KKI kao zamašnjak poduzetničkog razvoja

Sajamski dio u nekadašnjem Bernardiju – Marko Žmak u prvom planu / Snimio Sergej DRECHSLER

Sektor kulturne i kreativne industrije u Hrvatskoj još nije dovoljno prepoznat ni kao zasebni sektor, ni kao statistički sektor, ni na razini javnih politika. Pogled prema Europskoj uniji otkrit će udio KKI-ja od 4,5 posto BDP-a te zapošljavanje do 8,5 milijuna ljudi

Pojam kulturnih industrija od početka primjene sredinom prošlog stoljeća izaziva brojne kontroverze. Pa dok su ga njegovi roditelji Adorno i Horkheimer prvi put upotrijebili u negativnom smislu u kontekstu standardizacije, komodifikacije i produkcije pasivnosti, neki kasniji teoretičari – a još više praktičari – upotrebljavaju ga u kontekstu osvještavanja ekonomskog potencijala kulture. Vremenom su kulturne industrije proširene (ili sužene, ovisno o kutu gledanja) pojmom kreativnih industrija pa je bal mogao početi.

   Na našim prostorima rađanje kulturnih i kreativnih industrija počelo je tranzicijom. Masovnu distribuciju kulturnih dobara u Jugoslaviji zamijenila je segmentirana naznaka individualiziranih pokušaja novih igrača na tržištu, ovaj put utemeljenom na nešto drugačijim postulatima te prevrednovanom i novom tehnološkom, digitalnom revolucijom. Počelo je, dakle, rađanje kulturne industrije, svjesne da bez prodaje nema proizvodnje, a da prodaje nema bez pametnog plasmana.

   Dolazimo tako i do 2015. godine i situacije u kojoj i industrija i kultura na ovim prostorima pokušavaju opstati. Kultura sa svojih manje od pola posto proračunskih izdvajanja, rekordno niskih, i industrija u borbi s vjetrenjačama recesije i bez strateških nacionalnih dokumenata koji bi barem deklarativno prepoznali njenu važnost i potencijal. Virkanje industrije, pak, prema Europskoj uniji otkriva udio KKI-ja od 4,5 posto BDP-a te zapošljavanje do 8,5 milijuna ljudi.   

Jedanaest sektora kulturnih i kreativnih industrija su knjige, novine i časopisi, glazba, scenska umjetnost, televizija, film, radio, videoigre, vizualna umjetnost, arhitektura, promidžba.

Neprepoznati KKI

Ovu statistiku donosi »Mapiranje lokalnih kreativnih poduzeća u Hrvatskoj«, dokument na 50-ak stranica nastao u sklopu hrvatsko-slovenskog projekta »Creative StartUp«, čiji je jedan od opipljivih rezultata i istoimena konferencija/sajam koja se ovih dana održavala u Rijeci u prostoru bivšeg Bernardija.

   U dokumentu elaborirana je slaba iskorištenost potencijala kreativnog sektora, zbog čega je svrha cijelog projekta utjecanje na njegov razvoj na hrvatsko-slovenskom pograničnom prostoru. Projekt inače traje od siječnja 2014. godine te osim analize resursa, utvrđivanja slabosti i potencijala, raznih edukacijskih i prezentacijskih aktivnosti, nastoji izraditi i strategiju te stvoriti preduvjete za rad na području KKI-ja.

   Voditeljica projekta čiji je Grad Rijeka glavni partner, savjetnica za međunarodne odnose u Odjelu za kulturu Grada Rijeke Irena Kregar Šegota, kaže da na tom putu ima brojnih problema i izazova.

   – U Hrvatskoj KKI još uvijek nije dovoljno prepoznat ni kao zasebni sektor, ni kao statistički sektor, ni na razini javnih politika. Možda je najalarmantnije nerazumijevanje vidljivo na svim razinama, od lokalne uprave preko strukovnih udruženja i samih kulturnih stvaralaca do ključnih sudionika u poticanju razvoja KKI-ja. Problematiku KKI-ja u Hrvatskoj kontinuirano i sistematično prati isključivo Odjel za kulturu i komunikacije Instituta za razvoj i međunarodne odnose u Zagrebu.

Ministarstvo kulture, Ministarstvo gospodarstva i Ministarstvo poduzetništva i obrta nominalno podupiru KKI putem programa financiranja, no ti izolirani programi i potpore nisu dio šireg plana i programa – kaže Kregar Šegota, ističući da će se do kraja projekta izraditi SWOT analiza, odnosno analiza snaga, slabosti, prilika i prijetnja KKI-ja u Rijeci i PGŽ-u te dva nacrta strateških dokumenata: nacrt strategije razvoja KKI-ja u Rijeci i PGŽ-u te prijedlog kurikuluma »Interdisciplinary Arts« s ciljem povezivanja umjetničkih obrazovnih programa s programima iz domene poduzetništva, ekonomije i turizma.

   Budući da je prema riječima Kregar Šegote Odjel za kulturu i komunikacije IRMO-a jedini koji se sustavno bavi pitanjima KKI-ja, obratili smo se znanstvenoj suradnici na Odjelu Jaki Primorac. I to prvo s teorijskim pitanjem potiče li KKI komercijalizaciju te potire li autonomne, pa i emancipatorske vrijednosti kulture i umjetnosti? Ili plastičnije: ubija li industrija kulturu i kreativnost?

   Primorac smatra da nije potrebno »bojati« se KKI-ja, nego da se treba bojati javnih politika orijentiranih samo na ekonomski princip u kulturi, kojim se želi nametnuti samo jedan smjer razvoja za sva područja, a koji je u posljednjih petnaestak godina bio dominantan na europskoj i svjetskoj razini.

Bit će kako odlučimo

– U tom smislu moramo biti oprezni kako taj princip kod nas ne bi postao prevladavajući, upravo u vrijeme kada mnoge europske zemlje napuštaju politike okrenute u tom smjeru. Zato bismo se trebali okrenut i prema konceptu održivog kulturnog razvoja, gdje se može naći mjesta i za jedne i za druge, pri čemu bi stvaranje (javnih) politika u tom polju trebalo biti participativne prirode – kaže Primorac.

   No postavlja se pitanje i treba li u razvoju KKI-ja početi od lokalnih inicijativa poput riječke »Creative StartUp« konferencije ili treba donijeti strateški nacionalni dokument, odnosno što će se dalje događati s KKI-jem u Hrvatskoj, obzirom na to da zauzima sve važniju poziciju u europskim strateškim dokumentima?

   – Naravno da bi bilo bolje donijeti strateški dokument na nacionalnoj razini; međutim, u kontekstu kada takvih dokumenata nema i nije izgledno da će ih uskoro biti, posve je valjano krenuti od lokalnih inicijativa i lokalnih strateških dokumenata iz tog područja. Ne smijemo zaboraviti da je razgovora o kulturnim industrijama na strateškoj razini RH bilo i prije – upravo se i »Strategija kulturnog razvitka« koju je Sabor usvojio 2002. godine, a koja nikad nije zaživjela, doticala kulturnih industrija i strateških smjernica vezanih za njihov razvoj unutar ukupnog kulturnoodrživog razvoja – kaže Primorac, zaključujući da u europskom kontekstu za kulturu važi pitanje subsidijarnosti, odnosno princip gdje je donošenje politika i odluka o financiranju primarno u rukama država članica. Ili, bit će nam onako kako sami odlučimo.

   Neke od tih »naših« odluka bit će sadržane u nacrtu strategije razvoja KKI-ja u Rijeci i PGŽ-u, koju će, u nedostatku nacionalne strategije, izraditi Regionalna razvojna agencija Ljubljanske urbane regije u kontekstu projekta »Creative StartUp«. Ova agencija, kaže Kregar Šegota, ima značajno iskustvo u području poticanja KKI-ja u Ljubljani, koja se u europskom kontekstu ističe kao sjajan primjer. A cilj svega toga poticanje je razvoja novih proizvoda i sadržaja kao produkata stvaralačkih i tehnološki inovativnih pristupa.

   – Pritom se misli na proizvode kao što su: proizvodnja softvera, multimedijalnih računalnih igara, video i glazbena produkcija, arhitektura, dizajn, novi mediji i slično. Drugi važan zadatak je stvoriti poticajno okruženje za mlade kreativce iz uže i šire regije. Broj mladih, obrazovanih ljudi u Rijeci, s jedne strane, sve je veći, s druge pak strane sve je manje mogućnosti za njihovo zapošljavanje, pa čak i za bilo kakav izvor prihoda u područjima za koja su se obrazovali – kaže Kregar Šegota, zaključujući da je intelektualni i kreativni potencijal ključan ekonomski resurs grada.   

Matija Raos je na konferenciji »Creative StartUp« moderirao panelnu diskusiju o »coworkingu«, fenomenu udruživanja i potenciranja društvenih, profesionalnih i materijalnih resursa kroz zajednicu koja dijeli uredsku infrastrukturu. Budući da je i prostor bivšeg Bernardija, u kojem se održala konferecnija, zamišljen kao jedno takvo mjesto, pitamo Raosa, inače predsjednika Hrvatskog društva nezavisnih profesionalaca, da pojasni prednosti udruživanja.    – Razni tipovi kreativaca u »coworking« zajednici s odgovarajućom infrastrukturom mogu pronaći svoje profesionalno utočište, podršku, suradnike i klijente, edukaciju te ujedno uživati u učincima sinergije koja nastaje kao posljedica boravka veće količine kreativnih ljudi u jednom prostoru.    Hrvatska još nema prostor koji bi se mogao nazvati »kreativnim centrom«, a najbliži kvalitetni primjeri su dizajn-inkubator »Nova iskra« u Beogradu i kreativni centar »Poligon« u Ljubljani. Iz njihovih primjera možemo mnogo naučiti. »Poligon« surađuje na brojnim projektima iz kreativnih industrija, a postali su eksperti za grupno financiranje te u dvije godine prikupili više od dva milijuna dolara za razvoj različitih projekata iz domene produkt-dizajna. »Nova Iskra«, pored samog prostora i kvalitetne edukacije i konzultacija, funkcionira i kao kreativni »hub« koji svojim članovima, bez obzira jesu li korisnici prostora ili ne, donosi projekte iz privatnog sektora te preuzima ulogu projektnog menadžera i medijatora – kaže Raos, zaključujući da Hrvatskoj treba snažna i umrežena kreativna zajednica koja počiva na »bottom up« principu te koja inzistira na unapređenju pozicije struka i poslovnih modela unutar sektora kreativnih industrija.

Riječku priču treba razvijati

I Matija Raos, jedan od moderatora panelnih diskusija na konferenciji »Creatice StartUp«, smatra da Rijeka ima izražen potencijal.

   – Uz odlučnost Odjela za kulturu, bivši Bernardi mogao bi postati snažna gravitacijska točka KKI-ja u regiji putem uspostavljanja polivalentnog i vrhunski opremljenog kreativnog centra s jakim multidisciplinarnim programima i konkretnim EU projektima u domeni poticanja kreativnog poduzetništva i stvaralaštva. Vjerujem da bi takav zajednički, participativni i suradnički prostor direktno utjecao na osvještavanje potencijala grada, kvalitetnije pozicioniranje, podizanje razine aktivne demokracije te umrežio riječke, ali i hrvatske i regionalne, dionike KKI-ja – kaže Raos, smatrajući da baš zbog kaskanja za Europom treba težiti sinergiji ovakvih »bottom up« inicijativa te institucija, odnosno uspostavljanju dijaloga i identificiranju organizacija koje mogu služiti kao medijatori procesa.

   A kako to izgleda na terenu, može pokazati primjer riječkog poduzetnika Marka Žmaka, koji je na »Creative StartUpu« zajedno sa skupinom suradnika predstavio razne tehnologije i mogućnosti njihovog korištenja u kreativne svrhe, kao i inicijativu za osnivanje riječkog »makers laba«. Ideja je potaknuta nedavno osnovanim labom Gradske knjižnice Rijeka i trenutno je još u razvoju, kaže Žmak, a jedan od ciljeva »makers laba« upravo je poticanje lokalnih aktera na rješavanje problema KKI-ja. Pritom Žmak smatra da su ključni problemi nepovezanost aktera iz kreativnih branši, nedovoljno korištenje tehnoloških mogućnosti te nedovoljna iskorištenost lokalnih kreativnih potencijala.

   – Sajam kreativnih industrija pozitivan je korak prema rješavanju tih problema. Nadam se i da će potaknuti lokalne kreativce i druge aktere na stvaranje plodnijeg tla za razvoj KKI-ja. Također, nadam se da će stvoriti priču koja će se dalje razvijati, jer ako sve ostane samo na jednom održanom sajmu, onda je to bezveze utrošeno vrijeme, novac i energija – zaključuje Žmak.