tada očajnički tražio sredstva da ostvari životnu priliku. Danas se srećom toga može sjećati bez previše gorčine.
– Srednju školu sam pohađao u Engleskoj i htio sam studirati biologiju, a dobio sam mjesto na Oxfordu što je vrlo prestižno i teško ga je dobiti. Cijena studija bila je, međutim, golema. Sama školarina je bila blizu 15 tisuća funti tako da mi je to bilo nemoguće skupiti iz osobnih sredstava. Na kraju sam imao sreće da sam od Oxforda dobio stipendiju koja je pokrivala sve, što je za njih bilo dosta neuobičajeno. Mislim da su te godine imali samo dvije takve stipendije. Tu u Rijeci je čak u klubu Točka organiziran koncert, na kojem je skupljena jedna manja cifra. No bilo je zanimljivo i vrlo lijepo što se lokalna zajednica angažirala da mi pomogne. Bio sam i stipendist Grada Rijeke dok sam bio srednjoškolac.
Završili ste biologiju, pa magistrirali zoologiju na Cambridgeu. Kako to da ste se opredijelili za znanstveno novinarstvo, a ne istraživački rad?– Dok si student, zapravo ne znaš kako je to raditi istraživanja. Tek kad sam počeo raditi magisterij, shvatio sam što znači biti istraživač i nije mi se toliko sviđao taj posao. U međuvremenu sam bio dosta angažiran na nekim studentskim novinama i časopisima. Na Cambridgeu su primjerice imali časopis o popularnoj znanosti koji su uređivali studenti, između ostalog i ja. I tako sam shvatio da postoji cijela karijera popularizacije znanosti, pisanja o znanosti i znanstvenog novinarstva koja mi se činila vrlo privlačnom, jer se istovremeno možeš baviti znanstvenim idejama, no ne radiš kao istraživač. Ovdje u Engleskoj je to i dalje dosta popularno i dosta ljudi »pobjegne« iz istraživanja u znanstvenu komunikaciju. U tom smislu postoji i puno studija, recimo jednogodišnjih magisterija čija je svrha da znanstvenike prebace u znanstvenu komunikaciju. Kad sam se i sam odlučio za takav prijelaz, završio sam na Imperial Collegu jednogodišnji magisterij znanstvene komunikacije, pri čemu mi je tada pomogla i stipendija Ministarstva znanosti koja je pokrila trećinu troškova tog studija.
Kakav izazov Vam predstavlja novi posao urednika u New Scientistu u odnosu na urednički posao u SciDev.net-u koji ste do sad radili?– Radi se o sličnom poslu, uređivanju vijesti i znanstvenih tema, no smatram to korakom naprijed u karijeri. Osjećao sam da sam ovdje napravio što sam mogao, tu sam već gotovo pet godina, stvari su se donekle i promijenile dolaskom novog direktora i osjećao sam da mi treba promjena. New Scientist je, osim toga, poznatiji kao medij i smatram da u njemu mogu naučiti puno više i raditi još bolje i profesionalnije.
Puno afera
Imate li dojam da je u Hrvatskoj percepcija znanosti u javnosti loša, obilježena uglavnom samo raznim aferama te da šira javnost ne zamjećuje znanstvenike kao relevantne autoritete u društvu, možda djelomično i zato jer sami ne vole istupati u javnosti?– Kod nas ima više problema, a jedan od problema je i da je takva percepcija znanosti kod nas donekle istinita. Istina je da postoji određeni broj znanstvenika koji se ne bave važnim istraživanjima, a i kao što ste rekli, ima puno afera i neriješenih problema u cijelom sustavu. Naravno da je važno da ljudi znaju za afere, ali istina je i to što kažete da nema dovoljno angažmana znanstvenika u javnosti, a i nema dovoljno znanstvenih novinara koji će pisati o zanimljivim otkrićima i hrvatskim znanstvenicima koji odgovorno rade svoj posao.
Intervju u cijelosti pročitajte u današnjem tiskanom izdanju Novog lista.
