Gubi se velik novac na rafinerijskoj proizvodnji kakva je danas u Hrvatskoj. Ako želimo rafinerijsku preradu učiniti dugoročno održivim poslom, moramo se fokusirati na Rijeku i učiniti je kompetitivnom
Dok tehnološki napredne rafinerije MOL-a u Mađarskoj i Slovačkoj ostvaruju rekordne rezultate u preradi i ostvarenom profitu, zastarjele hrvatske rafinerije u Rijeci i Sisku bilježe goleme financijske gubitke. Hoće li u takvim okolnostima prerada sirove nafte biti ugašena, a Hrvatska postati tek puko tržište za izvoz MOL-ovih derivata razgovarali smo s Bengtom Viktorom Oldsbergom, izvršnim direktorom Ininog sektora Rafinerije i marketing. Posebno nas je zanimala budućnost Rafinerije nafte Rijeka. – Rafinerija posluje u iznimno zahtjevnom okruženju. Stoga je moramo učiniti energetski učinkovitijom, pouzdanijom i smanjiti troškove, što uključuje i troškove zaposlenika. Također, moramo poboljšati preradu goriva, što znači završiti veliku investiciju u postrojenje za preradu teških ostataka, kako bi prestali proizvoditi loživo ulje i maksimalizirali proizvodnju motornih goriva jer tržište to od nas traži.
Je li donesena konačna odluka o drugoj fazi modernizacije rafinerije nafte Rijeka?
– Kada ulazite u ovakvu investiciju, nikada se prvo ne donosi konačna odluka, a onda pet godina radi na njenoj realizaciji. Projekt se razvija i uvijek postoje određene nesigurnosti, ali postoji i vrlo čvrsto određenje da se s investicijom nastavi. Formirali smo i poseban organizacijski tim koji se bavi ovim ulaganjem, već imamo niz pokrenutih nabavnih procesa, a započele su i pripreme na lokaciji gdje bi trebalo biti izgrađeno koking postrojenje te prateća postrojenja. Ovo je investicija vrijedna je više od 400 milijuna dolara i veoma je značajna, kako za Inu tako i za Hrvatsku. Želimo biti sigurni u okruženje u kojem ćemo ulagati u ovaj projekt, a pri tome je stabilna porezna politika ključna, odnosno oporezivanje rafinerijske proizvodnje. Kao što je poznato, Uprava Ine je izrazila svoju podršku ovom projektu uz uvjet da se regulatorni parametri mogu dogovoriti s Vladom u obliku ugovora o strateškom ulaganju. Inino uvjetovanje druge faze modernizacije promjenom porezne politike u ministarstvu financija shvaćeno je praktički kao ucjena.
– Možete li to pojasniti? Ne vjerujem kako bilo tko misli da se ovdje radi o ucjeni. Mi jednostavno želimo jasna pravila igre – ukoliko želimo ulagati, moramo znati okolnosti u kojima ulažemo. Za mene kao stranca, ovakvo oporezivanje rafinerijske proizvodnje vrlo je neobično. Nikad nisam vidio ništa slično. Nemamo saznanja da su naši konkurenti na tržištu opterećeni takvim porezima, koji onda narušavaju Ininu konkurentnost.
Opširnije u tiskanom izdanju