RIJEKA  Izvan terena svaka bi ga majka za – zeta, pazi da ne nagazi nečiju sjenu. Na zelenom travnjaku – zmija. Grize bez milosti. Vedran Jugović, Osječanin, jedan od najboljih igrača HNK Rijeka. Za sve zasluge dobio je i kapetansku traku, kada na terenu nema – Anasa Sharbinija. Jugović na desnoj strani vezne linije, po onoj vanjskoj pruzi uz aut liniju. Može i lijevo… Zadnji vezni po potrebi, uostalom na sredini terena nalazi se često u svim rotacijama Rijekine igre. Po Kekovim nacrtima.

Jugovića, međutim, neće biti na terenu nekoliko tjedana. U susretu sa Slaven Belupom stradalo je koljeno. Zalegao je negdje sredinom poluvremena, boljelo je… Ali, nastavio je trčati. Dan poslije nije mogao hodati. Magnetska rezonanca poslala ga je kod doktora Borisa Nemeca s dijagnozom puknuća vanjskog meniskusa lijevog koljena. Ako ne računamo Matu Maleša, kojega nema već godinu dana, Moisesa kojega možda neće biti na travnjaku do kraja sezone te Močinića, koji se iz Brazila, Praja do Forte, morao vratiti kući jer mu je Lovren »legao« na gležanj na treningu, Jugović je pehist kakvih je malo u HNL-u… Treće prisilno zaustavljanje u »boksu« otkako je stigao na Kantridu.

Rijeka je čvrsta

  – Takav je život… Treba sve gledati s vedrije strane. Doktori tvrde da bih za tri tjedna mogao krenuti s maksimalnim intenzitetom treninga.

  – U Žilini je u pitanju bio palac. Pa protiv Betisa kopačka u glavu. Čestitka za povratak na zeleni travnjak. Sva sreća, ušli smo u »zimsku pauzu«.

  Gledali ste uzvrat Kupa Lokomotiva – Rijeka 0:4 u depresivnom ambijentu Kranjčevićeve?

  – Jesam, naravno. Otužan ambijent, ali golovi su bili sunce na sivom nebu. Nadigrali smo ih u svemu. Nismo slučajno ostvarili 8:1 u dvije utakmice. A Lokomotiva je Zagrebu utrpala šest golova, dobila i Hajduka… Ivkovićev sastav ne treba nikada podcijeniti, bit će teško u ponedjeljak za bodove, ali Rijeka je čvrsta fizički i mentalno. Maksimalna je mobilizacija u svakom trenutku, na svakom treningu. U srijedu su odradili fenomenalno, svaka im čast.

U polufinalu Kupa ždrijeb je odredio da se sastanu Dinamo i Rijeka. Prvi je susret 8. travnja u Maksimiru?

  – Polufinale ili finale, svejedno! S Dinamom moramo odigrati i dobiti da bismo obranili Rabuzinovo sunce. Dinamo u polufinalu nije nikakva drama. Pobjegli su nam na prvenstvenoj ljestvici, moramo izravnati račune u Kupu. Dvaput smo ih dobili prošle sezone, mislim u Kupu. Sada bi moglo biti dovoljno u uzvratu… Vjerujem da ću do finala biti maksimalno spreman, jači i motiviraniji. 

 Novi način igre

  Rijeka s Dinamom igra 4. travnja na Kantridi za bodove, a četiri dana kasnije u Maksimiru za Kup?

  – Nije rijetkost da se tako poklopi. Ima slučajeva kada isti suparnici igraju tri puta u sedam dana. Evo, naigrali smo se s Lokomotivom. Prvenstvo i Kup su dvije različite utakmice, u njihovoj taktičkoj pripremi, ali i u glavama igrača. Finale prije finala, sastaju se dvije najjače ekipe. Ostali su imali sreće u ždrijebu…

  Tri gola na otvaranju sezone. Nikad bolje?

  – Da, ali najviše žalim za onim kaznenimm udarcem kojega u Parku mladeži nije svirao sudac Mlakar. Jer imali bismo dva boda više… Ekipa zabija golove. Nikad bolje? Sigurno kada je riječ o Rijekinu bijelom dresu.

  Priča da Rijeka nema napadača ne drži vodu, jer brojke govore o 13 golova i devet strijelaca?

  – Promijenili smo način igre. Svi dolazimo u završnicu i – zabijamo. Iz drugog plana. Otišao je Kramarić, došao je Balaj, došlo je do korekcije napadačke filozofije. Balaj je odlično otvorio sezonu, ali i on se nažalost ozlijedio.

  Dobro se nosite s ozljedama, najvećim neprijateljem sportaša?

  – Teško je pobjeći od svoje sudbine… Znao sam odmah da nešto nije u redu, presjeklo me u koljenu. Odigrao sam do kraja i mislio – prevario sam se. Koljeno je stradalo. Nije mi prvi put, valja se naoružati strpljenjem i raditi. Vraćao sam se uvijek, vratit ću se i sada. Sve je super, od doktora Nemeca do Thalassotherapije, curama i fizioterapeutima… Svima veliko hvala.