MARČELJI » Brojni podmladak zvončarskih skupina ovog kraja je na 11. izdanju smotre »Mići zvončari pul Marčeji« pokazao zavidnu umješnost u nošenju zvonaca i maćuki pa su svi koji su u nedjelju došli u ovo ponosno halubajsko selo mogli zaključiti da će ova stara tradicija s nonića i očeva preći u sigurne ruke njihovih sinova i unuka. Smotra zvončarskog podmlatka u Marčeljima jedinstvena je manifestacija, kojom se namjerava očuvati i održati više od 150 godina staru i bogatu povijest zvonjenja ovog kraja.

U tome se u proteklih 11 godina i više nego uspjelo, a organizatori iz Udruge Marčeji, uz pomoć i podršku brojnih mještana trude se svake godine program dodatno obogatiti. Sve veći broj zvončarića na okupu, bogatiji stolovi, zabavniji voditelji, bolji programi, pohvale i nagrade za sudjelovanje, te ne manje važno, zanimljivije i dulje rute, mamac su posjetiteljima da postanu dijelom ove tradicionalne smotre.

   Organizatori su ove godine dodatno izašli u susret molbama mićih zvončara pa im omogućili da zvone po još duljoj ruti, koja je obuhvatila sve najvažnije i najstarije točke sela Marčelji. Uzduž i poprijeko rute zvončariće su pratili ponosni mame i tate, none i nonići, a na svakoj štaciji dočekivali su ih oduševljeni mještani. Na smotri već godinama sudjeluju grobnički dondolaši Fran Fućak-Čufla i Arian Maršanić. Obojica su u dondolaške kožuhe ušli praktički odmah iz pelena, već kad su navršili prvu godinu života.

   – Pravi dondolaš mora znati korak, ući u kolo i mora imati kuraja i mota – objasnio je Fran.

   Arijan dodaje da je praktički svim malim dondolašima zvonjenje obiteljska tradicija. Najavljuje da ih ove godine čeka cijeli niz događanja.

   – Idemo na Riječki karneval, poći ćemo i u Bugarsku, a moramo i zatvoriti maškare i pusta spalit na našoj Grobnišćini – rekao je Arian.

   Obiteljska tradicija zvonjenja jaka je i kod malih Halubajskih zvončara, pojašnjavaju Paulo Sušanj i Matia Rezić, koji su oboje već oko tri i pol godine u zvončarima. Paulo Sušanj postao je i komandant.

   – Pitali su me hoću li biti kapo i odlučio sam da hoću. Komandant pokazuje zvončarima što treba raditi i vuče prvog zvončara kad se radi kolo. Ako ne slušaju, malo ih mašim po nozi, rekao je Paulo.

   Matia Rezić zna da se komandanta mora slušati.

   – Moramo biti poslušni, nosit zvonci, znat držati korak i, što je najvažnije, poštovati tradiciju – objasnio je Matia.

   Najbrojniji mići Halubajski zvončari i ove su godine imali čast zatvoriti smotru glasnom i strastvenom zvonjavom iz pedeset zvonaca. Pored njih i Grobničkih dondolaša, na smotri su sudjelovali Mučićevi zvončari, Frlanski zvončari, Zvončari Korensko i Vlahov breg, Brežanski zvončari, Munski zvončari, Zametski zvončari, Kukuljanski zvončari i Ćićski zvončari.

Najduža tradicija zvonjenja

   Ideja o organiziranju smotre rodila se prije desetak godina, s ciljem dodatnog obogaćivanja programa i manifestacije Pusta i pusnog vremena na području Halubja. Nije nimalo slučajno da se smotra održava baš u Marčeljima, najvećem selu na području Viškova, s jedinim zabilježenim dokumentima, koji svjedoče o najdužoj tradiciji zvonjenja u Republici Hrvatskoj. Od 2005. godine do danas riječ je o jedinoj takvoj manifestaciji u Hrvatskoj, na što su u Marčeljima posebno ponosni.