Teatar Ulysses

'Dnevnik jednog luđaka': Izvitopereni pogled na svijet otpisanog činovnika

Miljenko Marin

Autorski projekt pripremili su skladatelj Marjan Nećak, glumac Ozren Grabarić i autor videa Marin Lukanović. Riječ o jednoj od rijetkih predstava u ljetnoj kulturnoj ponudi koju mogu pratiti i strani gosti, budući da se igra na engleskom i španjolskom jeziku



FAŽANA Teatar Ulysses za 5. kolovoza priprema drugu ovogodišnju premijernu izvedbu – »Dnevnik jednog luđaka«, autorski projekt skladatelja Marjana Nećaka, glumca Ozrena Grabarića i redatelja Marina Lukanovića, definiran kao »mono-opera jednog glumca«. Predstava je nastala prema predlošku Nikolaja Vasiljevića Gogolja u produkciji Moving Music Theatrea iz Bitole Marjana Nećaka koji potpisuje režiju, glazbu i scenografsku ideju, izvodi je Ozren Grabarić, a Marin Lukanović bio je zadužen za filmski materijal. Druga ovogodišnje premijera Kazališta Ulysses bit će izvedena, kao i prva, na Velikom Brijunu, u impresivnom prostoru Etnografskog muzeja.


Glavni (i jedini) lik kroz glazbu, video i dramsku izvedbu scenski propituje izvitopereni pogled na svijet jednog činovnika, društveno marginaliziranog i otpisanog kao nepoželjnog. Ideja za predstavu nastala je lani, nakon rada na brijunsko-splitskoj koprodukciji »Sprovod u Theresienburgu« za koju je Nećak pisao glazbu, a Grabarić igra jednu od tri glavne uloge.Zanimljivo je da je riječ o jednoj od rijetkih predstava u ljetnoj kulturnoj ponudi koju mogu pratiti i strani gosti, budući da se igra na engleskom i španjolskom jeziku.

– Moram priznati da se nisam samo suočio s poteškoćama igranja na stranim jezicima – engleskom i španjolskom – već i s formom glazbenog teatra koji je za mene nov i izazovan. To nije tipična forma opere ili mjuzikla kao što smo navikli gledati i pratiti na Broadwayu, u HNK-u ili Komediji, već forma koja se koristi pjevanjem kao sredstvom izražavanja, propitkujući kroz glazbu ono što se krije ispod površine teksta – kaže uoči brijunske premijere Ozren Grabarić.


– Odluka je pala da igramo na engleskom i španjolskom ne samo zato jer smo htjeli ponuditi predstavu na festivale diljem svijeta koji se fokusiraju na glazbeni teatar, nego i zbog neposredne povezanosti motiva predstave. Komad se bavi likom činovnika Popriščina koji polako postaje svjestan svog niskog položaja unutar hijerarhijske piramide i takvo promišljanje ga polako odvodi u frustraciju i ludilo jer postavlja pitanje koje svi mi, kad-tad, sami sebi postavljamo – zašto postoje tolike razlike na svijetu između onih koji imaju i onih koji nemaju te po kakvim parametrima se te razlike stvaraju?




To nije samo individualan problem, nego je i problem malih naroda kao što je hrvatski ili makedonski narod koji često osjećaju kompleks manje vrijednosti u odnosu na svjetske sile koje odlučuju o svemu, pa tako i njihovim sudbinama. Činilo nam se stoga logičnim da Popriščin, taj mali činovnik, progovara svjetskim jezicima i kroz kovitlanje glazbenih i vizualnih halucinacija okruni, na koncu, samoga sebe kao španjolskog kralja – kaže Ozren Grabarić.