U ponedjeljak 7. listopada 1991. godine istjecao je tromjesečni moratorij za ustavnu odluku Sabora od 25. lipnja 1991. godine o otcjepljenju Republike Hrvatske od SFRJ i osamostaljenju države. Moratorij je uglavljen u Brijunskoj deklaraciji dogovorenoj početkom srpnja uz posredovanje tadašnje Europske zajednice.

Tom je deklaracijom završen kratkotrajni rat u Sloveniji, Stjepanu Mesiću omogućeno je da preuzme dužnost predsjednika Predsjedništva SFRJ nakon dvomjesečne blokade koju je preko svoja četiri glasa u Predsjedništvu (Srbija, Crna Gora, Kosovo, Vojvodina) inicirao Slobodan Milošević, a njome se pokušalo iznaći političko rješenje jugoslavenske krize.

Kritična faza rata

Umjesto političkog rješenja krize izbio je rat, Hrvatsku su napale postrojbe JNA koje su pritekle u pomoć pobunjenom dijelu srpskog stanovništva u Hrvatskoj. Istoga dana, 7. listopada, zrakoplovi JNA raketirali su Banske dvore i to u trenutku kada su u njima bili predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman, predsjednik Predsjedništva SFRJ Stjepan Mesić i predsjednik savezne Vlade Ante Marković. Nitko od njih nije stradao, a cilj JNA bio je jasan – jednim udarcem obezglaviti republički i još formalno postojeći savezni državni vrh.

Jedna raketa eksplodirala je blizu restorana Dubravkin put i ubila slučajnog prolaznika. U vrijeme zračnog napada na Banske dvore, s druge stane Markova trga, u zgradi Sabora trajala je sjednica Kluba zastupnika HDZ-a.

Istoga dana kasno navečer sastalo se predsjedništvo Sabora. Za 8. listopada bila je zakazana sjednica Sabora na kojoj se trebalo odlučivati o osamostaljenju države, a napad JNA na Banske dvore otežao je ionako tešku sigurnosnu situaciju. Predsjedništvo je odlučilo da će se sjednica Sabora održati, ali da će biti prebačena na drugu, tajnu lokaciju. Ta je tajna lokacija podrum Inine zgrade u Šubićevoj ulici u Zagrebu. Na dnevnom redu sjednice bilo je aktiviranje saborskih odluka o osamostaljenju od 25. lipnja.

U to doba Hrvatska je bila u kritičnoj fazi Domovinskog rata. Krajem rujna i početkom listopada JNA, do tada potpuno na strani Miloševića, započela je opću ofenzivu na Hrvatsku. Otvorena su sva bojišta, a cilj JNA bio je slamanje hrvatske obrane u roku od tri tjedna. U tom je trenutku Vukovar u okruženju, obrana Zadra bila je u kritičnoj fazi, nekoliko dana ranije započela je operacija kojoj je cilj bio zauzimanje Dubrovnika. Borbe su se vodile nadomak Karlovca, Siska, Nove Gradiške, Osijeka, Vinkovaca, u Lipiku i Pakracu vodile su se gotovo pa ulične borbe.

Hrvatska je vlast sredinom rujna započela operaciju blokade vojarni JNA kako bi ih prisilila na predaju i preuzela nužno potrebno oružje i streljivo. Točka optimizma bio je Šibenik gdje su nakon višednevnih borbi hrvatske postrojbe potisnule neprijatelja iz više mjesta šibenskog zaleđa.