RIJEKA » Predstavom »Kratka priča o Antikristu« u izvođenju BITEF Teatra te proglašenjem nagrada, završio je 22. Međunarodni festival malih scena održan u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku od 2. do 9. svibnja.

   U izboru selektora Bojana Munjina prikazano je osam predstava iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, Češke i Rumunjske. Kao popratni program postavljena je izložba »Od Dostojevskog do Mrožeka« uz pedeset godina poljskog kazališnog plakata, a održana je i tribina Trećeg programa Hrvatskog radija na temu »Vrijeme sadašnjosti i teatra: od sjaja do očaja«.

Pomak u nadrealno

Predzadnjeg festivalskog dana izvedena je predstava »Instrukcija« Nacionalnog kazališta »I. L. Caragiale« iz Bukurešta. Prema poznatom antikomadu Eugenea Ionescoa, francuskog dramatičara rumunjskog podrijetla, predstavu je režirao i izvodi je istaknuti rumunjski glumac Horatiu Malaele u ulozi Profesora. Nakon što je Ionescova »Ćelava pjevačica« na praizvedbi doživjela neuspjeh, to pisca nije pokolebalo i 1951. nastaje »Instrukcija« u kojoj plašljivi profesor polako stječe vlast nad priglupom i samouvjerenom učenicom, da bi je na kraju ubio. Slično kao i u »Ćelavoj pjevačici«, i u »Instrukciji« se Ionesco poigrava jezikom, koji postaje iščašen i doživljava svojevrsnu tragediju govora.

   Horatiu Malaele, koji je ujedno i scenograf, postavio je ovaj antikomad izrazito groteskno i karikaturalno, pomaknuvši ga u nadrealni prostor – neku vrstu drvene kutije napravljene od dasaka. Ovakav začudni scenografski okvir na neki način slijedi Ionescovu tvrdnju da je kazalište vizualno, koliko i auditivno. Odabir drva kao materijala, naime, proizvodi zvučnu kulisu u kojoj škripa ulaznih vrata i težak hod korpulentne sluškinje, uz povremenu grmljavinu i prolazak vlaka, stvaraju jezovitu atmosferu. Središnji element scenografije je drveni stol, čija unutrašnjost krije gomilu krpenih lutaka – tijela ostalih ubijenih učenica. Vizualno je nerealistički i prikaz likova, čija su lica prekrivena bijelom bojom, a pojedini dijelovi tijela groteskno naglašeni. U ovako postavljeni vizualni koncept uklapaju se i kostimi Florilene Popescu Farcasanu, a glazbenu podlogu potpisuje Dinu Giurgiu.

Kratka priča

U podučavanju učenice matematici i filologiji, prepunom apsurda, Horatiu Malaele svojeg Profesora igra začudnim korištenjem jezika, koji priziva govor likova iz crtanih filmova, a u jednom trenutku njegovo mumljanje pretvara se u zadivljujuću opernu ariju kojom sve autoritativniji profesor želi steći divljenje. Učenica koja se žali na zubobolju i nikako joj ne polazi za rukom pravilno izgovoriti uvijek iste riječi na različitim jezicima, u Profesoru izaziva sve veći bijes i on joj na kraju odluči objasniti lingvistiku nožem, kojim je probode. Ne baš inteligentnu učenicu, čiji imućni roditelji žele da u tri tjedna pripremi doktorat, utjelovila je Aylin Cadar, a karikaturalno uobličenu služavku Marie – koja stalno prekida i upozorava Profesora na ono što bi opet mogao učiniti – tumači Victoria Dicu. U posljednjem prizoru na vratima se iznova oglasi zvonce, a na poduku dolazi nova učenica (Diana Stancu/Andreea Tanase) i bizarna igra između Profesora, Učenice i Služavke iznova može početi. Drvena kutija se zatvara.

   Ovogodišnji Međunarodni festival malih scena zatvorila je »Kratka priča o Antikristu«, nastala u produkciji BITEF Teatra iz Beograda i u režiji Andraša Urbana. Polazište predstave je djelo V. Solovjeva »Tri razgovora« i polemički spis »Razgovor Treći – Kratka povijest o Antikristu« u kojemu autor izlaže svoje viđenje apokaliptičke budućnosti čovječanstva. Sukladno svojoj redateljskoj poetici, Andraš Urban gradi predstavu ekspresivnim slikama u snažnom kontrapunktu s tekstom i glazbom. Planove izvedbe, koji su često kontrastno postavljeni, dramaturški je povezala Jelena Bogavac, a sama predstava žanrovski je nešto između koncerta i performansa.

Crkva-Država-Vojska

»Kratka priča o Antikristu« počinje orgijastičkim prizorima oslobođene ženske seksualnosti, kojoj su vizualno suprotstavljena raspela kao simboli religijske represije i zabrane. U središtu izvedbe je pet ženskih tijela, što otvara pitanje žene u kontekstu društva i kršćanskih dogmi koje manipuliraju ženskim tijelom. Tu se pojavljuje i motiv bezgrešnog začeća, kojemu su suprotstavljeni ultrazvučna snimka djeteta i slika trudnice koja na mikrofon navlači kondom. U polemici koju otvara prema institucionaliziranoj vjeri, Andraš Urban ikonografski različite prikaze Isusa kontrastira prizorima rata i nasilja, ukazujući na vezu između Crkve, Države i Vojske. Urban je kritičan i prema komercijalizaciji vjere i vjerskih simbola, kao što su kičasta raspela, srca obavijena trnjem i gomile križeva koji djeluju poput robe u supermarketu.

   Predstavu »Kratka priča o Antikristu« energično izvode Marta Bereš, Ana Marković, Danijela Petković, Suzana Lukić i Aniko Kiš, čiji su pokreti usklađeni sa žestokom glazbom Irene Popović koju uživo izvode Danilo Tirnanić, Ivan Mirković i Nikola Dragović. Izgovoreno i otpjevano na sceni prati video Igora Markovića.

Hod civilizacije

Ove godine na Festivalu smo vidjeli tematski i estetski različite predstave, koje je selektor Bojan Munjin pokušao objediniti pod sintagmom »Od sjaja do očaja«, a kojom se može opisati hod današnje civilizacije. Festival je otvorila predstava »Buržoazija« Kazališta Na balustradi iz Praga, u režiji Jana Mikulašeka, inspirirana Bunuelovim filmom »Diskretni šarm buržoazije«. Prikazano je i nekoliko predstava nastalih prema klasičnim predlošcima. Jugoslovensko dramsko pozorište iz Beograda izvelo je »Razbijeni vrč« Heinricha von Kleista, u režiji Igora Vuka Torbice, a kazalište Atelje 212 predstavilo se »Kazimirom i Karolinom« Odona von Horvatha u režiji Snežane Trišić. Za razliku od ovih klasično režiranih predstava, inovativno iščitavanje dramske klasike predstavila je »Hedda Gabler« SNG-a Maribor u redateljskoj viziji Mateje Koležnik. Drugačiji pogled na Ionesca i teatar apsurda pružila je i rumunjska predstava »Instrukcija« u izvođenju Nacionalnog kazališta »I. L. Caragiale« iz Bukurešta te u režiji Horatiua Malaelea.

   Suvremeno dramsko pismo predstavio je »Mobitel« katalonskog dramatičara Sergija Belbela, u izvedbi zagrebačke Moruzgve i režiji Krešimira Dolenčića. Prikazan je i autorski projekt »Aleksandra Zec« Olivera Frljića u izvođenju riječkog HKD Teatra, koji je festivalski žiri u sastavu Tatjana Mandić Rigonat, Sandra Lončarić Tankosić i Robert Raponja proglasio najboljom predstavom u cjelini.