
Prizor iz filma »Idi i gledaj«
Parada pobjede simbolično će danas biti obilježena remek-djelom Elema Klimova »Idi i gledaj«, a sutra se održava masterclass Želimira Žilnika i projekcija njegova dokumentarca »Destinacija Serbistan«
RIJEKA » Manifestacija »Signali nad gradom« kojom se u Art-kinu »Croatia« filmski, teorijski i glazbeno obilježava 70. obljetnica oslobođanja Rijeke programski se, slučajno ili ne, simbolično poklopila s nekim trenutno vrućim temama. Tako je izvrsna komedija »Ponos« Matthewa Warchusa o grupi gej aktivista koji su prikupljali donacije za velške rudare koje je neoliberalna politika Margaret Thatcher nakon zatvaranja rudnika natjerala da objese gaće i fenjere na štap, prikazan na dan kad je na britanskim izborima nanovo trijumfirao konzervativac David Cameron koji praktički nastavlja politiku njegove »željezne« istomišljenice i zalaže se za »jednu naciju«.
Da bi paradoks bio veći, u lipnju je zakazan još jedan zagrebački Gay pride koji bi imao smisla samo ako njegovi organizatori nešto nauče od njihovih londonskih kolega. Kao što su se te mitske 1985. londonskom Gay prideu simbolično pridružili velški rudari kako bi se solidarizirali s LGBT populacijom, shvativši da s njome manje-više dijele istu sudbinu, što je jedna od možda nejemotivnijih filmskih završnica koje ćemo vidjeti ove godine, tako bi i naša lipanjska Parada ponosa imala smisla samo ako joj se na isti način pridruže svi naši osiromašeni radnici koji dijele njihovu sudbinu, umjesto da se u očaju priklanjaju »Živom zidu«, »šatorašima« i sličnim likovima koje njima manipuliraju.