Nakon što su tri člana Nadzornog odbora HRT-a zatražila razrješenje – Mate Radeljić jer je dio tima Kolinde Grabar Kitarović, a Svatozar Sarkanjac i Viktor Gotovac jer Sabor nije prihvatio izvješće o radu NO HRT-a za 2013. godinu – i nakon što je u četvrtak saborski Odbor za medije, na poticaj nezavisnog Josipa Kregara predložio Hrvatskom saboru da razriješi ne samo ta tri, već sva četiri člana NO HRT-a koje imenuje, pred saborsko glasovanje o razrješenjima priopćenjem za javnost oglasio se Dražen Rajković onaj kojeg se hoće smijeniti makar razrješenje nije tražio.
U priopćenju Rajković među ostalim tvrdi kako neprihvaćanje Izviješća o radu NO HRT-a nije razlog zbog kojih su Gotovac i Sarkanjac dali ostavke, baš kao i to da je zbog odluke Glavnog ravnatelja HRT-a Gorana Radmana da u pregovorima s Pay-TV operaterima o reemitiranju HRT-ovih programa na njihovim platformama HRT obnovio ugovor o zastupanju s EBU-om, kojeg u Hrvatskoj zastupa ZAMP, propuštena prilika da se stekne 250 tisuća novih obveznika RTV pristojbe čimi bi se, kaže, stekli uvjeti da pristojba padne sa 80 na samo 66 kuna mjesečno.
Priopćenje donosimo u cijelosti;
Hrvatski mediji jučer su objavili kako su Viktor Gotovac i Svetozar Sarkanjac podnijeli ostavke na dužnost člana Nadzornog odbora Hrvatske radiotelevizije (nastavno: NO HRT-a), navodno motivirani prošlotjednim neprihvaćanjem Izvješća o radu i provedbi zakonitosti rada i financijskog poslovanja HRT-a u 2013. (nastavno: Izvješće) u Hrvatskom saboru, čime su preuzeli odgovornost za otežano djelovanje rada tijela koje nadzire zakonitost rada i financijskog poslovanja Hrvatske radiotelevizije.
Dijelu javnosti poznato je, a to nikada nisam krio, kako sam upravo ja autor najvećeg dijela navedenog Izvješća. U srži spora oko tog dokumenta zapravo se nalazi dubinsko razmimoilaženje oko shvaćanja i provedbe funkcije nadzora rada HRT-a i njegovog Glavnog ravnatelja. Naime, u sporno Izvješće vjerno je preneseno stajalište većine članova NO HRT-a kako se pri nadzoru poslovanja HRT-a moramo dosljedno pridržavati zakona i ostalih propisa. Očito je kako ostali društveni akteri smatraju da na tome ne treba inzistirati, što je njihovo pravo, ali i odgovornost.
Glede osobne moralne odgovornosti oko neprihvaćanja Izvješća u Saboru, najprije moram napomenuti kako je isključivo „zaslugom“ predsjednika Nadzornog odbora HRT-a tom Izvješću trebalo više od šest mjeseci da s Prisavlja dođe na Trg sv. Marka, što je doista rijetkost. Nadalje, predsjednik NO HRT-a u saborskoj raspravi uopće nije predstavio ni branio Izvješće, već je učinio sve da se od njega distancira i ogradi, pa ne čudi nerazumijevanje zastupnika oko njegova sadržaja i intencije. Stoga upravo predsjednik NO HRT-a snosi cjelokupnu odgovornost jer je propustio priliku braniti dokument o kojem je raspravljao i glasovao, a s čijim se sadržajem čak i ne mora u potpunosti slagati. Na kraju, predsjednik NO HRT-a za saborskom je govornicom izrekao neistinu kako je bio protiv izvješća i na njega imao izdvojeno mišljenje, iako to nije točno, što proizlazi iz zapisnika i fonograma 27. sjednice NO HRT-a od 21. srpnja 2014.
Posebno ističem kako u prilog naših stajališta idu izvješća međunarodnih novinarskih udruga Reporteri bez granica i Kuće slobode te domaće Udruge poreznih obveznika Lipa, koji odreda ističu nužnost slabljenja snažne političke kontrole te uspostave profesionalnog upravljanja nad HRT-om i drugim javnih poduzećima.
Odgovorno tvrdim kako neprihvaćanje Izvješća o radu NO HRT-a u 2013. nije razlog podnošenja ostavke dvojice mojih uvaženih kolega i članova NO HRT-a. Oni su podnijeli ostavke isključivo želeći pod svaku cijenu spriječiti da NO HRT-a na tri puta otkazivanoj sjednici raspravi više najavljenih točaka dnevnog reda u kojima se tretira izvjesna milijunska materijalna šteta za HRT te kršenje Zakona o HRT-u i drugih propisa, što je itekako u nadležnosti NO HRT-a.
Pođimo redom. Tjednik Novosti objavio je 30. siječnja 2015. intervju s Markom Ugarkovićem, bivšim članom Uprave HRT-a (od rujna 2011. do srpnja 2012.), pod naslovom ZAMP-ovi ugovori s HT-om i Vipnetom su štetni za HRT. Najkraće, u tom se intervjuu kaže kako je glavni ravnatelj HRT-a Goran Radman u prosincu 2012., sedam dana nakon razrješenja starog i tri dana prije konstituiranja novog saziva Nadzornog odbora HRT-a, retroaktivno poništio napore bivše Uprave HRT-a da nastupi samostalno u pregovorima s Pay-TV (IPTV, kabelskim i satelitskim) operaterima o reemitiranju HRT-ovih programa na njihovim platformama. Umjesto izravnog nastupa, Radman je sve vratio na staro i obnovio ugovor o zastupanju s EBU-om (kojeg u Hrvatskoj zastupa ZAMP). Po procjeni na temelju Ugarkovićevih parametara, HRT je od Pay-TV operatera na ime reemitiranja programa u 2012. preko ZAMP-a naplatio samo 8,5 umjesto 45 milijuna kuna. U sljedeće tri godine (2013.-2015.) HRT po toj osnovi može naplatiti najviše 14 milijuna kuna, dok je po cjeniku napravljenom prije njegova dolaska mogao zaraditi više od 135 milijuna kuna.
Prije dolaska Gorana Radmana željelo se kroz izravne pregovore s Pay-TV operaterima doći do podataka o najmanje 250 tisuća njihovih pretplatnika za koje je izvjesno kako izbjegavaju plaćanje RTV pristojbe. Kada bi se u bazu podataka HRT-a unijelo tih novih 250 tisuća pretplatnika, blagajna javnog RTV servisa svake bi godine bila bogatija za čak 240 milijuna kuna, što znači da je Glavni ravnatelj HRT-a donio odluke kojima HRT u četiri godine (2012.-2015.) propušta ostvariti prihode od najmanje 960 milijuna kuna! Drugim riječima, da se glavni ravnatelj HRT-a potrudio savjesno obaviti svoju obavezu i steći 250 tisuća novih obveznika RTV pristojbe, ta bi naknada istog trenutka mogla pasti s 80 na samo 66 kuna mjesečno! Alternativno, time bi se stvorila dostatna pričuva da se socijalno najugroženijim slojevima stanovništva zakonom omogući plaćanje višestruko niže pristojbe (od, na primjer, 40 kuna).
Sveukupno, na temelju Ugarkovićeva intervjua nije teško izračunati kako se potencijalna šteta od odluke glavnog ravnatelja da HRT prema Pay-TV operaterima zastupa ZAMP penje na čak 1,12 milijardi kuna ili otprilike jednogodišnjim prihodima od RTV pristojbe! Osnovano se sumnja kako je Glavni ravnatelj HRT-a pritom prekršio čak dva propisa: odredbu članka 23. stavka 1. točka 9. Zakona o HRT-u (o proceduri davanja punomoći za zastupanje HRT-a) te odredbu članka 17. stavak 3. podstavak 4. Statuta HRT-a (o proceduri donošenja cjenika)!
Za taj sam intervju doznao početkom veljače i mailom od predsjednika NO HRT-a Viktora Gotovca odmah zatražio da se sazove hitna sjednica NO HRT-a na kojoj bi se raspravila ta točka dnevnog reda, u čemu mi je većina kolega dala potporu. Viktor Gotovac se potpuno oglušio o taj zahtjev većine članova NO HRT-a. Redovna sjednica na kojoj je trebalo raspraviti to i druga važna pitanja nikada nije održana, iako je tri puta sazivana i opozivana. Potom je pokušao sazvati elektronsku sjednicu bez te točke, ali je upozoren kako je to nelegalno i u suprotnosti s Poslovnikom o radu NO HRT-a, da bi nakon svega podnio ostavku na članstvo u NO HRT-a.
Osim što se „na čekanju“ nalaze radni materijali koje je Glavni ravnatelj HRT-a pripremio za tematsku sjednicu vezanu za status provođenja Programa restrukturiranja HRT-a s naglaskom na kadrovsku problematiku, blokada rada Nadzornog odbora HRT-a onemogućila je i otvaranje rasprave po sljedećim važnim pitanjima, od kojih se u većini tretira potencijalna šteta za HRT te moguće kršenje Zakona o HRT-u i drugih propisa:
– konačna odluka o visini RTV pristojbe za 2015. u iznosu 80,00 kuna;
– izravan nadzor ugovora o radu Glavnog ravnatelja HRT-a Gorana Radmana nakon izjave Silvije Luks, bivše predsjednice NO HRT-a, od 28. prosinca 2014., kako je ona odbila potpisati taj Ugovor (što je u suprotnosti s ranijom izjavom Glavnog ravnatelja);
– razmatranje posljedica iznenadne odluke Ravnateljstva HRT-a od 26. siječnja 2015. o ukidanju odluke o limitiranju plaća rukovodećih struktura na HRT-u iz kolovoza 2009., iako recesijski uvjeti u hrvatskom gospodarstvu još nisu prestali (nakon čega su mediji izvijestili o još neprovjerenom značajnom povećanju plaća rukovodećeg osoblja);
– izravan nadzor ugovora o zakupu ugostiteljskog prostora od 2000. temeljem pisane prijave bivšeg zakupnika MAPA d.o.o. kako je HRT s osnova razlike zakupnine oštećen za iznos od najmanje 1,2 milijuna kuna (s očitom korupcijskom konotacijom)
– dovođenje u zakonske okvire procedure sklapanja Sporazuma za ublažavanje financijskih teškoća određenog dijela građana koji su ovršenici u postupcima prisilne naplate tražbina male vrijednosti na novčanim sredstvima između Vlade RH i HRT-a, od 19. siječnja 2015. (pri čemu je sadržaj sporazuma nesporan);
– traženje očitovanja od Glavnog ravnatelja HRT-a zašto više od godinu dana u odnosu na statutarni rok kasni izrada Strategije poslovanja i razvoja HRT-a.
Zaključno, u demokratskim zemljama poštovanje zakona i drugih propisa te jednakost svih pred zakonom moraju biti najviše vrednote. Tijekom mog mandata u Nadzornom odboru HRT-a dosljedno sam se pridržavao tih načela. Iz naprijed navedenog posve je očito kako nadzor zakonitosti rada i financijskog poslovanja Hrvatske radiotelevizije nikada nije bio potrebniji i važniji te da svaka njegova, makar koliko kratka, blokada može imati značajne negativne posljedice. Poštovat ću svaku odluku Hrvatskog sabora, tijela koje me je izabralo, s uvjerenjem da će i ono svojim djelovanjem poslati javnosti i svim zaposlenicima Hrvatske radiotelevizije istu poruku.
S poštovanjem,
Dražen Rajković
