Braniteljska populacija susreće se s nizom problema

Franko Vidović: HDZ koristi branitelje za rušenje vlasti

Tihana Tomičić

Foto Arhiva/NL

Foto Arhiva/NL

Pravi razlog za ovakav prosvjed ne postoji. Jedino u čemu su branitelji konzistentni je zahtjev za smjenom ministra Matića, sve ostalo se mijenja iz dana u dan. Sve je jasnije da se radi o politički motiviranom okupljanju. I građani to vide 



Nakon zaoštravanja odnosa između organizatora prosvjeda branitelja u Savskoj i Vlade, pri čemu branitelji ne žele više ni riječ razmijeniti s ministrom Predragom Matićem i njegovim suradnicima, kao neformalni medijator pojavio se zastupnik SDP–a Franko Vidović – on je braniteljima prihvatljiv kao sugovornik, stoga je odmah počeo sloviti kao budući ministar u slučaju da SDP ponovno osvoji vlast. 


On to sve naravno demantira, jer su takve spekulacije preuranjene, ali ipak je više nego relevantan sugovornik o tome kako će Vlada dalje reagirati prema braniteljima i kako će se riješiti sadašnja tenzija u Savskoj. 


 Kako komentirate presudu Međunarodnog suda pravde u Haagu, koja nije utvrdila genocid nad Hrvatskom, unatoč očekivanjima javnosti da se to dogodi? Hoće li i to biti dodatni razlog za podjele u društvu?




  – Razočaran sam presudom kao i svi u Hrvatskoj. Po meni, sigurno je da se na nekim mjestima u Hrvatskoj dogodio genocid nad hrvatskim narodom. Naravno, ja ne moram biti zadovoljan, i nisam – kao vjerojatno i građani, ali na kraju moramo poštivati snagu te presude. 



Narodna zaštita će dobiti status branitelja 


   


    Spominje se donošenje jednog novog, organskog zakona o braniteljima koji bi dao odgovore na sva pitanja? 


    – Tako je, o tome se razmišlja, a što je najvažnije do toga je došlo upravo u razgovoru s prosvjednicima, to je njihov zahtjev, a nama je apsolutno prihvatljiv. To bi bio potpuno novi zakon o braniteljima. Naravno, novčana prava se ne bi proširivala jer država nema uvjeta za to, ali bi se na primjer priznao status branitelja pripadnicima Narodne zaštite i regulirao odnos RH prema HRVI prve i druge kategorije koji su bili pripadnici HVO-a. Sustav mora biti fleksibilan, tu se svi slažemo. 


   


Ovo sa Narodnom zaštitom je logično, ali rasprava o HVO-u opet će izazvati sporenja. 


    – Postoji mislim 147 invalida prve i druge kategorije HVO-a. Oni trenutno zbog izmjena zakona koje smo bili prisiljeni napraviti ne mogu ostvariti prava na ortopedska pomagala kao što to mogu HRVI prve i druge kategorije koji su pripadali HV-u. Te izmjene zakona su napravljene jer je Republika Hrvatska bila izložena nizu tužbi od strane nekadašnjih pripadnika HVO-a s manjim invaliditetom i za tu svrhu su porezni obveznici građani Hrvatske već izdvojili nekih 20 milijuna kuna za odštete. Osim toga, u najavi je bilo još 40-ak milijuna kuna tužbi i tu smo situaciju morali presjeći. Nemogućnost dobivanja potvrde o pripadnosti HV-u je spriječila takve tužbe, ali se na žalost odrazila i na HRVI prve i druge kategorije HVO-a. Ta situacija je riješena novim prijedlogom izmjena i dopuna Zakona o hrvatskim braniteljima, koji je, na žalost, povučen iz procedure na zahtijev dijela braniteljske populacije koja prosvjeduje. 


   


Braniteljske udruge treba depolitizirati 


   


    Kakav je bio vaš ratni put? Od prvog dana bili ste na fronti kao dragovoljac? 


    – Tako je, studirao sam na Prometnom fakultetu u Zagrebu, a nakon prve godine faksa sam se prijavio i od 13. srpnja 1991. do 1. veljače 1992. bio sam u uniformi ZNG-a, pa onda vojne policije HV-a. Nakon Sarajevskog primirja početkom ’92. sam se vratio na fakultet neko vrijeme, a onda sam kasnije bio dio Domobranske pukovnije na Velikoj Glavi i Dubravicama, a od lipnja 1995. tukao sam opet prve linije u 204.brigadi PZO-a, nas 15-ak bilo je istureno kao izvidnici. U ratni put upisano mi je da sam bio aktivan tek od 1. listopada 1991. – ranije jednostavno »kao« nema evidencije. Nisam nikad tražio da se to promjeni u papirima. Nikad nisam ništa tražio od Domovine, nikada nigdje nisam odbio ići. Ljudi koji su bili sa mnom znaju kako je bilo. 


   Nemate PTSP? 


    – Nitko nije prošao neokrznut kroz rat, sigurno, bilo bi nenormalno da to prođeš bez tragova. No, za mene je rat završio 1995. i okrenuo sam se normalnom životu kao tada još vrlo mlad čovjek od 28-29 godina, gradio sam obitelj i normalan život. Kako bi rekao general Gotovina: rat je gotov, okrenimo se budućnosti. Evo, Sabor me vratio u te dane… 


    SDP je tražio osobu koja bi braniteljima mogla biti prihvatljiva i našao vas? 


    – Ne, ne bih rekao da je tako. Do toga su doveli moji istupi na tu temu. Ja to gledam ovako: 1991. svi smo bili kao jedan, svi smo bili iste boje. Tako kako je bilo kroz rat, trebalo bi ostati i danas u miru – da smo svi jednaki, kao jedan. Ima mojih kolega branitelja i iz HDZ-a i iz drugih stranaka tu u Saboru – uvijek smo mi malo bliži međusobno nego što smo s ostalima. To je tako. Bili smo u jednoj fazi usmjereni jedni na druge, i normalno je da tako i ostane. Bez obzira na boje. Isto tako sve braniteljske udruge treba depolitizirati!



 Što još Vlada može učiniti nakon ovakve presude, kako zadovoljiti glad javnosti za pravdom?


  – Prerano je o tome govoriti, ali ako je suditi po posljednjoj sjednici Vlade, Vlada je očito usmjerena na to da Srbija poništi Zakon koji je donijela, a po kome je nadležna za sudovanje svima na području nekadašnje zajedničke države. Vidjeli smo svi da premijer i Vlada inzistiraju na ukidanju tog zakona po cijenu blokade pregovora Srbije sa EU. Činjenica je da je, koliko god mi svi bili razočarani, presuda ipak dala za pravo Hrvatskoj da se ovdje jesu dogodili zločini, da je to nesumnjivo počinila JNA, a znamo da je bila pod upravom Beograda. Prema tome, ta presuda realno nije toliko loša za Hrvatsku, mada bi svi bili sretniji da je bilo drukčije, još konkretnije. Možemo biti zadovoljni što je protutužba Srbije u cijelosti odbačena. Jasno je ukazano da su se zločini i etničko čišćenje dogodili u Hrvatskoj, nad hrvatskim narodom i da je počinitelj JNA i srpske paravojne postrojbe. 


 Ne mislite da će takva presuda pojačati podjele u društvu? Da se to nezadovoljstvo javnosti neće preliti u političke podjele?


  – Gledajte, mi smo tu svi na istoj strani, kompletan hrvatski narod i građani Hrvatske. To ne bi trebalo dovesti do podjela. Jasno, obitelji žrtava sigurno će sve to teško prihvatiti, i ja bih vjerojatno da sam u toj poziciji, ali to je realnost. To je pravna borba. Vrlo je teško pravno dokazati genocid, moraju postati pisani tragovi o namjeri genocida i još niz drugih karakterističnih obilježja. Mi svi znamo da je u tom smislu presuda nepravedna, to i ja privatno mislim. No, nemamo što drugo nego je poštivati. Posljednje što nam u Hrvatskoj treba su daljnje podjele.    

Politički razlog


Kako to da ste među braniteljima koji prosvjeduju u Savskoj 66 vi popularni, a niti jedan drugi SDP-ovac nije?  – To ne možete pitati mene, nego njih. Ja sam dio tih ljudi od prije poznavao, imamo zajedničke prijatelje, na kraju krajeva pripadamo istoj populaciji. Doduše, kao i Fred Matić, Ante Kontromanović, Ranko Ostojić, Tihomir Jakovina i još niz drugih. Svi mi koji smo sudjelovali u ratu se više-manje znamo. Naravno da tu nije u pitanju »popularnost« nego nešto drugo: odmah čim su branitelji pokazali da ministra Predraga Matića definitivno ne prihvaćaju, pojavile su se spekulacije o tome tko ga može naslijediti, tko to može preuzeti. No, jasno da ministar Matić odlično radi svoj posao, ima nedvojben ratni put, on je prošao što je malo tko prošao, pokrenuo je niz doista velikih i uspješnih projekata – Memorijalni centar Domovinskog rata u Vukovaru, koji smo čekali skoro 20 godina, pa veteranske bolnice itd. Ministar Matić ima maksimalnu podršku i u Vladi i u saborskoj većini! 

 Kako to da ste braniteljima vi prihvatljivi za komunikaciju, a ministar Matić, unatoč svemu što ste nabrojali, nije?


  – Ne znam, ja sam u tim pregovorima otpočetka, razgovarao sam puno s braniteljima neformalno, koliko kao zastupnik mogu neformalno razgovarati. Ipak smo mi dosad povukli i poteze koji su braniteljima prihvatljivi – evo, iz procedure su povučena dva zakona koje oni smatraju spornima. Nažalost, sve to nije bilo dovoljno da prosvjed prestane. Ja mislim da je Fred Matić najbolji ministar branitelja dosad, sigurno uz bok Juraju Njavri koji je bio prvi ministar branitelja. Otpočetka su s vođama prosvjeda razgovarali i Vlada, i Sabor i predsjednik Republike. Razgovarati želimo i hoćemo. Znamo da branitelji imaju velike probleme, i sam sam pripadnik te populacije pa znam, ali znam i da su ti problemi nastajali tijekom 20-ak godina, ne u zadnje dvije ili tri godine. Naravno razgovarat ćemo uvijek samo unutar institucija hrvatske države. Ne na ulici. 


 Što vidite kao glavni razlog prosvjeda, sada kad ste toliko puta već kontaktirali s tim ljudima?


  – Pravi razlog ne postoji. 


 Osim političkog? – Jasno. Pravi razlog bi postojao da je sve obrnuto od ovoga što sam vam naveo – kad bi vlast odbila razgovarati, kad bi odbila poslušati što se traži. Međutim, problem je što pravi razlog za ovakav prosvjed ne postoji. Nažalost, jedino u čemu su branitelji konzistentni je zahtjev za smjenom ministra Matića, sve ostalo se mijenja iz dana u dan. Zato je jasno da je razlog politički. Među ostalim, branitelji traže i poseban ustavni zakon, ja ne mislim da je to potrebno – Ustav već sad propisuje da je Republika Hrvatska dužna skrbiti o svojim braniteljima i njihovim obiteljima. Unatoč tome, svaki dan je neki novi zahtjev na tapetu. To najbolje govori o prirodi tog prosvjeda. Sve više i više postaje jasno da se radi o politički motiviranom okupljanju. I građani to vide. I žao mi je što bi ovaj prosvjed mogao trajno promijeniti sliku o braniteljima. To bi mogao biti na kraju jedini nusprodukt ovoga.   

Fleksibilniji zakon


Kako vidite inicijativu HDZ-ovog potpredsjednika Drage Prgometa koji je branitelje pozvao da odustanu i odu kući?   


– Pozdravljam je i podržavam, žao mi je samo da nije došla prije tri mjeseca, odmah na početku. S druge strane reakcija HDZ-a na inicijativu gospodina Prgometa kroz izjave Gordana Jandrokovića najbolji je dokaz da HDZ stoji iza svega. 


    Poznajete branitelje, razgovarate s njima i dok nema kamera: govore li Đuro Glogoški ili Ante Deur isključivo u ime HDZ-a? Što su oni: zastupnici jedne političke stranke ili šire javnosti? Vidimo da nisu svi branitelji iza prosvjeda, dapače.


    – Iza spomenutih prosvjeda stoji HDZ. I HDZ je taj koji ovu situaciju nastoji iskoristiti za sebe. 


    S ciljem rušenja vlasti?


    – Jasno. Pretpostavljam da je tako, kao i vi, kao i javnost, zar ne? S druge strane, braniteljska populacija susreće se s nizom problema, doista. O tome treba razgovarati i to treba rješavati. 


    Koji su to problemi? Evo Đuro Glogoški tvrdi na tribinama na kojima obilazi Hrvatsku da su braniteljske mirovine smanjene 40 posto od 2000. godine do danas. Je li to istina?


    – Mirovine su u mandatu ove Vlade jednom smanjene za 10 posto i to samo mirovine veće od 5.000 kuna. Pritom mirovine djece poginulih branitelja, mirovine hrvatskih ratnih vojnih invalida prve i druge kategorije nisu smanjivane. Pri tom se nije smanjivalo linearno, već se smanjivala samo cifra do 10 posto iznad 5.000 kuna. Onaj tko je imao 5.100 smanjeno mu je 100 kuna, onaj tko je imao 6.000 smanjeno mu je 600 kuna. Za vrijeme prethodne Vlade od smanjenja mirovina su bili izuzeti samo HRVI prve i druge kategorije, a svima ostalima su mirovine smanjene linearno, bez ikakvog novčanog cenzusa. Ali treba naglasiti da ima puno slučajeva gdje doista braniteljima treba pomoći – na primjer, znam momka iz Šibenika koji je prošao cijeli rat od prvog dana bio na prvoj liniji, i to kao izvidnik, a svi znamo što to znači. Bio je dvaput i ranjen, ali je bio na ćuki, nikad nije došao do doktora i nema nikakvu dokumentaciju za to. On nikad nije tražio nikakva prava, a sada bi htio ostvariti dio prava jer mu se egzistencijalna situacija narušila. On danas teško može ostvariti svoja prava, koja nedvojbeno ima. 


    Zašto ne?


    – Prošli su rokovi. Dakle, sustav bi trebao biti otvoreniji, fleksibilniji za takve ljude. Takvih imate puno. Apsolutno – svi se moramo pridržavati zakona, ali i zakone prilagoditi ljudima.   


Kaos nikom ne treba


Vi i osobno posjećujete šator u Savskoj 66. Dajete li time i legitimitet jednom nelegalnom prosvjedu?


    – Da, bio sam nekoliko puta u šatoru, kao što je bio i predsjednik države i predsjednik Sabora i ministar branitelja. Ne dajemo im time legitimitet, samo uvažavamo činjenicu što su tamo. Ljudi jesu tamo. To su moji ratni drugovi. To su moji kolege iz rata, ja ih volim vidjeti, ja poštujem svakog čovjeka koji se borio za Hrvatsku i doista imam poseban senzibilitet za njih. 


    Je li točno, kao što branitelji tvrde, da se razmišlja ih policija rastjera?


– Apsolutno ne. To otpočetka nikome nije padalo na pamet, nitko nikad o tome nije razgovarao niti razmišljao.   A što kažete na najave da će se napuniti 150 autobusa iz cijele Hrvatske i da će svi zajedno krenuti prema Banskim dvorima?

  – Kaos i militarizacija ne treba nikome tko želi dobro ovoj državi i ovom narodu! Ja sam i vođi prosvjeda, Đuri Glogoškom, javno i jasno rekao kad je tvrdio da netko na njega planira atentat neka to odmah prijavi policiji i DORH-u. Naravno da se to nije dogodilo. To je politički dio priče. Ovo u Savskoj ne možemo promatrati jednodimenzionalno. Treba odvojiti realne probleme branitelja, kojih ima, od politike. Pokušaji stvaranja izvanrednog stanja, kaosa, šetanje u odorama s bijelim križevima, najave dolaska autobusa, stvaranje panike – to nije dobro. To nije dobro u prvom redu za hrvatske branitelje. To nam svima šteti. Nikako ne bi smjeli ići ka radikalizaciji. 


 A ako se to dogodi?


  – Vjerujem da neće. Ne postoji dobar razlog za to. 


 Jesu li branitelji trebali dobiti pravo da govore u Saboru?


  – U ovoj situaciji ne i predsjednik Sabora je dobro postupio. Poslovnik Sabora propisuje tko i kada može govoriti u Saboru, propisuje proceduru koju treba ispoštovati. Predstavnici dijela braniteljske populacije koja je u prosvjedu je u ovom slučaju nisu ispoštovali i zbog toga nisu mogli pristupiti za govornicu. Uostalom, u ratu smo se borili za demokratsku, zakonima i propisima uređenu Hrvatsku. Za Hrvatsku koja je dio uljuđene Europe i svijeta, prema tome moramo se tako i ponašati. Ali dobar dio mojih kolega zastupnika je sudjelovao u Domovinskom ratu. Mi jesmo glas branitelja u Saboru, bez obzira na pripadnost stranci. 


 Sigurna sam da će prosvjed u Savskoj prestati čim HDZ pobijedi na izborima.


  – To je ta politička dimenzija. Mada se prosvjednici stalno ograđuju od HDZ-a javno, jasno je o čemu je tu riječ. No, puno je tu nelogičnosti: HDZ stalno nastupa kao da su u Domovinskom ratu sudjelovati samo pripadnici HDZ-a. Pa to je apsurdno! Da, dio su sigurno bili i HDZ-ovci, HDZ je tada vodio državu – i hvala im na tome, ali sudjelovali smo i svi mi drugi. Cijeli hrvatski narod i svi građani kojima je Hrvatska bila na srcu.  

Ne bojim se ulice


HDZ kaže da državu sada vode Jugoslaveni i jugofili koji nikada i nisu htjeli hrvatsku državu. 


  – Na to ne treba nasjedati. Ako krenemo radikalizirati na isti način, nikud nećemo stići. A kad je riječ o jugofilima i sličnim uvredama, neka si Tomislav Karamarko prvo pogleda vlastite redove. Ja se tu ne osjećam prozvanim, kao ni moji kolege. Uostalom, građani Hrvatske su s preko 90 posto glasali na referendumu za samostalnu Hrvatsku i stvarno je danas besmisleno i iluzorno govoriti o tome. Tomislav Karamarko govori o Jugoslavenima, o Kevinim jamama, zaziva podjele u društvu, a za sve to optužuje SDP i Vladu. No, građani jasno vide tko što čini i govori. 


 Bojite li se ulice do izbora?


  – Hrvatska je postala članica EU, ova Vlada radi sve što može da izađemo iz krize, mada se tek efekti tek počinju uviđati. Situacija se poboljšava. Zato se ne bojim ulice. Ah, čujte, demonstracije su isto legitimne, ako su civilizirane, to je isto dio demokratske borbe. Ne, ne bojimo se ulice. Nema razloga za takvo što. 


 Što se još u sljedećem mandatu, ako ga dobijete, može učiniti za branitelje?


  – Prvo, uvjeren sam da će moja stranka s koalicijskim partnerima pobijediti na sljedećim parlamentarnim izborima. Drugo, spekulacije o tome tko će biti ministar branitelja nisu sada na dnevnom redu, o tome će odlučivati mandatar kad dođe vrijeme. U svakom slučaju, Ministarstvo branitelja ostaje. Vidite – HDZ je uvijek spajao to ministarstvo s drugima, pa su branitelji imali samo jednu od uprava. SDP-ove koalicijske vlade uvijek imaju poseban resor. I to najbolje govori kako tretiramo Domovinski rat. On je za nas svetinja, temelj današnje Hrvatske, točno onako kako piše i u Ustavu.