Sedamdeset šatora i 100 stambenih kontejnera 

Zimski tranzitni centar u dva tjedna podigla je inženjerija Hrvatske vojske. Na prostoru smještenom uz zgradu Ine, pripadnici Oružanih snaga podigli su veliko naselje. Podignuto je 70 šatora u pet sektorskih polja i postavljeno stotinu stambenih kontejnera. Vojska je precizno izračunala i da je od početka radova prešla više od 19 tisuća kilometara, da je potrošila više od 21 tisuću litara dizela te da su pripadnici OS-a ostvarili preko četiri tisuće radnih dana. 

U stacionaru se nalazi posebno odjeljenje za djecu, čiji su zidovi ukrašeni plastičnim leptirima i balonima. Prostor gdje policija registrira putnike – nedavno nabavljenom, suvremenom tehnologijom – planiran je i za izdvajanje ranjivih skupina, obitelji s djecom najmlađe dobi, stare i iznemogle. Za njih je osiguran poseban smještaj, stambeni kontejneri, dok se ostale nakon registracije raspoređuje po šatorima. Najveći šator može primiti tisuću ljudi, trenutačno je takav jedan u funkciji, a drugi je u izradi. Na putu do šatora kolone izbjeglica prolaze kraj mjesta na kojem im volonteri dijele pakete s hranom, a ukoliko je potrebno na raspolaganju je odjeća i obuća, koja se nalazi u skladištima u neposrednom blizini šatora za boravak. U šatorima za boravak nalaze se kreveti na kat, na stotine njih. Na krevetima nema madraca, i to iz zdravstveno-preventivnih razloga, ali većina ljudi koji u kamp dospijevaju odmaraju se na dekama ili u vrećama za spavanje. Svi šatori su grijani. Odgovorni u Cetru očekuju da će kamp funkcionirati kako je planirano, a planirano je što kraće zadržavanje putnika. Njihova je želja da idu dalje, a kako stvari stoje, zahvaljujući dogovoru »tranzitnih država«, putovanje će im odsad biti puno lakše i bezbolnije nego u minulim mjesecima. Organizirano će iz Hrvatske putovati u Sloveniju, a potom vlakovima dalje, preko Austrije do Njemačke, koja će primiti najveći broj ovih ljudi. Tako će biti ukoliko plan bude funkcionirao.

Bez primjedbi 

U tranzitni centar u Slavonskom Brodu stigli smo u popodnevnim satima i na ulazu se gotovo pa sudarili s ministrom unutarnjih poslova Rankom Ostojićem. Bio je u dobrom raspoloženju. Za raspoloženje je imao dobar razlog: Centar je, u odnosu na one koje smo ranije vidjeli, uistinu impresivan. Teško da će se među brojnim novinarskim ekipama, među kojima su se našle i one iz velikih europskih medijskih kuća, naći ozbiljnijih primjedbi na tranzitni centar koji su posjetile.

– Sve smo osigurali: registraciju, hranu, medicinsku pomoć, smještaj… U svakom vlaku nam stiže točno po tisuću ljudi, a isto toliko vlakom šaljemo dalje. Takav je dogovor među državama. Tu su i skladišta Crvenog križa i Državne uprave za zaštitu i spašavanje. Nevladine organizacije dobile su svoje prostore, imamo stacionar koji funkcionira kao prava bolnica. Jutros smo u stacionaru imali situaciju: liječnici su primili ženu pred porođajem, ali odbila je ostati. Potpisala je da nastavlja putovanje na svoju odgovornost, jer želi roditi u Njemačkoj, ispričao je Ostojić. Na primjedbu da izgradnja ovog centra, podignutog u svega dva tjedna, pokazuje da se relativno lako mogao izbjeći pakao kroz koji su minulih tjedana prolazili putnici na »balkanskoj ruti«, Ostojić je ukazao da je problem ležao u izostanku dogovora među »tranzitnim zemljama«. 

– Kad sam vidio kako se ponašaju u pojedinim zemljama, nisam to mogao razumjeti. Da svi ti ljudi žele ostati na našem području, možda bih i razumio, ali oni samo žele proći dalje, kaže »ministar policije«, dodajući da je lavovski dio posla na izgradnji centra odradila Hrvatska vojska. 

U smjeni 130 policajaca 

Nakon razgovora s ministrom, glasnogovornica policije Jelena Bikić provela nas je kroz cijeli Centar, detaljno pojašnjavajući proces prihvata. U jednoj smjeni, rekla je, u Centru radi 130 policajaca, a smjena im traje dvanaest sati. O uvjetima u centru razgovarali smo i s jednim od putnika, Afganistancem Abdulom Jabarom. Na put je ovaj čovjek, po zanimanju diplomirani pravnik, krenuo iz Turske. Put od Turske do Grčke platio je 1.300 dolara. S njim je putovalo petero odraslih i dvoje djece. Krijumčari ljudi za djecu su naplaćivali pola cijene, 650 dolara. 

– Bježim jer u Afganistanu više nisam siguran. Želim započeti novi život, u Njemačkoj. Na put sam krenuo da bih preživio. Ne želim umrijeti, želim biti koristan građanin svijeta. Nadam se da će me Njemačka primiti, rekao je. Za prihvatni Centar u Brodu imao je samo riječi hvale. Ovako nešto na svom putu, rekao je, nisam doživio. Ukoliko sve ostane kao jučer, a jučer je bilo sunčano i ne prehladno, Hrvatska na tranzitni centar u Slavonskom Brodu može biti ponosna.