Reuters
Tvrtka LNG Hrvatska traži jednog strateškog partnera kojeg će pratiti financijski ulagači, dok će Hrvatska u terminalu imati vlasnički udio od samo 25 posto. Poziv za strateškog partnera, koji već ima iskustva u LNG biznisu, traje do 30. listopada, dok će poziv za financijske ulagače biti otvoren do 15. prosinca
ZAGREB LNG Hrvatska, tvrtka koja će upravljati gradnjom i poslovanjem terminala u Omišlju na Krku jučer je objavila poziv ulagačima zainteresiranim za investiranje u gradnju terminala, nominalnog kapaciteta šest milijardi kubičnih metara plina godišnje. Traži se jedan strateški partner kojeg će pratiti financijski ulagači, dok će Hrvatska u terminalu imati vlasnički udio od samo 25 posto. Poziv za strateškog partnera, koji već ima iskustva u LNG biznisu, traje do 30. listopada, dok će poziv za financijske ulagače biti otvoren do 15. prosinca.
Ime odabranog strateškog partnera bit će poznato u studenom ove godine, a imena odabranih financijskih ulagača u siječnju 2016.
Interes postoji
Gradnja iduće godine
Gradnja terminala počela bi iduće godine, dok se očekuje da bi terminal mogao početi s radom u zadnjem kvartalu 2019., stoji u pozivu investitorima. To su vrlo optimistični rokovi – u nekoliko su navrata do sada ponavljali hrvatski stručnjaci – napominjući kako bi eventualno kroz tri godine mogao proraditi plutajući LNG terminal, puno jednostavniji od kopnenog koji će se graditi, a za čiju gradnju i stavljanje u funkciju, napominju, treba oko pet godina.
Kako stoji u pozivu investitorima, terminal će imati kapacitet do šest milijardi kubika plina godišnje, s maksimalnim prihvatom do 80 tankera u godini, ovisno o njihovoj veličini. Svaki će tanker tamo biti usidren najdulje dva dana, u prosjeku po jedan dan, dok će usluga skladištenja tako dobavljenog plina moći trajati od četiri i pol, do najviše osam i pol dana. Terminal je, kaže se u pozivu, predviđen na poziciji idealnoj za opskrbu plinom Mađarske, Austrije, Slovačke i Češke, BiH, Srbije, Hrvatske i Slovenije, kojima godišnje treba oko 38 milijardi kubika plina, a do 2030. godine će im trebati, procjenjuje se, oko 44,3 milijarde. Potencijalna tržišta krčkog terminala su i, navodi se, Ukrajina, Rumunjska, Bugarska i Italija.