RIJEKA  Hrvatski sustav socijalne skrbi morat će postati fleksibilniji po pitanju stranaca sa statusom privremenog boravka, slažu se stručnjaci za socijalnu politiku i demografiju, koji su za Novi list prokomentirali   slučaj obitelji Nezirević iz Viškova, koja je ostala bez prava na subvenciju za vrtić, iz razloga što jedan od roditelja ima riješen samo status privremenog boravka u Hrvatskoj.

Strancima bez stalnog boravka u Republici Hrvatskoj, Zakon o socijalnoj skrbi ne priznaje socijalna prava. Vodeći se ovim zakonom, niti lokalne samouprave ne priznaju pravo na sufinanciranje smještaja djeteta u ustanovu predškolskog odgoja i obrazovanja roditelju strancu s privremenim boravkom u Hrvatskoj. Zvuči apsurdno, ali obitelji Nezirević pravo na subvenciju za vrtić bilo je odobreno samo godinu ranije, ispada greškom referenta. Ta je administrativna greška sad ispravljena, sve u skladu s hrvatskim zakonima i općinskom odlukom. 

Hrvatski apsurdi

No, ostaje činjenica da je obitelj, koja jednako uplaćuje poreze i doprinose, kao i ostali državljani, te oni s riješenim statusom stalnog boravka, ovdje ostala zakinuta, jer umjesto 400 kuna, vrtić mora plaćati više od 2.000 kuna kolika je njegova ekonomska cijena.

Gojko Bežovan s Pravnog fakulteta u Zagrebu, jedan od vodećih hrvatskih stručnjaka za socijalnu politiku, drži da je u slučaju obitelji iz Viškova vidljiv još jedan od hrvatskih apsurda u ostvarivanju temeljnih prava.

– Slučaj je tim apsurdniji što majka i dijete imaju hrvatsko državljanstvo, ali obitelj je ostala bez prava na subvenciju smještaja u vrtić. Puka je slučajnost što otac u ovom slučaju ima reguliran samo privremeni boravak. Primjer je to koji opet na djelu pokazuje našu bešćutnu, zločestu i neprosvijećenu birokraciju, koja trenira strogost samo na onima koji su najslabiji i kojima treba pomoć. S druge strane, socijalna prava primaju mnogi koji ih ne trebaju, ali o toj temi se ne otvara dijalog. Trebalo bi odlučivati u korist onih koji su slabi i potrebiti, a ne na ovakvom primjeru uvoditi reda. Administracija ovdje brusi zube na sirotinji, smatra profesor Bežovan.

Upozorava da je činjenica s kojom ćemo se prije ili kasnije morati suočiti to što Hrvatska nema nikakvu imigracijsku politiku.

– U ovom slučaju trebali bi otvorenih ruku primati mlade obitelji, koje imaju djecu, tu rade i žele ostati. Mnogi odlaze iz Hrvatske, a privlače ih zemlje s riješenim socijalnim pravima, za strane radnike, od socijalnih stanova, subvencije za stanarinu, do drugih socijalnih prava. Zato naši ljudi odlaze u skandinavske zemlje, Austriju, Njemačku, Nizozemsku i druge zemlje koje imaju razrađenu imigrantsku politiku. Mi to nemamo, i zato ostaje na sirotim činovnicima da nešto odlučuju, pa i pomažu ili odmažu obitelji u potrebi, objašnjava Bežovan.

Kruti zakoni

Demograf Anđelko Akrap s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu slaže se da su naši imigracijski, useljenički zakoni vrlo kruti i restriktivni i da će Hrvatska neminovno morati donijeti imigracijsku politiku.

– Još za vrijeme prve koalicijske Vlade govorilo se da Hrvatska treba donijeti imigracijsku politiku, no sve je ostalo samo na tome, iako je neminovno da ćemo je morati donijeti, kaže Akrap.Ističe da će hrvatska socijalna politika morati postati puno fleksibilnija, s ciljem zaštite siromašnih.

– Nerazumno je najsiromašnijim slojevima oduzeti socijalna prava. Riječ je o vrlo važnom pitanju, koje nije riješeno. Bit će sve više ovakvih slučajeva. Neminovno je da će Hrvatska u budućnosti morati uvoziti radnu snagu za niže obrazovana zanimanja. Imat ćemo puno ljudi sa statusom privremenog boravka, bez ikakvih socijalnih prava, i ovo će se pitanje morati zakonski regulirati, dodaje Akrap.

Gojko Bežovan drži da bi na području cijele Hrvatske morala vrijediti ista socijalna prava za sve građane, što je tema, koju, kaže, nikad nitko u Hrvatskoj nije sustavno otvorio.

Opširnije u tiskanom izdanju Novog lista…