MARKO CVIJANOVIĆ: Nogomet se vraća kući...

Prvi put u povijesti europskog klupskog nogometa u finalima obaju UEFA-inih natjecanja igrat će četiri kluba iz iste zemlje. Engleske. Liverpool i Tottenham sastat će se u finalu Lige prvaka, Arsenal i Chelsea u finalu Europske lige. Made in England! Nije slučajno.

Premier liga rodila se 20. veljače 1992. godine na “zgarištu” turobnih osamdesetih godina prošloga stoljeća koje su obilježile tragedije na Heyselu (1985.) i Hillsboroughu (1989.), eskalacija huliganizma, “stadioni smrti”, petogodišnje izbivanje s međunarodne scene engleskih klubova… Od tog datuma više ništa nije bilo isto. Margaret Thatcher čeličnom se voljom i strogim zakonima obračunala s huliganima, engleski stadioni doživjeli su značajne rekonstrukcije, a klubovi se okrenuli marketingu. Do te mjere da je s godinama rapidno rastao broj njihovih simpatizera i navijača na svim krajevima svijeta i, shodno tome, gomilao se novac u njihovim blagajnama. Još je važnije da su premierligaški klubovi s vremenom postali zanimljivi stranim ulagačima i sponzorima pa je Engleska postala obećana nogometna zemlja u kojoj su sreću pronašli najbolji igrači i treneri na svijetu. Što se ekspanzije engleskog nogometa tiče, možda će najviše otkriti uzlazna krivulja zarade od televizijskih prava premierligaških klubova u posljednjih četvrt stoljeća: 340 milijuna funta u razdoblju od 1992. do 1997. godine, 670 milijuna funta od 1997. do 2001., 1,1 milijarda funta od 2001. do 2004. i čak 5,15 milijardi funta u razdoblju od 2016. do 2019. godine. Nije, međutim, sve ni u novcu.Polufinalni dvoboji Lige prvaka donijeli su nešto što nitko ne može platiti. Strast i emocije. Uzbuđenje i neizvjesnost. Nogomet koji ostavlja bez daha i igra se do posljednjeg daha. Nogomet koji misli vraća na jednu veličanstvenu nogometnu večer u Istanbulu i jednu od najluđih finalnih utakmica Lige prvaka svih vremena između Milana i Liverpoola. Večer u kojoj doživiš sve ono zbog čega nogomet zovu najljepšom igrom.U trenucima kad su igrači Liverpoola po završetku prvoga poluvremena pognutih glava napuštali travnjak, deseci tisuća njihovih navijača uokolo novinarske tribine spontano su razvili svoje šalove i uglas zapjevali kultnu himnu “You’ll never walk alone”. Milan je vodio 3:0, ali ponos i inat bili su jači od tuge. Mnogi su istodobno pjevali i plakali. I nisu prestajali. Nastavili su pjevati i plakati i kad je počeo drugo poluvrijeme. I onda… Taj trenutak kada kapetan Steven Gerrard trese Didinu mrežu za 1:3, okreće se prema tim istim navijačima, podiže obje ruke uvis i urliče iz petnih žila: “Come on!”… Idemo! Sve se mijenja. Na terenu i na tribinama. Ekstaza. Trans. Vjera. Duh Liverpoola. I engleskog nogometa. Scene od kojih se ježi koža… Ostalo je povijest. Liverpool je u nastavku utakmice nadoknadio ogromnu prednost “rossonera” i boljim izvođenjem jedanaesteraca peti put postao prvak Europe, a “čudo u Istanbulu” zauvijek ostalo urezano u sjećanja Redsa.U utorak se dogodilo “čudo u Liverpoolu”, u srijedu “čudo u Amsterdamu”, Liverpool i Tottenham uspjeli su, u prvom redu nevjerojatnom snagom volje i vjere, nadoknaditi prednost svojih protivnika (Barcelona, Ajax) i izboriti engleski finale u Madridu. Ponosna nacija konačno može zapjevati: It’s coming home… Hrvatska jest prošle godine u Rusiji uskratila Engezima priliku vratiti na “otok” trofej namijenjen svjetskim prvacima, ali klupski nogomet se ove sezone definitvno vraća kući!P. S. Papa Franjo može odahnuti. Lionel Messi ipak je samo čovjek od krvi i mesa. Mit o “Messiju Svevišnjem” poljuljan je poslije još jednog neobjašnjivog europskog debakla (Liverpool 0:4) katalonske momčadi koja je lani ispala u četvrtfinalu Lige prvaka nakon što je u uzvratnoj utakmici na rimskom “Olimpicu” (0:3) prosula ogromnu prednost domaćeg terena (4:1). Više ne može biti slučajno da se Barcelona drugu sezonu za redom raspada na terenu u poodmaklom stadiju nokaut faze elitnog natjecanja. S Messijem u momčadi i Valverdeom na klupi. Netko od njih vjerojatno neće dočekati novu sezonu na Camp Nou. Što mislite tko?