Foto: Darko Jelinek
Don Pasquale je dio mog repertoara, pjevao sam ga puno u inozemstvu, po Italiji, u Izraelu, Švicarskoj, na mnogim scenama, no svaka je uloga nova kreacija – kaže nacionalni prvak Giorgio Surian
ZAGREB Nakon stanke od 32 godine zagrebačka će publika ovoga petka ponovo na pozornici Hrvatskoga narodnoga kazališta gledati komičnu operu talijanskoga skladatelja Gaetana Donizettija »Don Pasquale« pod ravnanjem dirigenta Josipa Šege, u režiji Dore Ruždjak Podolski, te u koprodukciji s Operom Slovenskoga narodnog gledališča iz Maribora – najavila je jučer intendantica zagrebačkog HNK-a Dubravka Vrgoč na matineji kojom se autorski tim predstavio publici uoči premijere, 25. studenoga.
»Don Pasquale« najpoznatije je Donizettijevo djelo, čija je praizvedba 1843. godine postigla golem uspjeh i od tada je sastavni dio repertoara najvećih svjetskih opernih kuća. Tijekom tri čina pratimo zabavnu priču o dvoje zaljubljenih – Ernesta i Norinu – u njihovu nastojanju da poremete ženidbene planove starca Pasqualea, koji je poželio Norinu za svoju nevjestu. Brojna prerušavanja, zamjene identiteta, zabune i obrati, glavne su karakteristike ovoga djela koje se u ludomu ritmu poigrava sa životnim stereotipima.
U predstavi sudjeluju: Ozren Bilušić/Giorgio Surian (Don Pasquale), Leon Košavić/Ljubomir Puškarić (Doktor Malatesta), Mark Milhofer /Nikša Radovanović (Ernesto), Marija Kuhar Šoša/Ivana Lazar (Norina), Antonio Brajković/Robert Palić (Carlino, lažni bilježnik), uz članove baletnog ansambla HNK-a Tatjanu Andročec, Ilincu Barbu Moga, Barbaru Novković Novak, Danijelu Zobunđiju, Filipa Filipovića i Alena Gotala.
Dvije odlične postave
U razgovoru s redateljicom Dorom Ruždjak Podolski, dirigentom Josipom Šegom, scenografom Stefanom Katunarom i kostimografkinjom Barbarom Bourek, koji je moderirao Branimir Pofuk, predstavljena je opera i njezino nastajanje, a operni solisti izveli su tri arije i na najbolji način pozvali gledatelje na premijeru.
– Iako sam se nakon mariborske premijera pribojavala da više neću imati kreativnog izazova, prevarila sam se. Zagrebačka ekipa i prostor urodili su savim originalnom stvaralačkom energijom, tako da nipošto nije riječ o istoj predstavi – naglasila je Ruždjak koja se prvi put susrela s dvostrukom režijom iste opere.
Redateljica, iza koje je više od šezdeset dramskih i opernih naslova, priznala je da je na ovoj režiji puno naučila, kao i u suradnji s opernim velikanima od kojih posebno ističe briljantnog izvođača opere buffe – bas-baritona Giorgia Suriana, danas člana riječkog opernog ansambla. Kako je istaknuo Pofuk, riječ je o izvrsnoj prvoj i drugoj postavi pjevača koje je i sam dirigent posebno pohvalio.
– Ovdje se pjeva belcanto čiju izuzetno zahtjevnu vokalnu tehniku ova ekipa bez problema i s lakoćom savladava, naveo je Šego, dodajući da četiri izražena karaktera zapravo nose cijelu operu smještenu u Rim krajem 19. stoljeća, u Donizettijevu suvremenost.
Radnja smještena u osamdesete
Scenograf Stefano Katunar prvi put radi u zagrebačkom nacionalom kazalištu i prvi put, nakon brojnih drama, postavlja scenografiju za operu. Opera je njegova velika ljubav pa je ovaj angažman ispunjenje njegove velike želje.
– Razlika je u radu na operi i drami – u operi se posebno mora voditi računa o akustici i pobrinuti se da izvođačima scena bude ugodna i sigurna – naveo je Katunar, a njegova kolegica kostimografkinja Barbara Bourek naglasila je komplementarnost scene i kostima koji jednako podupiru dramaturgiju i režiju.
– Don Pasquale je dio mog repertoara, pjevao sam ga puno u inozemstvu, po Italiji, u Izraelu, Švicarskoj, na puno scena, no svaka je uloga nova kreacija, rekao nam je nacionalni prvak Giorgio Surian kojemu je posebno drago pjevati pred domaćom publikom i nada se da će se gledatelji uz ovu komičnu operu zabaviti i razonoditi baš kao što je ansambl uživao pripremajući je.
