Posveta maestru Milanu Horvatu

Impresivna slika – tri amaterska pjevačka zbora, finalisti televizijskog natjecanja »Do posljednjeg zbora« i Simfonijski orkestar HRT-a na pozornici »Lisinskog« / Foto: Denis LOVROVIĆ

Pod dirigentskim vodstvom Vladimira Kranjčevića, u izvedbi »Nänie« Johannesa Brahmsa nastupili su zborovi »Josip Kaplan«, »Concordia discors« te »Izvor«, finalisti emisije »Do posljednjeg zbora«

ZAGREB  Puno gledalište Velike dvorane »Lisinski« svjedočilo je pomno odabranom progamu te izvrsnoj koncertnoj izvedbi, koju je maestro Vladimir Kranjčević posvetio bivšem šefu-dirigentu Zagrebačkih simfoničara RTZ-a (od 1975-1977) i jednom od najvećih hrvatskih glazbenih umjetnika – Milanu Horvatu (1919-2014).

   Na programu su bili »Svečana uvertira« Božidara Kunca, Treći koncert za klavir i orkestar u c-molu Ludwiga van Beethovena (solistica Dubravka Tomšić), Simfonija brevis Borisa Papandopula i Brahmsova tužaljka »Nänie« za zbor i orkestar. Koncert je u izravnom prijenosu emitiran na Trećem programu Hrvatskog radija, te snima za program HRT-a.   

Kunc, Beethoven, Papandopulo

Dva djela hrvatskih skladatelja nisu se slučajno našla na repertoaru ovog koncerta. »Svečana uvertira« Božidara Kunca kompozicija je čiji duh odgovara naslovu – ona je festozna, raspjevana simfonijska slika skladateljevog viđenja domovine. »Svečanu uvertiru« praizveo je Krešimir Baranović 1939. godine u Zagrebu, a pod dirigentskim vodstvom Milana Horvata čula ju je i zagrebačka publika u Hrvatskom glazbenom zavodu 1951. godine u izvođenju Simfonijskog orkestra Radio Zagreba.

   Papandopulova Simfonija brevis pisana je osamdesetih godina, dakle tijekom posljednjeg desetljeća života Borisa Papandopula, ali kao i u čitavom skladateljskom opusu, i ovo djelo krasi inspiracija, duhovitost i majstorsko poznavanje skadateljskih postupaka. I u ovoj kratkoj simfoniji Papandopulo podjednako koristi elemente dodekafonije kao i nacionalnog stila, povezujući stavke u duhovitu cjelinu kojom dominiraju folklorni obrasci u živim izmjenama mjera. Ovu tešku skladbu Simfoničari su izveli nadahnuto, uz precizno vodstvo dirigenta Vladimira Kranjčevića. U publici je bila i Zdenka Papandopulo, supruga skladatelja.   

Dubravka Tomšić Srebotnjak, koja već šest desetljeća suvereno vlada pijanističkim podijima, začuđujuće dugo nije nastupala u Zagrebu. Publika ju je dočekala srdačnim aplauzom, a ispratila dugim traženjem dodatka programu!

   Za ovu prigodu, izvela je Beethovenov Treći koncert za klavir i orkestar tehnički precizno i dinamički snažno. Samo osoba potpuno posvećena pijanističkoj umjetnosti – koja od malih nogu (Dubravka Tomšić je počela nastupati s pet godina, a s petnaest je već bila zvijezda njujorškog Julliarda!) suvereno tehnički vlada instrumentom, a sve nadogradnje tek učvršćuju stameni temelj njena pijanizma – može zadržati tako dugo preciznost i poletnost, lakoću i misaonost interpretacije. Dinamični prvi i treći stavak s Largom u sredini, orkestar je pratio egzaktno, slijedeći dirigentsku gestu. Na inzistiranje publike, ponovljen je Rondo.   

Brahms: Poj s nebesa

Kao četvrta točka koncertnog programa izvedena je Brahmsova »Nänie«, kraća oratorijska lamentacija nad životom, kojem je smrt imanentna… Za ovu je izvedbu Vladimir Kranjčević zborski korpus sastavio od tri amaterska pjevačka zbora, koji su bili finalisti televizijskog natjecanja »Do posljednjeg zbora«, a kojem je on bio u žiriju, odajući tako priznanje i vjeru u voditelje koji su pripremili svaki svoje zboriste.

   Budući da se radi o melodijskoj liniji dugoga daha u svim zborskim dionicama koje se spajaju u složene polifone strukture, pred amaterske je pjevače postavljen vrlo zahtjevan zadatak, zasigurno najveći u njihovoj dosadašnjoj praksi. Dva zagrebačka zbora – »Concordia discors«, studentski zbor koji djeluje pod vodstvom Marine Jurković, Vinka Karmelića i Lobela Filipića te »Izvor« (Župa svetog Josipa, Trešnjevka) pod vodstvom Ivane Jelinčić – našla su se na istom podiju na dvije večernje probe s pjevačima riječkog zbora »Josip Kaplan«, zborovođe Doris Kovačić.

   Uz vrlo decidirano vodstvo – pri čemu je maestro Vladimir Kranjčević poznat kao sjajan pedagog čije su primjedbe bile ne samo razumljive nego i poticajne za pjevače – ovi su se zboristi prvi put susreli s izvedbom koja uključuje simfonijski orkestar, zadržavši na koncertu visok stupanj koncentracije, intonativnu preciznost, a zvonku raspjevanost. Ova skladba ozarena svjetlošću inspiracije velikog Brahmsa, u njihovoj je interpretaciji zazvučala kao poj s nebesa, kao misao utjehe… Jer iza čovjeka – ostaju ljudi.

   U ovom konkretnom slučaju – mladi, disciplinirani, nadahnuti umijećem zborovođa, voljni svoje pjevačke snage staviti u funkciju umjetnosti.