Jako smo zadovoljne ovim što radimo – Sanja Begić i Jasminka Pupovac Safić * Foto: I. TOMIĆ
Tete Jasminka i Sanja u svojim obiteljskim kućama u Jušićima skrbe za mališane uglavnom jasličke dobi. Put prema otvaranju obrta započeo je prije tri godine kada im je na »birou« ponuđeno besplatno osposobljavanje za zanimanje dadilja. Danas nimalo ne žale zbog toga
RIJEKA » Jasminka Pupovac Safić i Sanja Begić prve su riječke licencirane dadilje koje su nakon punih godinu dana birokratskih zavrzlama probile led i uspjele otvoriti obrt u svojim obiteljskim kućama u Jušićima.
Od studenog prošle godine tete Jasminka i Sanja svakodnevno skrbe za desetero mališana uglavnom jasličke dobi, a kako pričaju, put prema otvaranju obrta započeo je još prije tri godine kada im je na Zavodu za zapošljavanje ponuđena mogućnost besplatne edukacije za stručno osposobljavanje za zanimanje dadilja.
Potreba sufinanciranja
– Ja sam radila svašta. Bila sam kozmetičarka, pa sam se prekvalificirala za ekonomistu i na kraju za dadilju. Kada sam krenula na edukaciju Narodnog učilišta, rad s djecom nije mi bio potpuno stran, jer sam godinama provodila kreativne radionice. Po završetku edukacije učlanile smo se u Udrugu dadilja i započele s pripremama za otvaranje obrta.
Bile smo jedna drugoj podrška u svim peripetijama s kojima smo se suočavale, jer i svima oko nas otvaranje obrta ovakvog tipa bilo je nepoznanica. Nije postojao imenik dadilja, morale smo proći provjeru Centra za socijalnu skrb, zadovoljiti prostorne uvjete i još uvijek se borimo. Naime, sada se pokušavamo izboriti za sufinanciranje roditelja od strane jedinica lokalne samouprave.
Vjerujem da će budućim dadiljama koje se odluče za otvaranje obrta biti puno lakše, priča Pupovac Safić.
Svaka od njih, kaže Begić koja je po zanimanju laborant, skrbi o petero mališana u vlastitom prostoru, a djeca dolaze iz različitih krajeva, od Kastva, Matulja, Opatije, Rijeke pa do Viškova i Mošćeničke Drage.
– Nudimo mogućnost cjelodnevnog ili poludnevnog boravka. Radimo u malim grupama što nam omogućuje individualni pristup djetetu. Djeca imaju osiguranu prehranu i prostor za spavanje, a ukoliko je potrebno jelovnik se prilagođava njihovim potrebama, navodi Begić.
No i samo čuvanje, dodaje Pupovac Safić, prilagođava se potrebama roditelja koji na dadilju mogu računati i vikendom, praznikom, ali i u noćnim satima.
Kućna atmosfera
– Ukoliko roditelji moraju otputovati, dijete može prespavati kod nas. Također ukoliko roditelji rade u smjenama prilagođavamo se njihovom radu. Odabir dadilje za čuvanje djeteta nije samo stvar toga da nema mjesta u vrtićima.
Mi provodimo obiteljsko čuvanje djece, a to je nešto sasvim drugačije od smještaja djeteta u vrtić. Kod nas vlada kućna atmosfera u kojoj se dijete može opustiti kao u svom domu.
Djeca su naviknuta i na članove naše obitelji tako da nije problem ukoliko moraju i prenoćiti kod nas. Imamo s roditeljima poseban odnos, a vezale smo se i za djecu. Jako smo zadovoljne ovime što radimo, ističe Pupovac Safić.
Njihovu uslugu roditelji mjesečno plaćaju dvije tisuće kuna po djetetu, a da ne bi poslovale s gubitkom svaka od njih mora skrbiti najmanje o četvero djece.
– Svjesne smo da je to veliki izdatak za roditelje i upravo iz tog razloga želimo potaknuti jedinice lokalne samouprave da započnu sa sufinanciranjem roditelja. Već smo dobile pozitivan odgovor Općine Matulji, a nadamo se da će i druge jedinice lokalne samouprave jednako reagirati, kaže Pupovac Safić.
Zakon im, dodaje, omogućava čuvanje najviše šestero djece, a uz pomoć još jedne needucirane dadilje dvoje djece više, dok zapošljavanje još jedne educirane dadilje omogućava čuvanje dvanaestero djece. Obje se slažu da su spremne s vremenom proširiti svoju djelatnost bude li interesa dovoljnog broja roditelja.
